Da je više “luđaka” kakvi su Ivona i Stašo Vlahov, ovaj bi svijet bio puno ljepše i normalnije mjesto. No, i njih je dvoje sasvim dovoljno da cijela Srima doslovno procvita čim krenu blagdani.

Kada se u njihovom prekrasnom vrtu upali 25 tisuća lampica, kad zaplešu stabla, i ožive ukrasi, likovi iz bajke, kad se njihov mali Disneyland, pretvori u pravu Božićnu bajku, koja ne samo što svijetli i sjaji, nego se i čuje, s božićnim pismama, onda se nerijetko zna dogoditi da se cijela ulica raspleše. Ne samo djeca, nego i staro i mlado, veli nam bračni par Vlahov, za čije dvorište znaju svi, ne samo na Srimi nego i u Vodicama, pa čak i u Šibeniku, iz kojeg su vrtići čak i djecu dovodili da ga gledaju. I uživaju u njemu, kao da je iz bajke.

Slonovi od late

Tu je neobuzdana mašta Ivone napravila svašta Stašinim rukama – tu su i slonovi od late, odnosno čeličnog lima, grmovi lavande i ruzmarina koje su oni pretvorili u ptice, pse i mačke, ljudske figure, labudove, paunove, spretnim potezom vrtnim škarama, po stablima vise kućice za ptice, a vrijeme se mjeri sunčanim satovima, koje su opet sami, svojim rukama napravili i nagradili svojim radom, i sebe i druge.

Kad malo bolje pogledate, čini vam se da nema tu ničeg što nisu sami svojim rukama napravili, posadili, izgradili, poput stolova na kojima je Stašo strpljivo, od nekoliko stotina komada keramike i keramičkih pločica izrađivao razne slike, lijepio, fugirao. Svaki je, sam za sebe, umjetničko djelo, u koji je utkao ogromnu ljubav, volju, rad i trud. Od njih je napravio i ružu vjetrova, i pravi pravcati most u vrtu, kao uspomenu na vrijeme kada Vodice znaju nabujati, od kiša i podzemnih voda, pa im je vrt plivao, kao da je na moru, 2012. i 2014. godine.

U odori Djeda Mraza

Tu su i mnogobrojne vjetrenjače, ali i figure mačke, koje Stašo obožava, dok Ivona obožava slonove, njihove su figure svugdje, ne samo po vrtu, nego i po kući. Veseli ih to, sve skupa, beskrajno, i djecu kada im dođu u posjete, unuke, i susjede njihove koji su im se pridružili, pa sad i oni ukrašavaju svoja dvorišta, ne samo za blagdane, nego i u punoj turističkoj sezoni. Pa u njima uživaju turisti.

– A šta ćemo drugo radit sad kad smo u mirovini? – veli nam ovo dvoje umirovljenika splitskog škvera, koji žive u svom svijetu i uživaju u njemu beskrajno u svom penzionerskom vremenu. A u dvorištu im je i stara VW “buba” koju ne bi dali ni za šta na svitu. Ima i bržih i modernijih auta, ali njima je ovaj taman!

–​ Guštan ka malo dite kad mi dođu dica, a ja se obučen u Dida Mraza i dilim im bombone! Ne znaš ko je veseliji, ja ili oni! – govori Stašo koji ima čak dvije kućice u vrtu u kojima drži 25 tisuća svićica, kilometre žice i kabela, ukrasa, kutija... Jedna je za Božić, druga je za Uskrs, kad su umjesto Dida Mrazova, saonica i jelena, aktualniji zečevi, jaja, kokice. Mini, Šiljo, Miki Maus, aktualni su uvijek.

– Kad ljudi prođu blizu, onda se upali senzor, koji pali radio koji je uvik namišten na Radio Šibenik. Najčešće je to glazba, ali dikod se zna dogoditi i da budu vijesti. Ka šta mi se požalija susid Marijan: Ma kud baš kad san ja prolazija, da san na Dnevnik naletija! Umisto na pisme! – smijemo s s Vlahovima koji su prava centrala nepresušne energije i dobrih vibracija. Eto, čim smo primijetili u njihovom vrtu prekrasnu mimozu, koja samo što nije procvjetala, Stašo nam veli da svake godine, čim krene cvjetati, napuni “bubu” cvićem i obiđe sve svoje dućane, poštu, banku, Inu, i dili ih svima, od gušta.

Kako žena kaže...

– Prošle godine je bila neka akcija za žene oboljele na dojci, u Vodicama, ja sam došao s punom “bubom” mimoza i stavio im na štand. Ljudi su bili oduševljeni.

A di neće...

Svašta imaju oni na 1600 četvornih metara svog vrta, svakog blaga Božjeg. Ivona je sadila brusnice i pravila od njih sok dok još nitko u nas nije ni znao što je to, a kalistemone i danas sadi iz sjemena, sama, isto kao što im polazi za rukom i da kapare sami uzgoje iz sjemena, pa im rastu iz suhozida, kao da su salata. Zlatne ruke! Koje su i Ježurki Ježiću u svom vrtlu izgradile kućicu u kojoj spava zimski san. A da mu u kamenu i betonu ne bi bilo hladno, onda mu je bivši brodomonter unutra stavio i stiropor. Kao izolator!

Ni škovace ne stoje vanka, i za njih je ovo dvoje kreativaca izradilo kućicu! I ukrasilo je lampicama, da bi se i ona uklopila u ovaj svjetleći Betlehem.

– Žena mi da ideju, a ja je onda pretvorim u djelo – veli nam Stašo i Ivona, od kojih su i obje ćeri povukle uvrnutu umjetničku crtu, pa slikaju, sređuju interijere, jedna je na Danilu, a druga je u Njemačkoj.

Bili su dok su bili mlađi oboje i strastveni motoristi, bajkeri, koji su uživali u brzinama i vjetru u kosi. Ali, sve su to batalili kad su dica došla, kćeri su im bile prva briga, pa poslije njih roditelji, pa unučad... I sad, kad su sve to pregrmili, sad konačno imaju vremena samo za sebe, sa svojih 67, 68 godina. Sad mogu što žele, ako hoće – a hoće – čak i oslikavati pregradne zidove, slikati na njima zelenilo i cvijeće, da nije samo jednolično sivilo i beton, zidina. Pa se svidilo i susjedima, pa su i oni krenuli, kroz koronu, kad je bilo puno vrimena, s pituravanjem svojih.

Radost je ponekad zarazna, a kad se dijeli, među susjedima, onda je još i veća, kao i sreća. U svakom slučaju, ako su vam Salaji daleko, dođite na Srimu, u Vodice, kod Vlahova. Nema šest milijuna svijeća, ali ni 25 tisuća nije malo. A dogodine će ih sigurno biti i puno više! A i ugođaj je uživo još ljepši nego na slici, vjerujte nam na riječ!