‘Kao ptica ranjena u krilo koja dalje ne može i neće, zaboravi ono što je bilo, gledaj naprijed, život dalje teče...‘ Stihovima pjesme Miše Kovača ‘Jači od vjetra‘ iz daleke 1981. Gordana Kovačević na društvenim se mrežama prisjetila svoje kćeri Marijane Seifert, nestale u Zagrebu, točno prije godinu dana.
Od te srijede 27. travnja ova hrabra žena i baka prolazi pravu agoniju tražeći istinu o nestanku Marijane koju je javnost upoznala 2011. kada je pobijedila u regionalnom Big Brotheru. U potrazi za odgovorima sve donedavno pomagao joj je suprug Ivo Kovačević, koji se od prevelike tuge naglo razbolio i preminuo krajem prošle godine. Još jedan šok za Gordanu od kojeg se teško oporavlja.
Razgovarali smo u Kninu gdje je Marijana zajedno s tri sestre provela dobar dio djetinjstva i mladosti. Obitelj se iz Splita tamo preselila devedesetih godina nakon rata jer je Ivo kao branitelj stekao pravo na stan. Već samim pogledom u Gordanino lice i oči osjetite kroz koliku traumu prolazi, a suze joj svakih nekoliko trenutaka počnu nezaustavljivo teči. Bol ove majke uistinu je teško opisati riječima.
- Previše je tuge u meni, očaja i razočaranja - govori kroz suze.
- Bol je svakim danom sve veća, u početku nisam bila ni svjesna što se dogodilo, mislila sam da je riječ o nekoj šali...
Marijanu je posljednji put vidjela dva dana prije nestanka u njezinom zagrebačkom stanu u kojem je živjela sa suprugom Karlom Seifertom i jednogodišnjim sinom Aleksandrom.
- Bila je vesela i puna života. Apsolutno ništa nije ukazivalo na to da bi se nešto loše moglo dogoditi. Na dan nestanka trebala je otići kod prijateljice pomagati joj u kafiću. Imala je određenih nesuglasica u braku, ali rekla nam je kako se ne želi razvesti i da će sve učiniti da sačuva brak. Krenula je i na duhovnu obnovu - prisjeća se Gordana.
Najveći životni strah joj je da nikad neće uspjeti doznati što se točno dogodile te kobne noći. Puno je kontradiktornosti koje za sobom povlače razne teorije i pitanja, a odgovora nema.
- Nemam osnovanih sumnji i nikoga ne okrivljujem nego samo želim da se dozna istina. Meni je najmanje vjerojatna mogućnost da je moja kći sebi nešto napravila. Voljela je život i naprosto znam da sebi ne bi nešto napravila. Da se ne bi ubila! Ako se to dogodilo, onda je to bilo u teškom rastrojstvu, ali kažem vam, moj majčinski instikst osjeća da se ovdje ne radi o samoubojstvu. Posrijedi je nešto drugo. Rekao bi moj pokojni Ivo: ‘Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju!‘. Ostatak svog života provest ću u traganju za time što se dogodilo Marijani i neću dozvoliti da mi itko i išta stane na put, borit ću se svim sredstvima - tužno će Gordana.
Sedmog veljače Marijani je bio 39. rođendan. U nacionalnoj evidenciji nestalih osoba i dalje stoji njeno ime i prezime.
Misteriozno je nestala u noći 26. na 27. travnja kad se nakon noćnog izlaska udaljila iz obiteljskog doma na zagrebačkoj Savici. Na obližnjem Mostu mladosti slučajni je prolaznik u zoru pronašao njezinu torbicu s dokumentima i mobitelom, zbog čega se potraga usmjerila prema rijeci Savi, no nikad nije dala rezultate. Karlo Seifert istog jutra prijavljuje nestanak supruge iz stana u Lastovskoj ulici koji se, prema njegovim sumnjama, dogodio tu noć, poslije ponoći, nakon što su otišli na spavanje, što je tada kazao i za naš portal.
Marijanin izlazak iz stana moglo je detektirati više kamera. Jedna se nalazi na ulazu u zgradu, postoje kamere i na obližnjoj banci, te na benzinskoj postaji koja se nalazi na ulazu u Most mladosti.
Gordana kaže kako su u policiji rekli da nitko nije izašao za njom iz zgrade niti ju je itko pravio. Nijednu od tih snimki, iako je tražila, do danas nije vidjela, niti joj je poznato na kojem je mjestu kamera posljednji put snimila Marijanu.
- Nažalost, mislim da policija nije pristupila tom slučaju kako je trebalo i ovim putem ponovno apeliram neka počnu iznova sve istraživati. U ovih godinu dana poslala sam im nekoliko dopisa postavljajući brojna pitanja koja me muče. Iznijela sam im sve svoje sumnje. Pokazala sam i poruke koje sam dobila od Marijane, slala ih je još i sestri i jednoj prijateljici, u kojima prestrašeno piše o prijetnjama koje je dobivala od bliske osobe.
Prijetilo joj se da će nestati preko noći, kako je nitko neće naći, u lice joj se govorilo kako će se iscenirati njen nestanak i doživotno strpati na psihijatriju. Vidite, to povlači za sobom toliko teorija. Je li ona namjerno namamljena na taj most, je li netko angažirao nekoga da joj naudi, je li prisilno negdje zatvorena...? - pita se Marijanina mama.
Novinarka emisije Provjereno Ana Malbaša prije nekoliko mjeseci napravila je rekonstrukciju Marijaninog kretanja kobne noći nestanka. Više je ljudi potvrdilo da je njezin suprug mijenjao verzije pod kojim je okolnostima nestala.
- Ako je stvarno istina da je suprug dao izjavu da su u ponoć legli, to je laž. Ona je u ponoć bila sa mnom - izjavio je jedan od svjedoka.
To je ono što Gordanu dosta muči.
- Tri dana nam je govorio kako je Marijana došla u stan, ostavila ključeve, izula se, promijenila tenisice i odmah otišla. Tek četvrti dan priznaje da su sjedili zajedno za stolom i razgovarali 10-15 minuta. Kad smo ga pitali zašto je opet izašla vani, kazao je da je išla na svježi zrak, da je to radila i u vrijeme korone.
Pokojnom suprugu nije dozvolio u jedanaestom mjesecu prošle godine da vidi unuka, kazao je da je ljut što smo u Provjerenom rekli da je Marijana u noći nestanka bila u alkoholiziranom stanju. Svog unuka nisam vidjela od prošle godine… - utučeno će Gordana.
Gordanu u cijeloj ovoj tuzi donekle tješi što je u kontaktu s Marijaninom kćerkom Korinom koju je dobila sa šibenskim pomorcem Ivanom Čvrljkom. Gledajući nju, osjeća se bliže Marijani.
- Korina je s tatom, sada ima 14 godina, žive u Zagrebu. Ona je u početku mislila da je mama negdje otišla, da je promijenila frizuru i da će se vratiti, sada više ne priča toliko o tome, kao da je sve to potisnula negdje duboko u sebi...
Gordana preklinje svakoga tko zna i najmanji detalj koji bi mogao rasvijetliti nestanak njene kćeri da se javi u policiju ili preko naše redakcije stupi u kontakt s njom.
- Čak vjerujem da je moja Marijana još živa! Taj me osjećaj prati cijelo vrijeme od njezinog nestanka. Dao Bog da se uskoro nađem u njenom zagrljaju i da se sve ovo razriješi na najbolji mogući način - optimistično zaključuje tužna majka.
