Mališan od godinu dana, koji je s roditeljima ljetovao u autokampu u mjestu Veruniću na Dugom otoku, u subotu navečer hitno je policijskim brodom prevezen u zadarsku Opću bolnicu zbog trovanja. Dječačić je, kako je njegov otac opisao liječnicima, progutao blijedožutu bobicu koju je našao na podu, a nakon što je kontaktiran Zavod za toksikologiju, prevezen je u bolnicu, gdje mu je stanje stabilizirano. Pokazalo se, naime, da je mališan progutao plod sa stabla koje je u Dalmaciji, i na otocima pogotovo, gdje ga ima svako drugo dvorište, poznat pod nazivom "očenašica".
Međutim, i onima koji ovo stablo imaju u svojem vrtu slabo je poznato da su plodovi na njegovim granama, malene žute bobice s košticom, otrovne za ljude. Naime, konzumacija plodova, pa i lišća u većoj količini, može izazvati iritaciju želuca, povraćanje, krvavi proljev i nepravilno disanje. Očenašica, nazvana tako zbog toga što se osušeni plod nekada davno koristio za izradu krunica, potječe s Himalaje, a vrsta Melia azedarach uzgaja se kod nas u gradskim parkovima i drvoredima. Drvo može biti do 12 metara visoko, cvate u svibnju i lipnju, a plodovi, okrugle bobice koje rastu na dugim peteljkama, isprva su zeleni.
Kasnije požute, smežuraju se i duže vremena ostaju na stablu. Upravo taj plod sadrži otrovno ulje margoza, koje se rabi u industriji sapuna, boja i svijeća. Očenašica se lako razmnožava sjemenom, nije zahtjevna i zato je u Dalmaciji vrlo često možemo vidjeti kao ukrasno stablo u dvorištima, unatoč otrovnim plodovima.
To, međutim, nije jedini takav slučaj da otrovne i čak vrlo otrovne biljke imamo u svojoj neposrednoj blizini, nesvjesni koliko su opasne, pogotovo za malu djecu koja lako posegnu za bobicom ili cvijetom, upozorava Frane Herenda, farmaceut i fitoaromaterapeut, koji se posvetio proučavanju bilja i eteričnih ulja.
– Najbolji primjer za to je oleandar, koji u Zadru možete vidjeti na svakom koraku, a ta biljka u svojim listovima sadrži kardiotonične glikozide koji uzrokuju zastoj srca u vrlo malim količinama. Taj je glikozid i vrlo učinkoviti lijek, ali ima malu terapijsku širinu i zato u malim dozama može biti smrtonosan. Ili đurđica, biljka prekrasnog cvijeta, koja je iznimno otrovna. Iako ga u Zagrebu ima više nego po Dalmaciji, i ricinus je jako otrovan – kaže Herenda, koji posebno upozorava na nekoliko smrtonosnih biljaka u podvelebitskom kraju i na samom Velebitu.
– To su plavi i žuti jedić, ekstremno otrovne biljke, koje je dovoljno samo protrljati među rukama da bi nastupila smrt. Isto je s bijelom čemerikom, koja sadrži otrovne alkaloide i može izazvati zastoj srca, kao i paskavica, penjačica crvenih bobica. Važno je napomenuti da za branje bilja i njegovo konzumiranje ipak treba posjedovati znanje jer su neke vrste vrlo slične izgledom, a vrlo različite djelovanjem, tu prije svega mislim na otrovne biljke u našoj blizini. Najbolji primjer za to je pasiflora, čiji se čaj koristi kod nervoze, nemira ili nesanice. Međutim, umjesto te pasiflore, ljudi često beru drugu biljku, vrlo sličnu, koju u narodu zovu "Isusova kruna". Slično je i preslicom, koju zamijene za slične vrste – govori Herenda.
Većina otrovnih biljaka djeluje na sličan način, najčešće opterećuje jetru i bubrege, a klasični simptomi su vrtoglavica, proljev, povraćanje, otežano disanje, crvenilo na koži u obliku krugova, gubitak svijesti i, u najgorim slučajevima, zatajenje srca.
– S biljkama treba biti oprezan i poznavati ih, pa čak i s onima koje su općepoznate i prihvaćene kao ljekovite. Primjerice, gospina trava umanjuje djelovanje nekih drugih lijekova. Isto tako, nedovoljno zreli krumpir i rajčica puni su solanina, otrovnog alkaloidnog spoja koji inače služi kao prirodni pesticid, ali u slučaju previše konzumiranja izaziva trovanje – završava Herenda.
U dvorištima škola
Prije nekoliko godina skupina stručnjaka sa Sveučilišta u Zadru napravila je stručni rad "Otrovne biljke u dvorištima šest osnovnih škola i šest dječjih vrtića u Zadru". U tom istraživanju, od ukupno 64 pronađene vrste, njih osam mogu se izdvojiti kao opasne i potencijalna opasnost za djecu. Najučestalija je lempirka (Viburnum tinus), pronađena na sedam lokacija, i oleandar, koji je posađen na šest mjesta od 12 pregledanih.
"Potencijalna opasnost najveća je za djecu u vrtićima i nižim razredima, jer zbog znatiželje i nepoznavanja otrovnih biljaka mogu jesti njihove plodove. Potrebno je djecu upoznati s otrovnim biljaka u njihovu okolišu, a po mogućnosti te biljke ukloniti i zamijeniti neotrovnima istih dekorativnih svojstava", upozoravaju stručnjaci.