Ante Guberina izvođač je spomenika Miljenku Smoji koji će se podignuti u Splitu. Njegov je otac, također kipar, pobijedio na natječaju, no kako je Ale Guberina u međuvremenu preminuo, Ante je naslijedio očev posao, piše Jutarnji list.
Novinari Jutarnjeg lista razgovarali su s Guberinom u povodu spomenika, koji trenutačno izrađuje u Ljevaonici umjetnina na Akademiji likovne umjetnosti: "Moj je otac pobijedio na natječaju prije petnaest godina i bio je jako zadovoljan. To mu je najdraži projekt jer je Smoju poznavao. To mu je bio projekt života. No, nije ga nažalost doživio" govori i nabraja spomenike koje je Ale Guberina u javnom prostoru: kralj Zvonimir u Kninu, papa Ivan Pavao II u Šibeniku, Franjo Tuđman u Kaštelima i Biogradu...".
I sam je, dakle, studirao kiparstvo. Prisjeća se kako je sve počelo: "Moji su se rastali još dok sam bio dijete, živio sam s majkom, tako da moj otac posredno nije utjecao na mene, no neposredno svakako jest. Znao sam od malih nogu da ću biti umjetnik, to je tinjalo u meni, no kao dijete možda nisam to mogao razumjeti. Uvijek sam nešto crtao, modelirao. Nakon što se moj otac vratio iz Amerike, otišao sam s njim živjeti u Šibenik, potom sam išao u srednju umjetničku školu u Splitu, tu sam se zaljubio u kiparstvo, i potom sam upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu" govori.
Poveznica s Miljenkom Smojom, u obitelji postoji na nekoliko razina: "Tata je volio čitati djela Miljenka Smoje. A osim što ga je otac dakle poznavao, poveznica je naš rođak Špiro Guberina, koji je glumio Strikana u Velom Mistu. I Velo Misto i Malo Misto bili su nezaobilazni u našoj, kao i gotovo svakoj, obitelji, svi smo gledali serije. Postali su nekom vrstom dalmatinske Biblije, svjedočili o načinu života i ponašanja u Dalmaciji. Više je razloga, u svakom slučaju, zašto je to mojem ocu bio najdraži projekat. No, posljednjih je desetak godina bio bolestan. Prvo mjesto na natječaju osvojio je dok je Željko Kerum bio gradonačelnik, kasnije su se gradonačelnici mijenjali. Drago mi je što je aktualna vlast na čelu s gradonačelnikom Puljkom ipak odlučila ići s ovim projektom".
Spomenik koji će se podignuti na Matejuški: "Držat ću se očeve skice. Smoje je umro 1995. godine, a natječaj je bio kasnije" govori ovaj kipar koji je trenutačno zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu. "Spomenik će, dakle, biti na Matejuški, gdje su ribarske brodove vežu domaći brodovi. Sjedit će na novoj rivi na zidiću i gledati prema starom dijelu Splita".
Govori i o materijalu: "Materijal je bronca. I bitan je kontrast s podlogom, s kamenom, na taj će način biti uočljiv. Bronca će u međuvremenu, računam, poprimiti zelenkastu boju. Visine je 145 centimetara". Opisuje izgled: "Na licu ima naočale, u ruci će držati cigaretu. Bilo je polemika oko cigarete, no teško je izbaciti činjenicu da ju je uvijek imao u ruci, nekad je možda i bilo to prihvatljivije".
Svaki dan u ljevaonicu odlazi barem na dva, tri sata: "Ne znam koliko će mi vremena uzeti, već sam ga postavio i sve ide dosta brzo. U svakom slučaju, vezan sam u Split kao mjesto gdje sam se školovao, i velika mi je čast raditi Smoju" govori.
Ante Guberina, rođen je dakle u Šibeniku, školovao se u Splitu pa u Zagrebu, gdje danas radi, dakle, u Hrvatskom restauratorskom zavodu. U Sydneyu je pobijedio svojedobno, a tada je i došao u fokus šire javnosti, na međunarodnom natječaju za skulpturu za Olimpijske igre 2000. godine. "To je organizirao Međunarodni olimpijski odbor, i svaka je zemlja poslala tri predstavnika. Od svih su odabrali mene. Napravio sam skulpturu u obliku lanca od bicikla koji su se "pretvorili" u olimpijske krugove. To je bio velik poduhvat. Bila je za mene to jako velika stvar. Tada sam bio tek student na Akademiji. Kako mi je nedostajalo financija za izradu, sam je, prepričava, hodao okolo, i dogovorio ju s firmom koja radi s aluminijem, piše Jutarnji list.
Nabraja još svojih radova: "Ispred zgrade HEP-a nalazi se Spomen obilježje braniteljima koji su poginuli u Domovinskom ratu. Riječ je o crnoj ploči na kojoj su tekst i grb, te munja koja je znak HEP-a. S obje strane, bočno, nalazi se križ. Jedno jednostavno rješenje, a koje govori mnogo". Njegov je i spomenik Faustu Vrančiću na otoku Prviću: "Bio je to simpatičan natječaj, mještani su glasali za najbolji rad, bilo je zanimljivo slušati i stare i mlade, koji su imali različite poglede".
Objašnjava i kako se počeo baviti restauracijom: "Često smo, još tijekom studija zarađivali restaurirajući razne umjetnine. Profesionalno sam se počeo baviti restauracijom tijekom krize 2008. godine, kada se više nije moglo živjeti od umjetnosti, kao i mnogi moji kolege. Imam veliko poštovanje prema povijesti i jako volim restaurirati predmete tog tipa, primjerice, rimske iskopine. Sledim se na koji način rješavaju anatomske zagonetke, sjajnoj virtuoznosti u kamenu. Restauracija je zanimljiv posao".
