-Volim li kolače? Jako! Volim kužinavat' općenito, ali da me pitate jesam li sanjala o tomu da jednoga dana budem slastičarka – nisam. No, stvarno volim ovo što radim. Uživam u svakoj torti, svakom kolaču, košarici, čašici koju napravim. Guštam raditi nove stvari i pronalaziti nove okuse. Jednostavno, nemam dovoljno vremena za sve što bih htjela isprobati i naučiti. Slastičarstvo je beskrajno...
Gotovo s ushitom govori Vesna Nakić, profesorica tjelesne i zdravstvene kulture koja, životne okolnosti tako su joj se posložile, nikada nije radila u struci koju je priželjkivala još dok je u djetinjstvu pohađala balet i učila klavir. Ali, čini se da se stvari u životu Vesne Nakić ne događaju prema očekivanim i zadanim obrascima. Svoje putove voli sama tražiti. Ova Sarajka, rođena u Zagrebu gdje su joj živjele none i dida, koji je, važno je napomenuti za ovu priču, podrijetlom iz Skradina, u grad svog rođenja vratila se kao 16-godišnjakinja na početku rata i opsade Sarajeva. U Zagrebu je završila gimnaziju i fakultet, uplovila u bračnu luku. Naposljetku, nakon raznih poslova, mahom sezonskih, odlučila se sa suprugom preseliti u Skradin, gradić na Krki u koji je u obiteljsku kuću cijelog svog života navraćala. U Skradinu je pokrenula i svoju Slatku Radionicu, nakon što se prekvalificirala i postala slastičarka.
-Prekvalificirala sam se preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, premda je tu bilo peripetija, budući da imam visoku stručnu spremu, pa sam morala čekati da dođem na red. Godine 2014. završila sam prekvalifikaciju i 2017., uz dobivenih 35 000 kuna za samozapošljavanje, otvorila Slatku Radionicu, pogon za proizvodnju slastica koji do danas funkcionira. Krenulo je malo-pomalo, a 2019. otvorila sam i slastičarnicu. Godinu dana kasnije, zbog korone slastičarnicu sam, nažalost, morala zatvoriti. Bila je to bolna odluka. Ali nije bilo izbora. Udahnete, izdahnete i idete dalje. Pogon je ostao, a to je bitno, jer je on pokretač svega. Slastičarnica je bila dodatak. Lijepi, moram priznati, ali ne znači da je jednom opet neće biti – govori Vesna.
Kada se upuštala u svoju poduzetničku, slatku priču, vjerovala je, a vjeruje i danas, kako će uvijek biti vjenčanja, rođendana, krstitki i drugih događaja nezamislivih bez torti i kolača. Situacija oko epidemije mnogo je, međutim, u hipu promijenila.
-Godine 2018. i 2019. bile su vrlo dobre. Imala sam dnevnu suradnju s lokalima, restoranima i kafićima u Skradinu i Šibeniku. Prije korone, sa sigurnošću smo mogli planirati. Ali, to se preko noći promijenilo. Mnogi su poslovi stradali, lokali propali. Faza preživljavanja još traje. Shvaćam da je to teško razumjeti nekom tko plaću primi radio - ne radio. Možda će netko reći: "Sama si birala ići u poduzetnike". Djelomično jesam, ali zašto bi to trebao biti križ? Ja se ne bojim, jer posla ima dovoljno. Da nije tako davno bih zatvorila, ali valjalo je dignuti ručnu – objašnjava skradinska majstorica slastica.
Svoje kolače, Vesna radi isključivo po narudžbi, a posla je nekada toliko da u radionici provede i do 16 sati. U njezinim je rukama sve: od nabave namirnica, a s ponosom ističe kako ima krug svojih vjernih i pouzdanih dobavljača, preko miješanja i miješenja, pečenja i dekoracije u čemu se toliko izvještila da ne postoji, primjerice, tematska torta koju ne bi znala izvesti i glazure koje ne bi mogla napraviti. I koliko god izgled neke torte može ostaviti bez daha, okus za tim ne smije zaostajati. Zato u Vesninim slasticama nema umjetnih krema i aditiva. Kvaliteta nema alterantivu, smatra Vesna.
-Glas bije nas koji službeno, profesionalno ovo radimo da to nisu domaći kolači. Međutim i ja koristim jaja, mlijeko, orahe, bademe, maslac, čokoladu, sir... sve što vi kući stavljate u svoje kolače i ja koristim. Nema kod mene krema u prahu, premda bi to sigurno bilo jeftinije, ali izgubio bi se okus. A što onda prodajem? Stojim iza onoga što radim. Ovo je Slatka Radionica u pravom smislu. Tim se ponosim i to nikada neću promijeniti, makar morala zatvoriti posao – kategorična je Vesna dok objašnjava kako želji svakog kupca nastoji udovoljiti bilo da je riječ o suhim ili kremastim kolačima, tortama, košaricama, čašicama, kornetima, capcakesima, slatkim stolovima koje mnogi žele na vjenčanjima. Nema vrste torte koju ne radi, premda, reći će 30-ak je onih koje ljudi najčešće traže. I nije mit, dodaje, da u slastičarstvu sve mora biti precizno. Vaga je zakon!
Sve to znanje i umijeće nisu joj ipak pali s neba. Pohađala je i mnoge tečajeve, a police u njezinoj radionici krasi brdo knjiga iz slastičarstva i kulinarstva. Uvijek otvorena za učenje i nova znanja, spremna da istražuje i otkriva nove okuse, Vesna povjerenje svojih klijenata doživljava kao veliku odgovornost. Zato nema veće sreće nego kada joj s nekog rođendana ili vjenčanja pošalju sliku i zahvale što im je svojim slasticama uveličala te događaje.
-Netko vam je dopustio da budete dio njihovog života i to je velika stvar, veliko povjerenje i odgovornost. Koliko god da je danas sve brzo, instant i online, ljudski odnos je i dalje bitan i bez njega stvari ne bi funkcionirale. I to je lijepi dio ove priče – iskreno će Vesna.
Zbog toga što proces rada poznaje od početka do kraja, čak i smeće sama baca, uvjerena je kako joj uspjeh neće izmaći. I u ove predblaganske dane u svojoj će radionici provesti sate i sate. Ipak, vremena će naći i za još jednu, u Skradinu otkrivenu, strast. Zajedno sa suprugom posljednje tri godine pjeva u mješovitoj klapi Skradinski buk. Iza njih je 30-ak nastupa, upravo su snimili i prvi CD, a nadasve je puno dobrog druženja. Naravno, i uz kolače "njihove Vese" koja u budućnost, iako nije sve "med i mlijeko", slatko gleda.
-Planiram za koji mjesec pokrenuti i vlastiti blog. To se nekako spontano nametnulo. Već godinama pišem za portal She.hr. Materijale imam, a ideja je milijun u glavi – smije se Vesna ozbiljno napominjući kako njezini recepti nemaju skrivenih tajni koje neki slastičari uvijek zadrže za sebe. Ako već dajem, dajem do kraja - poručuje vlasnica skradinske Slatke Radionice.
Sadržaj nastao u suradnji sa Somersby ciderom.