Drže me joga, tango i Toma

Šarmantna Šibenka Franka Klarić je, nema sumnje, nova, mlada zvijezda hrvatskoga glumišta. O tome ne svjedoče samo svakodnevne TV minijature o bontonu, već puno više njezine sve uvjerljivije uloge u šibenskim i inim predstavama. Ne tako davno briljirala je na otvaranju "Gavellinih" dana.
I dalje vas gledamo pred malim ekranima u HRT-ovoj emisiji "Bonton". Kazali ste da bi nešto slično trebalo uvesti i u škole jer je kućni odgoj podbacio!?
- Mislim da smo opterećeni obvezama i pritiscima koje nam je društvo nametnulo. Kad su djeca u pitanju, to rade roditelji ili profesori u školi. Rekla bih da smo u određenom društvenom kaosu, u kojemu su se pogubile vrijednosti. Svi trčimo za boljim sutra, a ne vidimo i ne obraćamo pozornost na ono što nam se događa danas, u ovom trenutku kad se djeca još samo igraju. Sada ih, kad ne razmišljaju kome će se javiti na mobitel, što će jesti kad dođu doma ili koliko još zadataka iz matematike moraju napisati, treba učiti bontonu. O tim stvarima ne učimo u školi, a za mene su važnije u životu od pukog bubetanja činjenica napamet.
 

Menadžer u kulturi

Posljednji angažman s matičnim, Šibenskim kazalištem imali ste na otvaranju "Gavellinih" večeri u predstavi "Ljepotica iz Leenanea"…
- Bilo je izvrsno igrati pred punim gledalištem "Gavelle" i vraćati se nekoliko puta pred publiku, koja nas je ispratila dugim aplauzom. Bila sam iznimno sretna i kad smo nas četvero glumaca iz Šibenika dobili komplimente na okruglom stolu od bivših profesora i kolega. Posebno dirljivo je bilo kad nam se obratio jedan kolega, koji je šezdesetih godina bio u ansamblu Šibenskog kazališta. On nam je kazao da su se predstave takve atmosfere radile baš u to vrijeme. Važno je nastupati pred festivalskom publikom i izlaziti s predstavama izvan Šibenika. To je ne samo dobra promocija nas glumaca, nego i kazališta, grada. Imamo veliki potencijal i bila bi šteta ne pokazati drugima.
Iznenađujuće brodite, čak i do nagrada hrvatskoga glumišta. Nameće li se potreba da Kazalište dobije i umjetničkog savjetnika?
- Umjetnički savjetnik bi nam izvrsno došao! Naime, ravnatelj ne mora biti umjetnički ekspert. On mora imati diplomu društvenog usmjerenja i razumjeti problematiku kazališta. Ravnatelj kazališta je uglavnom opterećen birokratskim poslovima. Zbog toga, nažalost, ona dramska komponenta, zbog koje i postojimo, pada u drugi plan. Kazalištu treba specifično vodstvo. Vjerojatno bi najbolje rješenje bio menadžer u kulturi, koji bi vodio ustanovu u suradnji s iskusnim glumcem ili režiserom.
Osim na daskama Šibenskog kazališta, odrađujete uloge i u zagrebačkoj "Komediji", u kazalištu "Žar ptica"…
- Igram u predstavama koje su već dugo vremena na repertoaru tih zagrebačkih kazališta. U "Žar ptici" sam još od 2009. To mi predstavlja posebno zadovoljstvo, jer u velikim ansamblima surađujem s iskusnijim kolegama od kojih još uvijek učim. Za glumca je i te kako bitno da surađuje s različitim režiserima i kolegama. Na taj način više radite i napredujete.
 

Gulin, Alfier i Vukov

Vi i Jakov Bilić ste se odavno profilirali kao šibenske glumačke snage. Ima li na vidiku novih talenata?
- Ima prekrasnih novih, mladih potencijala na Akademiji. To su Ivana Gulin, Lucija Alfier i Ante Vukov. Valja im što prije dati priliku da zaigraju u našem Kazalištu.
Često putujete, no čujem da u posljednje vrijeme imate dodatan razlog za to. U Zagrebu vam je dečko, koji se, inače, bavi glazbom!?
- Vjerujte, i češće bih putovala da je novca i slobodnog vremena. Jednom godišnje si priuštim neko veće putovanje. U Zagreb otputujem čim imam slobodne dane. Tako je još otkad sam se vratila u Šibenik. Sada je glavni razlog Toma. On je profesor gitare u glazbenoj školi. Svira različite glazbene stilove, od gipsy jazza, bossa nove, do bluesa. Nedavno je gostovao s predstavom "Patti Smith" na tvrđavi Barone. Posao ga veže za Zagreb, tako da mi je teško tražiti od njega da se preseli u potpuno novu sredinu. No, tko zna šta život nosi!?
Osim u glumi i putovanjima u Zagreb, uživate i u čitanju? Koja vam je posljednja knjiga bila u ruci?
- Ovo ljeto sam otkrila Kristijana Novaka. "Črna mati zemla" i "Ciganin ali najljepši" su knjige, koje svakako mogu preporučiti. Čitam i stripove, sve od nakladnika Fibre. A u jesensko se vrijeme obično vratim poeziji i melankoliji!
 

Budućnost u politici?

U slobodno se vrijeme bavite jogom i plesom. Čujem da vam je velika strast argentinski tango?
- S tangom sam stala u zadnjih godinu dana jer smo radili predstavu za predstavom i nisam stigla toliko često ići u Zagreb samo radi njega. S tangom je kao i s vožnjom bicikla - jednom kad proplešeš, nikad ga ne zaboravljaš. Divan je to ples, meditativan, kreativan, oslobađajući.
Joga je, pak, jedina disciplina, koja me toliko dugo drži. U zadnje vrijeme sam prešla na Ashtanga yogu. Dobrobiti prakse su veliki: fizičko zdravlje, snaga, izdržljivost, povećanje kapaciteta pluća… A fokus uma na dah i položaj tijela pridonosi mirnijem mentalnom stanju. Uravnoteženi su tijelo i um.
Niste poznati samo kao glumica, nego i kao kćerka bivše šibenske gradonačelnice Nede Klarić. Interesira li vas politika, vidite li se u njoj?
- Ponosna sam što će moja mama biti upisana kao prva žena gradonačelnica Šibenika. A još ponosnija jer je istovremeno bila i dobra mama, i supruga. Kao političar možeš puno napraviti ako si pošten i moralan. Oni, koji nisu takvi, ostavljaju loš dojam o politici općenito. Mnogi su ljudi, zbog toga, nezadovoljni, ogorčeni, skloni negativnosti i generalizaciji. Nepovjerenje u politiku je, međutim, uvelike opravdano, zbog nestručnih kadrova i loših odluka. Meni je važno da odgovorno radim svoj posao. Tek kad se realiziram u svojoj struci, bila bih spremna dati nešto od tog znanja i iskustva politici - poručila je za kraj Franka Klarić.