Herojski primjer: pobijedila leukemiju pa s osmijehom na licu preplivala kilometre

Iako je bila revijalnog karaktera, humanitarna plivačka smotra "Na drugu obalu s osmijehom na licu" s rutom od punte Čiova do Instituta ipak je imala svoju počasnu pobjednicu.

Riječ je o Anji Babić, mladoj ljepotici koja je nedavno pobijedila leukemiju, a ovom prigodom za manje od sat vremena preplivala relaciju dulju od dva kilometra!

Tridesetjednogodišnja Anja, inače magistra sociologije, svoju je kalvariju prošla prije dvije godine, kad je zaključila jednogodišnji ciklus liječenja i presadnje vlastitih, malobrojnih preostalih matičnih stanica u Zagrebu.

Mukotrpna borba s teškom bolešću, međutim, ojačala joj je duh i tijelo, te je nakon ovog simboličnog, no kondicijski zahtjevnog pothvata u organizaciji udruge "Dlan-o-dlan" iz Splita ponosno poslala poruku svim oboljelima, a posebice članovima zaklade "Ana Rukavina": Ne odustajte, može se!

- Želim svoj pothvat posvetiti oboljelima od malignih bolesti i pozvati ih da nam se priključe što prije u plivanju s osmijehom – poručila je Anja, koja se vlastitim herojskim primjerom najbolje uklopila u moto samog događaja: podizanje svijesti javnosti o teškoćama djece s posebnim potrebama i njihovih obitelji, posebice djece s teškoćama u govoru.

Dakako, i senzibiliziranje javnosti za sve bolesne i potrebite svih generacija, istaknula je predsjednica udruge i inicijatorica događaja Timea Marušić Hren.

Sve generacije

Zagrepčanka Timea, splitska nevjesta cijelo desetljeće, motivirala je već treću godinu za redom čak osamdeset i devet "fetivih" stanovnika grada pod Marjanom da skoče u more i plivanjem pošalju snažnu humanu poruku, ali se i fino podruže "post festum" uz fritule, čokoladu i sokić.

- Ja nisam plivala, ali sam donila dvi čokolade i odlučila ih dat zadnjoj plivačici. Bolje bit zadnji u plivanju nego prvi na kauču! - uskliknula je Branka Smoje, koja je sebi zadala nešto kraću rutu kako bi mogla supervizirati situaciju prije i poslije starta.

Zadovoljno je, među ostalim, ustvrdila da su "fritule bile tako dobre da su se mašila čak i dva simpatična policajca-pješaka", inače dio službenog protokola ove, u osnovi, masovne manifestacije. U kojoj je u konačnici - što na kopnu, što u moru – bilo više od stotinu sudionika.

More je vrvjelo nasmiješenim plivačicama i plivačima (muškarci su ipak bili u većini) svih generacija; od mlađih tinejdžera do kasnih sedamdesetih, dakle između punte Čiova i Instituta za oceanografiju i ribarstvo na rtu Marjana, odakle je plivačku populaciju najprije ujutro zarana devet brodica volonterski prevezlo do pošte na Čiovu, gdje su skočili u more.

Jedna od mlađih plivačica bila je, pak, Marta Plejić (23), koja pliva s udrugom "Dlan-o-dlan" već tri godine. Povjerila nam je i da je prije starta doručkovala "dječju radost", to jest kruh s maslacem i marmeladom; sportski, nema što!

- Super mi je što pliva tako puno različitih ljudi, a svi u istome moru. To je ta simbolika koja se može primijeniti i na život – lijepo je sročila mlada Marta, uz čiji je bok plivala i njezina majka Maja Kandijaš-Plejić (52), inače dječja psihologinja specijalizirana za djecu s teškoćama u razvoju.

- Svi ovdje plivamo s nekim svojim motivom. Ja sam lani plivala za Anju koja je u međuvremenu pregrmjela leukemiju, pa sad plivamo zajedno! Inače, imam mali ritual; ponesem sa sobom majušnu medaljicu svake godine, pa je negdje na pola kanala ispustim i tako ostavim simboličan trag – malu tajnu nam je odala psihologinja Maja.

Čast da posljednju dionicu otpliva u muškoj pratnji, te potom dobije čak dvije čokolade (koje je revno podijelila s ostalima, dakako) imala je Ela Radić (59), odgojatiljica u vrtiću.

- Volim simboliku i poruku ove smotre, da svi s nekom svojom životnom pričom plivamo, pomičemo vlastite granice i pri tome se osmjehujemo. Nakon trideset i osam godina rada s djecom u vrtiću znam koliko je osmijeh važan, odnosno koliko je ozbiljan njegov izostanak - podsjetila je posljednja na cilj pristigla plivačica (nakon neka dva sata, nap.a.), kojoj se, rekosmo, pri kraju priključio suplivač, i to liječnik!

- U našoj je pratnji bio dr. Konstantin Živković, inače strastveni plesač flamenca i tangeros kao i ja, te mi pravio društvo u moru. Zahvaljujući ljubavi prema plesu imamo zajedničkih tema, ali i plivačke kondicije – vragolasto je namignula šarmantna "teta" iz vrtića i plivačica Ela Radić.

I ona se nakon uspješno otplivane rute i okrjepe na Institutu kao i većina ostalih za kraj otišla – okupati...