Tranzicija zdravstvene skrbi djece središnja je tema tečaja prve kategorije koji je nedavno održan u "Solarisu" kod Šibenika. Riječ je o tečajevima trajne izobrazbe liječnika koji se održavaju već treći put, organiziraju ga Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu, a ove godine su ga podržale i klinike za pedijatriju iz sva četiri hrvatska KBC-a - zagrebačkog, splitskog, riječkog i osječkog.
Voditeljica tečaja je rođena Šibenčanka doc. dr. sc. Irena Bralić, pedijatrica, docentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, te autorica i stručna urednica rasprodanog priručnika za roditelje "Kako zdravo odrastati", sveučilišnog udžbenika "Prevencija bolesti u dječjoj dobi" te sveučilišnog priručnika "Cijepljenje i cjepiva" koji je tom prigodom promoviran u hotelu "Jure". Na temu u javnosti nikad aktualniju...
- U tom su priručniku epidemiolozi, pedijatri, infektolozi, specijalisti školske i obiteljske medicine, utemeljeno na najnovijim svjetskim znanstvenim dokazima obradili važnost i ulogu cijepljenja. Priručnik predstavlja konsenzus struke o cijepljenju i cjepivima, što je značajno osobito danas, kada se taj dokazano najuspješniji preventivni program neutemeljeno dovodi u pitanje i nastoji neopravdano prezentirati u svjetlu kontroverzi. Cijepljenje "DA" ili "NE" nameće se u javnosti kao jedno od gorućih pitanja u Hrvatskoj kada je riječ o zdravstvenoj skrbi djece - kazala je dr. Irena Bralić, ističući kako je visoka stopa procijepljenosti izuzetno važna jer je nužna da bi se zadržao tzv. kolektivni imunitet.
- Za neke bolesti je naša populacija još uvijek jako dobro procijepljena, tako da Hrvatska i dalje spada u skupinu zemalja s visokim cijepnim obuhvatom. To su, primjerice, bolesti poput difterija, tetanusa, pertusisa, dječje paralize, na što možemo biti ponosni. Bolesti za koje nam prijeti opasnost da nam padnu cijepni obuhvati - iako su još uvijek visoki - jesu morbili, rubeola, zaušnjaci i moramo biti oprezni da ih zadržimo, kako bismo mogli zaštititi upravo onu djecu koja se zbog nekih objektivnih razloga ne mogu cijepiti.
Cijepljenjem one populacije koja se može cijepiti, najprije zaštitimo tu djecu, a onda na taj način zaštićujemo i populaciju koja je imunokompromitirana, poput djece koja boluju od malignih bolesti i kojima jedna takva infekcija može značiti i gubitak života. Prema tome, odgovornost svih nas i cijelog društva u tom je smislu jako velika - nedvosmislena je dr. Bralić.
Kao što je nedvosmislena i kada ulogu medija drži ključnom u nadilaženju dvojbi "ZA" ili "PROTIV" cijepljenja.
- Na vama medijima je velika odgovornost, kakve ćete priče pričati i kakve ćete istine plasirati. Mi se liječnici možemo jako truditi, ali ako vi to nećete na pravi način interpretirati, onda ni roditelji neće imati pravu informaciju. Ja sam pedijatar, praktičar, iako sam sveučilišna predavačica i autorica knjiga, i uvijek kažem roditeljima: "Ja sam najprije nečije dijete, a nakon toga sam nečija mama, i jako dobro vas razumijem o čemu mi govorite kada želite najbolje za svoje dijete i njegovo zdravlje."
Razumijem da po prirodi stvari roditelji moraju biti zabrinuti, ali isto tako roditelji moraju odlučiti komu vjerovati. Zašto ne vjerovati svome liječniku kojeg na koncu sami biraju? Roditelji imaju taj privilegij da nas pedijatre i biraju i otpuštaju. Ako nas biraju za svoje dijete, onda neka nam vjeruju, a ako nam vjeruju, onda bi nas trebali i poslušati. Vrlo se odgovorno procjenjuju indikacije i kontraindikacije za cijepljenje i mislim da roditelj može biti siguran da njegov izabrani liječnik dijete neće cijepiti ako to nije trenutno moguće.
A roditelj, s druge strane, mora biti svjestan svoje odgovornosti koju preuzima u djetetovo ime, jer mora znati da svojom odlukom o (ne)cijepljenju preuzima opasnost da dijete sutra oboli od neke kronične bolesti koja se mogla izbjeći, a što može imati i smrtni ishod - jasna je naša sugovornica.
Postoje neke intencije da se zakonski sankcioniraju roditelji koji ne cijepe svoje dijete. Što vi mislite o tome?
- Ja mislim da u svakoj državi zakone treba poštovati, no kao pedijatar, kao roditelj, kao mama, mislim da vas najviše od svega može obvezati moralna obveza prema vašem djetetu. Puno veću snagu ima taj osjećaj odgovornosti kada čovjek mora znati da djetetu uskraćuje ono što je dokazano dobro. Mislim da se puno više može učini velikim radom i partnerstvom između liječnika i roditelja. Mi liječnici trbamo pronaći vrijeme i način da razgovaramo s roditeljima i odgovorimo na sva pitanja koja nas oni pitaju.
Danas se na internetu može pronaći svašta, pa tako i o cijepljenju. To ima svojih dobrih strana, ali isto tako krije i puno zamki i zabluda - veli dr. Bralić, koja ne bježi od činjenice da su kod cijepljenja moguće i komplikacije - i to ne uvijek bezazlene - ali odmah upozorava:
- Cjepivo je lijek. Svatko na lijek može reagirati na neželjene načine. I ne samo na lijek, nego na bilo koji proizvod, na hranu, na bilo što možete biti osjetljivi. To su rizici koji su proporcionalni, sukladni primjeni lijekova. Bilo bi neozbiljno reći da ih nema. Oni se ne mjere u promilima, nego i na manje, jedan na sto tisuća, ili milijun. No, ja jesam znanstvenik, ali sam i roditelj i svjesna sam da je meni moje i vama vaše, odnosno svakom roditelju njegovo dijete ne sto posto, nego svi milijuni ovog svijeta i da njega statistike ne zanimaju. Svakom onom kome se to dogodi njemu je to fatalno, teško i ajme.
Da, postoje neželjene reakcije, one su iznimno rijetke, ali treba biti odgovoran i roditelje i na taj rizik upozoriti. Na koncu, sve vam je danas rizik, i kada izađete na cestu, ili kada vam dijete padne s kreveta u kući. Puno je veći rizik da će se ozlijediti nego da neće. Ali o tome nitko ne govori i ne piše. I tu se opet vraćamo na početak, i na medije. Dobre stvari kao da nikoga ne zanimaju. Nažalost, uobičajilo se da je samo loša vijest - vijest. Pa još kad se to začini kakvom sugestivnom fotografijom te jedna loša vijest zasjeni one stotine i tisuće dobrih koje nitko i ne primjećuje - uvjerena je pedijatrica.
A doktorica Bralić i za sve nudi i konkretne primjere:
- Mi smo cijepljenjem uspjeli eradicirati - eradikacija, to vam je ono što je skroz nestalo - primjerice, Variolu veru. Pogledajte samo film pa ćete vidjeti što je to, kakav je to užas koji je cijepljenjem nestao. Ne tako davno su ljudi umirali od difterije, to je fatalna bolest, od tetanusa, to je isto tako fatalna bolest, od dječje paralize su poznate ličnosti kroz povijest imale velike posljedice i tegobe... Pa pertusis, veliki kašalj, može biti fatalna bolest ako zahvati dojenče u dobi od mjesec-dva, ta djeca ako obole imaju vrlo tešku prognozu. Ili morbili, koji danas spadaju u jednu skupinu ozloglašenih cjepiva...
Međutim, trebate znati da su komplikacije takvih bolesti fatalne i da se tu doista gubi život ili se ostavljaju trajne neželjene posljedice. Rubeola je bolest koja je relativno blaga ako zahvati vas ili mene, ali ako zahvati trudnicu, ta trudnica ima 30 do 40 posto rizika da rodi dijete koje će biti trajno hendikepirano i koje će imati vrlo lošu kvalitetu života, ako uopće preživi. Prema tome, rezultati cijepljenja su nesumnjivi, ono su evidentni, oni su dokazani i ne bi trebalo biti nikakve dvojbe što vi ili ja, mi svi skupa želimo svojoj djeci.
MEDIJI
Na vama medijima je velika odgovornost, kakve ćete priče pričati i kakve ćete istine plasirati. Mi se liječnici možemo jako truditi, ali ako vi to nećete na pravi način interpretirati, onda ni roditelji neće imati pravu informaciju
RIZIK
Cjepivo je lijek. A svatko na lijek može reagirati na neželjene načine. I ne samo na lijek, nego na bilo koji proizvod... To su rizici koji su proporcionalni, sukladni primjeni lijekova
VJERA
Zašto ne vjerovati svome liječniku kojeg na koncu sami biraju? Roditelji imaju tu privilegiju da nas pedijatre i biraju i otpuštaju. Ako nas biraju za svoje dijete, onda neka nam vjeruju, a ako nam vjeruju onda bi nas trebali i poslušati