Nedugo prije nego što je u hrvatskim kinima zaigrao "Elvis", biografski film o kralju rock 'n' rolla, stigla je potvrda da će hrvatska kinematografija dobiti svoj ultimativni "biopic" – o Draženu Petroviću, "košarkaškom Mozartu".
HAVC je odobrio sredstava za film u režiji Danila Šerbedžije ("Sedamdeset i dva dana"), koji će biti njegov prvi projekt nakon višestruko nagrađivane "Tereze37".
Koliko dugo vam je film o Draženu bio u planu? Koliko već radite na njemu?
– Prije nekih godinu dana producent Ljubo Zdjelarević me pitao bi li pročitao scenarij o Draženu te, ako mi se svidi, bi li bio redatelj filma. Naravno odmah sam pristao pročitati. Iako mi je Dražen heroj iz djetinjstva, ne znam bih li pristao da mi se nije svidio scenarij. Srećom, Ivan Turković Krnjak je napravio odličan posao i scenarij mi se odmah svidio.
A tu su i Ćosić i Plečaš
Biografski filmovi su rijetki u hrvatskoj kinematografiji, kao i košarkaški kod nas, a i u regiji ("Bit ćemo prvaci svijeta" kao rijetki primjerak). Može li film o Draženu pokrenuti stvari?
– Iskreno, ne znam. Našlo bi se tu odličnih materijala za scenarije. Spomenimo samo Ćosića i Plečaša. Ne znam može li pokrenuti, ali bilo bi dobro da se pojavi više biografskih filmova, ne nužno košarkaških priča.
Zašto baš Dražen, a ne neki nogometaš s obzirom na to da ste veliki ljubitelj "baluna" i navijate za "Hajduk", ili, recimo, Mišo Kovač čiji ste veliki fan? Što Dražen predstavlja u vašem životu?
– Haha, zato jer mi je ponuđen scenarij o Draženu, a ne o legendarnoj generaciji "Hajduka" sedamdesetih. Film o Miši biti će teško snimiti jer tako karizmatičnoga glumca nema. Neki novi Burt Raynolds u najboljim godinama bi jedino došao u obzir. Iako, bilo bi super snimiti film o Mišinu probijanju prema slavi.
Što Dražen meni predstavlja? Jesam "hajdukovac", ali sam i "cibonaš". Dražen je za mene najveći košarkaš svih vremena. Ne samo naš nego i europski i svjetski. Znam, sad mnogi misle da sam lud, ali ja zaista tako mislim i apsolutno me ne zanimaju nikakvi statistički dokazi i ne znam što drugo. Ok, da se Jordan ne naljuti, mogu reći najdraži, a ne najveći (iako u moja četiri zida je najveći).
Odrastao sam uz njega. Prve utakmice košarke koje sam gledao su utakmice "Cibone". Košarka je moj sport, trenirao sam je i dandanas igram dva puta tjedno. S pokojnom majkom sam navijao uz male ekrane i živcirao se, a kasnije sam išao i u "Dom sportova" na utakmice. Usklik "Draaaaaženeeee" mi je i dandanas ostao kad netko na haklu napravi neki dobar potez. Kao klinci, kad još nije bilo dresova za kupiti, moj prijatelj Boris (danas poznati odvjetnik) i ja kupili bismo obične košarkaške plave dresove, one rupičaste, bijele brojeve, grb "Cibone" i nosili dresove bakama na šivanje.
Što mora biti glumac za ovu ulogu
Tko bi mogao i trebao glumiti Dražena? Jeste li već počeli raditi casting? I hoćete li njegova utjelovitelja tražiti među košarkašima ili glumcima?
– Teško pitanje. Nismo još počeli raditi casting. Imali sam kontakt s par glumaca. Za sada smo se Ljubo i ja s jednim i našli. Jedno je sigurno.
Onaj tko će glumiti Dražena mora znati jako dobro igrati košarku. Radije ćemo košarkaša naučiti glumiti nego glumca naučiti igrati košarku. Ne pada mi na pamet problem rješavati s dublerima ili krupnim kadrovima. Govorimo o Draženu, "Mozartu košarke". Mora biti jedno s loptom.
Na što će film staviti najveći naglasak, njegov privatni život, karijeru...?
– Iako pratimo cijeli život, naglasak je ipak na privatnom životu. Zato me je i privukao scenarij. Jer nije još jedan od sportskih filmova koje gledamo nedjeljom popodne.
Koliko će u filmu biti faktografije, a koliko fikcije/pjesničke slobode?
– Film je umjetnost a umjetnost mora imati slobodu. Naš film poštuje faktografiju, ali ima dosta i fikcije. Pogotovo u privatnom životu. Ljudi moraju shvatiti da se radi o umjetničkom djelu, a ne dokumentarnom filmu.
Jeste li u kontaktu s Draženovom obitelji? Kako su njegovi reagirali na vijest o filmu?
– Naravno. Dali smo im scenarij, našli se par puta s gospođom Biserkom i s Markom (Acinim sinom) te s njihovom ekipom koja s njima vodi i brine se o muzeju. Razgovarali smo s njima.
Bez tog kontakta ne bismo nikada radili ovaj film. Svi mi, Ljubo, Ivor Šiber, Turković Krnjak i ja, smo veliki štovatelji Dražena i vrlo nam je bitno mišljenje obitelji.
Kada bi moglo početi snimanje i kada bi film mogao u kina, tj. ima li šanse da to bude iduće godine, na 30. godišnjicu Draženove smrti ili 2024. kada bi, da je živ, slavio 60. rođendan?
– Bilo bi divno kada bismo počeli snimanje na 30. godišnjicu Draženova odlaska, a imali premijeru u godini šezdesetog rođendana. Pred nama je ogroman posao jer ovo je jako velik i zahtjevan projekt. Siguran sam u uspjeh jer sam okružen pravim ljudima, vrijednima i sposobnima.
Također, za mene je ovo ogroman izazov. Snimiti sportski film na jedan drukčiji način. Ovaj scenarij mi je pružio tu priliku. Moram priznati da osjećam i neku dozu treme i odgovornosti. To je dobro.
Lijek za našu bolest
Koliko je ovo film velikog komercijalnog potencijala, ne samo u hrvatskim nego i svjetskim kinima?
– Iako kad radim film nikada ne razmišljam o komercijalnom potencijalu filma, ovaj, po mojemu mišljenju, ima veliki komercijalni potencijal. Dražen je legenda.
Ne samo kod nas nego i puno šire. On je svjetsko ime. Nadam se da će ovaj film vratiti publiku u domaća kina. U Hrvatskoj se snimaju odlični filmovi. Problem odlaska u kino nije stvar kvalitetne ponude nego je problem puno dublji. Kina pune jedino Marvelovi i slični hitovi. Europski filmovi u našim kinima, onih par koji imaju sreće pa budu prikazani, jednako su (ne)gledani kao i hrvatski. Nadam se da će netko pametniji od mene naći lijek za ovu bolest.
