Još otkako je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. proglašena najljepšom sportašicom, bivša košarkašica Antonija Mišura Sandrić privlači poglede gdje god se pojavi. Tako je bilo i tijekom njezina nedavnog posjeta zabavnom parku u Biogradu na moru u kojem se zabavljala s njezino dvoje mališana, kćerkicom Tarom (4) i sinom Noelom (2).
‘Tara i Noel obožavaju ovaj park i jedva su dočekali početak nove sezone. Otkako se Tara rodila vodim je svake godine, a Noel je s nama prvi put bio lani. Moram priznati da se i ja uvijek sjajno provedem, a njima je u parku sve super zabavno, od maskota do vožnji na vrtuljku. Društvo mi je pravila mama jer je moj suprug Marko bio na poslu‘, kaže Antonija, koja je i u Biogradu ponovno potvrdila zašto je mnogi smatraju našom najljepšom sportašicom svih vremena.
Plavokosa Šibenčanka za izlet sa svoje dvoje mališana odjenula je kratku košulju od trapera i uske tajice koje su istaknule njezinu zanosnu liniju.
‘Nemam neku posebnu tajnu. Tijelo pamti godine treniranja. Naime, otkako sam postala mama nemam toliko vremena za sebe tako da sam prezadovoljna ako uspijem tjedno odraditi dva treninga. No, tu su godine i godine napornog vježbanja dok sam se aktivno bavila košarkom. Veliku ulogu igra i genetika‘, priznaje Antonija, koja će 19. svibnja proslaviti 36. rođendan.
‘Naravno da ću imati rođendanski party. Obožavam veselje i slavlja, a što sam starija više cijenim takve trenutke. Ne znam još gdje ću i kako proslaviti rođendan, no sigurno ću negdje otići sa svojom ekipom. Ovo ljeto ne planiramo obiteljsko putovanje jer Marko i ja radimo kuću na otoku i imamo jako puno posla oko toga‘, govori Antonija, koja nam je i otkrila što planira na poslovnom i privatnom planu.
‘Trenutačno sam potpuno posvećena djeci i tako će biti dok oni malo ne stasaju. Dosta sam aktivna na društvenim mrežama i tu sam uspjela spojiti posao i hobi, u čemu uživam. Tara i Noel su jako dobra djeca. Ona već tri godine ide u vrtić i vrlo je pažljiva prema Noelu. Pazi ga i čuva, a kad smo u nekom novom društvu svima govori da je on njezin mali braco. Tijekom posjeta Dalmalandu nije se odvajala od njega, iako smo tu bile baka i ja. A što se tiče proširenja obitelji, za sada smo zadovoljni s našom malom obitelji. Ali držim se one uzrečice, nikad ne reci nikad. Kako život donese...‘, smije se Antonija.