Šibenčanka Anita Aužina, specijalistica javne uprave, dugogodišnja tajnica šibenskog HDZ-a, poznata je i po aktivnostima u županijskoj Zajednici žena HDZ-a "Katarina Zrinska", posebno onima koje imaju humanitarnu notu. Zbog toga je i stigao prijedlog da bude među deset kandidatkinja za "Šibensku grandecu", jer je svojim inicijativama i radom činila i čini sve kako bi se provela neka humanitarna akcija i prikupila sredstva namijenjena potrebitima.
Bila je, kaže, iznenađena i šokirana kad je doznala da je kandidirana za grandecu zbog svojeg humanitarnog rada, jer smatra da bi takvih trebalo biti više. Odmah dodaje da za uspješnost provedenih akcija treba zahvaliti ženama ne samo iz Zajednice "Katarina Zrinska" već i izvan nje. I ne samo ženama, već svima koji u sebi imaju osjećaj za druge i odazivaju se njihovim akcijama.
- Bez obzira na to koliko država bila bogata ili siromašna, uvijek postoji potreba za pružanje pomoći potrebitima. Trebali bismo imati više sluha i vjerojatno bismo tada svi bili sretniji i zadovoljniji. Kad bi svatko od nas jednom godišnje uplatio 50 kuna za UNICEF ili na žiro-račun otvoren na ime osobe kojoj je financijska pomoć za liječenje ili krov nad glavom potrebna, bilo bi svima lakše, a 50 kuna značilo bi odreći se pet kava u jednoj godini. S malo dobre volje možemo zajednički učiniti puno i svijet bi sigurno bio drukčiji - kaže Anita. Zahvalna je i obrtnicima i poduzetnicima koji joj se pred blagdane darivanja sami jave i pitaju kakvu pomoć prikuplja i koliko treba.
Osjećaj ispunjenosti i nekog unutarnjeg zadovoljstva što može i želi pomoći onima kojima je pomoć potrebna gaji od djetinjstva. Ne čudi stoga što je kao tajnica "Katarine Zrinske", od osnivanja 1999., "vukla konce" i bila uporna u organiziranju i pružanju pomoći. Nastavila je s tim i kad je 2013. izabrana za predsjednicu i odrađuje drugi mandat. Zajednica je, govori, svoj rad usmjerila na pružanje različitih oblika pomoći, bilo da je riječ o djeci i mladima, obiteljima, zlostavljanim ženama, promicanju žena u ruralnim sredinama, pomoći starima i nemoćnima.
U niti jednom trenutku razgovora ne kazuje "ja sam", jer ne želi sebi pripisivati zasluge za uspješno provedene humanitarne akcije koje je pokrenula, već govori "pomogli smo" djeci oboljeloj od malignih bolesti...ili... slijepom dječaku Mati Braliću, mladiću Juri Kulazi, Matei Laštro... Svake godine pomažu i županijsku Ligu protiv raka, kupuju ili prodaju narcise, pomažu siromašne obitelji, obilaze ih i odnose im namirnice, odjeću, donose toplu riječ...
- Pomoći nekomu divan je osjećaj. Meni se oko srca stisne kad sretnem djecu oboljelu od malignih bolesti i kad mi se jave. Sjete se da sam im osigurala ulaznice za predstavu na Međunarodnom dječjem festivalu. Ili, tako me dirnulo kad me naš Mate zvao na svoju prvu pričest! Sretna sam što Jure Kulazo danas radi u gradskoj upravi, što se oporavio nakon što su ga pretukli ni krivog ni dužnog - govori Anita.
Od 2014. radi u gradskom poduzeću "Podi" na mjestu pravne savjetnice. Nije nakon završene srednje ekonomske škole mogla na daljnje školovanje, jer joj to nisu dozvoljavale obiteljske i financijske mogućnosti. Zahvaljujući upornosti, volji i odluci da ide dalje, školovanje je nastavila u tridesetima, uz rad.
- Nikad nije kasno. Dizala sam kredite za platiti školarinu, putovala u Split, ali uspjela sam. Oni koji me bolje poznaju razumjet će to, baš kao i moju potrebu da pomažem drugima - veli Anita.
'Kad bi svatko od nas jednom godišnje uplatio 50 kuna za UNICEF ili na žiro-račun otvoren na ime osobe kojoj je financijska pomoć za liječenje ili krov nad glavom potrebna, bilo bi svima lakše'
