Među deset kandidatkinja za Šibensku grandecu 2018., nalazi se i učiteljica razredne nastave Ivana Kalebić. Zaposlena je u šibenskoj OŠ Jurja Šižgorića i osim redovnih nastavničkih obveza u procesu odgoja i obrazovanja, svojim učenicima, danas je to 4.b, daje puno više. Volonterski radi s njima i izvan nastave, vikendom i za vrijeme školskih praznika.
Snimaju edukativne dokumentarce o Šibeniku i ljepotama županije, bave se robotikom, vodi ih na izlete, u kino te na razne kulturne događaje. Na taj način u njima razvija ljubav i pozitivne osjećaje prema zavičaju, kulturi i drugim pozitivnim stvarima koje će im obogatiti život i, na određeni način, usmjeriti njihov životni put.
Majka je dvoje odrasle djece, pjeva u šibenskom Pjevačkom društvu "Kolo" već 24 godine, putuje sa svojom obitelji, bavi se adrenalinskim sportovima, uživa u svakodnevnim šetnjama sa svojim psom... Učiteljica Ivana ne žali se na školski sustav, malu plaću i profesionalnu demotiviranost, a pogotovo ne na ponašanje i nezainteresiranost učenika. Zna ih motivirati, puna je pozitivne energije, ideja, želja i uvijek nečeg novog.
– Takva sam otkako znam za sebe. Volim svoj grad, volim ljude, djecu, učenike, volim život, a moj me posao u potpunosti ispunjava. Biti učitelj odgovoran je, dinamičan i zahtjevan poziv koji traži stalni rad na sebi, stalno usavršavanje i usvajanje novih znanja. Taj me posao ispunjava i ja ga jednostavno živim – kaže Ivana.
Već dugi niz godina hobi joj je fotografija, a prvi put se okušala sa snimanjem filma 2012. godine kad je s kolegicom iz PD-a "Kolo" Brankom Grubić snimila film "Čarobni grad u očima djece", posvećen Šibeniku, a onda je nastavila snimati dokumentarce sa svojim učenicima. U samo deset mjeseci snimili su filmove o dva nacionalna parka, Kornatima i Krki.
– Prije svega volim dokumentarne filmove, a kad sam shvatila da naša djeca jako malo znaju o svom zavičaju, rodila se ideja da sve to spojim kroz film, pretvorim obvezu u stvaralačko zadovoljstvo i još k tomu da kroz učenje, druženje i igru napravimo nešto korisno za Šibenik i Šibensko-kninsku županiju, nešto što će trajati, što će i drugoj djeci pomoći da zavole svoj zavičaj, ali i da ga upoznaju djeca iz drugih hrvatskih krajeva, pa i zemalja – govori Ivana. Ponosna je na svoje učenike, "kliknuli" su – kaže – i povezala ih je neka dobra kemija.
– U našoj školi već niz godina imamo cjelodnevni boravak, pa i im i po tomu više nisam bila samo učiteljica jer smo provodili puno više vremena zajedno. To je stvorilo jedan fini vremenski okvir za razgovore, razmjenu ideja, bolje upoznavanje i uočavanje njihovih afiniteta. Nastala je naša mala zajednica, a projekt aktivnog učenja kroz rad, igru i istraživanja, sublimiran u dokumentarnom filmu kao sredstvu i cilju, sazrio je u drugom razredu. Razgovarala sam o tomu s roditeljima. Oni su to s oduševljenjem prihvatili i tada smo krenuli – kazuje Ivana, te dodaje da su dobili potporu svih kojima su se obratili za vrijeme snimanja, a potom i montaže materijala, za što su im duboko zahvalni.
Njezin, njihov, rad prepoznat je u javnosti, podršku imaju sa svih strana, a Ivani je osobno najveće priznanje kad vidi na djeci da uživaju dok rade i da u njihovim glavicama puno toga ostaje. Sada snimaju dokumentarac o Šibeniku, a plan je filmom ovjekovječiti i park prirode Telašćica.
– Tužna sam jedino kad se sjetim da sam s njima još samo do kraja školske godine, ali sam sretna zbog svega što smo zajedno učinili i stvorili. Oni će stasati u ljude koji će znati sve o svom kraju, o svojoj županiji i gradu, koji će biti njegovi ambasadori možda i na drugom kraju svijeta. A jednoga će dana možda netko od njih sresti svoju učiteljicu na rivi i reći joj: Hvala vam za sve što ste me naučili. To je moja motivacija i moja najveća nagrada. Ljudi u današnje vrijeme imaju krivu percepciju o vrijednostima. Nije sve u materijalnom. Mnogo više je u duši, u onim čistim šibenskim emocijama – veli učiteljica Ivana.
