Hvala Tvrđavi kulture, što nam je omogućila još jedan glazbeni spektakl, točnije koncert ekstravagantnog šibenskog umjetnika Maksima Mrvice. No, kako prešutjeti ignoriranje šibenskih novinara od strane svjetski priznatog pijanista. Odbio je dati izjave, vezane za koncert u rodnom gradu!
Što kriti da je Mrvica tim činom demonstrirao i selektivno pamćenje, pa i svojevrsnu nezahvalnost. Točnije, da su mu na početku njegove karijere upravo Šibenčani pružili ruku potpore, kad mu je bilo najpotrebnije. Primjerice, kad je Maksim bio tek glazbena mrvica, riječki Šibenčanin (i uspješni brodar) Zdravko Iljadica platio mu je zrakoplovnu kartu do Pariza i natrag. A ako ne vjerujete potpisniku ovih redaka, pitajte za taj “slučaj” Maksimova tetka Slavka Spahiju, nekadašnjeg sportaša i sindikalista.
I još nešto! Sve napisano ničim ne dovodi u pitanje Maksimovu glazbenu vrijednost. No, zašto se, kad je riječ o odnosu prema zavičaju, nije barem malo ugledao na nezaboravnog Arsena Dedića. Svestranog umjetnika, koji nije svirao klavir kao Mrvica, ali koji nije propustio ni u jednom razgovoru za medije spomenuti rodni Šibenik.