Frontmenica grupe Fenix Iris Milošević - žena, majka i apotekarica, a vikendom pjevačica

Kad su slagali bend, članovi "Fenixa" su se vodili onom starom izrekom da je sa ženama teško, a bez njih još i teže! U suprotnom ne bi kao frontmenicu odabrali Iris Milošević. Damu, koja jednoj od – mnogi se slažu – najkvalitetnijih šibenskih grupa daje poseban šug. Ne samo privlačnim glasom, već i atraktivnom pojavom.

Iris, međutim, nije samo glazbenica. Preko tjedna radi u ljekarni, pa smo morali pričekati kraj smjene kako bismo napravili razgovor. Makar je vikend prije odradila, tko zna koju po redu, svirku na piru, bila je dovoljno svježa za ćakulu.
– Pjevali smo u Lozovcu, a bilo je zanimljivo jer smo imali vatreno krštenje s novim klavijaturistom Deanom Kuzmanovskim. On mijenja neprežaljenog Dražena Markovića, koji odlazi nakon trinaest godina – počela je našu ćakulu.

"Fenixima" je to i prva promjena u bendu od njegova osnutka. Postava se od 2006. godine nije mijenjala.
– U tom smo razdoblju postali kao obitelj. Volimo se, poštujemo. Neki su i vjenčani kumovi jedni drugima. Zato i trajemo toliko – otkriva Iris.
Plavokosa pjevačica, koja izgledom pomalo podsjeća na glumicu Kim Basinger, u duši je, zapravo, rokerica.
– Prije nego sam počela pjevati s "Fenixima", nastupala sam po moto-partyjima s rock i heavy-metal bendovima. Mislila sam da nikad neću pjevati na svadbama. No, pristala sam na nagovor Siniše Subašića. I shvatila da to i nije neki bauk – govori Iris Milošević.

Tri je godine Iris pjevala i u vodičkoj ženskoj klapi "Oršulice".

Lakše s muškarcima

– Bile su to lijepe tri godine. Sa sjajnim curama i voditeljem Antom Barbačom, kod kojega su probe bile, zaista, posebne. Pjevati u klapi je nešto sasvim drukčije od pjevanja u bendu. To se uopće ne može usporediti. U bendu imaš puno više prostora za improvizaciju – objašnjava pjevačica grupe "Fenix".

Razlika je i kad glazbeno surađuješ isključivo s muškarcima.
– Lakše je s njima, nego sa ženama! Jednostavniji su. Nema oscilacija u ponašanju, manje im rade hormoni. Znam to jer u ljekarni imam ženski kolektiv – smije se Iris koja 15 godina radi kao farmaceutkinja.
"Fenixi" su na dobar glas, između ostalog, došli i kao bend, koji ne svira repertoar uobičajen za vjenčanja. No, nije tako bilo oduvijek.

– I mi smo u početku na pirevima svirali glazbu, koja je bliža narodu, masama. No, kad bismo usred svadbe napravili lagani odmak i zasvirali AC/DC ili "Led Zeppelin", ljudi bi bili pozitivno iznenađeni. Shvatili smo da ne bi bilo loše da se isprofiliramo kao, ajmo reći, urbaniji, pomalo alternativan glazbeni sastav. Da budemo posebni, originalni. U međuvremenu smo postali bend, koji je bliži staroj gardi, nego mlađim generacijama – kaže nam Iris.
Peteročlani šibenski bend je nekonvencionalan i zbog toga što na nastupima nema unaprijed pripremljen repertoar, odnosno redoslijed pjesama.

– Imamo nekoliko stotina uvježbanih pjesama, koje u svakom trenutku možemo zasvirati. Zato uvijek očekujemo reakciju, osluškujemo puls publike. Kad je riječ o pirevima, mladenci nam samo dadu smjernice. A onda ih mi vodimo kroz večer – objasnila nam je šarmantna pjevačica.
S obzirom na specifičnost sviranja na svadbama, za Iris i "Fenixe" je sasvim normalno da, kako bi rekao Arsen, "cipaju" četiri, pet sati. Da ne govorimo o tome kako im gaže traju do sitnih noćnih sati.

– Meni je smiješno kad netko napiše "da je koncert trajao čak dva sata"! Mi znamo "opaliti" set od dva do pet ujutro! Nije rijetkost da idem s posla direktno na gažu. I obrnuto. A nije lako, kada znaš da te poslije nastupa čeka kuhanje, mala djeca… Svaki od tih poslova je zahtjevan na svoj način. I onaj na pozornici, i onaj u ljekarni, i onaj kod kuće. Svugdje imaš maksimalnu odgovornost. Kad sam bila mlađa, bilo mi je lakše to prebroditi. Sada sam poput dizelaša. Treba mi dva, tri dana da se vratim u normalan ritam. Prije nego dođe novi vikend – šali se Iris.

Halid kao najistočnija granica

Ona, međutim, nije i jedina glazbenica u obitelji. Njezin suprug Marijan je klapski pjevač ("More", "Sebenico"…), koji se, također, bacio u gažerske vode.
– Sreća da radimo, odnosno nastupamo u različitim "smjenama". Inače ne bi imao tko čuvati djecu. On obično svira do devet navečer, a kad on dođe, ja idem na nastup – opisuje nam Iris životni ritam obitelji Milošević.
Zbog toga je mala mogućnost da se Marijan i Iris nađu na istoj pozornici.

– Nismo nikad razmišljali o zajedničkim nastupima. Iz već spomenutih razloga i ne dolazimo jedno drugome na koncerte. Mi smo u glazbenom smislu totalno različiti. Rijetke su nam dodirne točke. Jednom sam Marijana odvela na koncert metal benda "Dream Theater", pa me pitao kako to mogu slušati!? Tako je i meni s klapskom glazbom. Previše je lagana. Ja sam više za električni zvuk i distorziju – opet će naša sugovornica.

U repertoaru "Fenixa", zato, uvijek ima mjesta za dobre rokerske stvari. Povremeno se može čuti i hitove ET-a, Jelene Rozge, Doris Dragović, ali ne i narodnjake.

– Halid Bešlić je najistočnija "granica" do koje idemo! Cajke uvijek odbijamo. A često se naručuju. Sve druge želje ispunimo. Mi nismo tu radi sebe nego radi ljudi. Ako su oni sretni, sretni smo i mi. To su, zapravo, vrlo ugodne svirke. I ti si sretan kada jedan od najvažnijih dana u životu nekome napraviš još ljepšim, zabavnijim. Nerijetko suosjećamo s radnicima u sali, koji se na pirevima, zaista, narade. Pa, na kraju, kad se opuste sve kočnice, zapjevamo i njima – rekla nam je za kraj Iris.