Deveti Hrvatski festival putnika, koji je pokrenuo šibenski zaljubljenik u putovanja Nikola Baraka i njegov Hrvatski klub putnika, ove je godine, umjesto uobičajenog termina u svibnju, zbog korone je doživio svoje rujansko izdanje. Održan je proteklog vikenda u šibenskom klubu Azimut, a dvodnevna predavanja i razgovori o dalekim zemljama, putovanjima, doživljajima i iskustvima koje donose susreti s drugim kulturama i ljudima, završna su dodjelom Nagrada "Dijana Klarić".
Hrvatski klub putnika tu je nagradu utemeljio, zajedno s obitelji, u spomen na mladu šibensku putnicu i fotografkinju koja je preminula u 27 godini života nakon teške i kratke bolesti. Dodijeljuje se u pet kategorija: za najbolji putopis, putopisnu fotografiju, film, projekt te za putnika godine. Premda je zbog nedaća izazvanih koronom festivalski program ove godine bio znatno reduciran, a i publike je zbog epidemioloških mjera bilo upola manje, za nagradu je pristiglo čak 50 prijava.
Ipak, putnika godina, čini se, nije bilo teško. Laskava titula pripala je Slavenu Škrobotu, mladom Zagrepčaninu koji je nakon jednog kobnog skoka u more prije desetak godina, osuđen na invalidska kolica, u proteklih godinu dana, proputovao je Tanzaniju, Australiju, Jordan, i Šri Lanku te je bio prva osoba s invaliditetom na svijetu koja se popela do budističkog kompleksa na znamenitoj stijeni Pidurangala u Šri Lanci. Nagrada koju je dobio kao hrvatski putnik godine, za Škrobota je još jedna potvrda da se ljudi koji su doživjeli sličnu sudbinu, ne moraju odreći svojih snova i želja kako su dovoljno uporni i snalažljivi.
Razloga za zadovoljstvo u subotu navečer u šibenskom Azimutu imao je i Hrvoje Ivančić. Osim što je na festivalu nastupio kao predavač, pričajući o svom putu po Kongu, njegov putopis Zaboravljeno srce Afrike proglašen je najboljim. Riječ je, kako je navedeno u obrazloženju žrija, o vrlo napetom, informativnom i zanimljivom štivu autora koji je po tzv. crnom kontinentu putovao s prtljagom koju je mogao staviti u tri obične plastične vrećice.
Putopisna fotografija i ove se godine pokazala najpopularnijom kategorijom, jer je za nju stiglo najviše prijava. Najbolju fotografiju snimila je pak Fanita Barčot-Nikolac iz Rijeke. Nazvala ju je Bab Aziz, Maroko i ta je fotografija, s kojom je, usput rečeno, već pobjeđivala i na drugim fotonatječajima, uvijek iznova vraća u pustinju Maroka.
Za najbolji putopisni film izabran je Why Do I Hike Nikole Horvata. Taj putnik i pustolov stari je znanac šibenskog festivala na kojem je lani bio proglašen i putnikom godine, a sada je Nagradu "Dijana Klarić" dobio za film koji je snimao dok je hodao po znamenitoj pješačkoj i konjičkoj stazi Pacific Crest Trail, koja se u dužini od 4 300 kilometara proteže uz američku obalu Tihog oceana, od kanadske do meksičke granice. Jedinstveno putovanje na kojem su ga pratile ekstremene vrućine i hladoće, morili glad i žeđ, prijetile čegrtuše, pume i medvjedi, a nadsve psihički i mentalni izazovi s kojima se hodači susreću u takvim situacijama, Horvata se duboko dojmilo.
Osim snimljenog filma, Horvat je nakon tog iskustva, pokrenuo i projekt hrvatske pješačke staze dugačke više od 2000 kilometara koja povezuje krajnji istok Hrvatske te se od sjevera spušta do Istre i dalje preko Dalamcije vodi od Prevlake. Inače, Horvatov film Why Do I Hike u Šibenik je stigao friško ovjenačan i prvom nagradom na Mosor Film Festivalu.
U kategoriji najboljeg putničkog projekta, najboljim je pak proglašen projekt Mongolija Tee Grginović koja je mongolskom stepom putovala sama i, za mjesec dana, na konju prešla više od 500 kilometara.