„Kum“, „Mamma“, Oliver i Arsen obilježili su prvu večer „Dalmatinske šansone“ u Šibeniku. Na pozornici između katedrale svetog Jakova i Gradske vijećnice nije se pojavio poznati mafijaški „boss“ don Vito Corleone, već je splitska operna pjevačica Antonella Malis izvela naslovnu pjesmu iz čuvenog filma. Antonella i njezin sugrađanin, još jedan operni pjevač, Vlado Garić pobrinuli su se da šibenska publika barem na trenutak ima osjećaj kao da se nalaze negdje na Siciliji. Vlado je bio i jedini izvođač, koji je izmamio pljesak već u prvim taktovima pjesme "Mamma", zahvaljujući svom razornom tenoru.
- Ta je pjesma za mene poput malo jačeg zagrijavanja, no odabrao sam je jer sam znao da će se svidjeti publici. Ipak, Šibenčani su me iznenadili tako ranim pljeskom – priznao je Vlado.
„Stara“ večer 21. po redu „Šansone“ prvotno je zamišljena kao retrospektiva talijanske kancone, popularnih skladbi nastalih na drugoj strani Jadrana i njihovim prepjevima
Ipak, dobrim su je dijelom obilježile pjesme posvećene hrvatskim glazbenim velikanima Arsenu Dediću i Oliveru Dragojeviću. Emocije publike i te kako su izazvale „Trag u beskraju“ i „Lijepa bez duše“ u izvedbi Jure Brkljače i Ivana Ive Županovića. Inače, prepjevi talijanskih pjesama „Bella senz' anima“ i „Se e vero che ci sei“.
S pozornice je nekoliko riječi o Oliveru poželio prozboriti i poznati diskograf Siniša Škarica.
- Prvi put sam taj glas čuo jedne vruće srpanjske večeri u Splitu davne 1967. Svirali su Batali. Pjevao je Oliver, ali, naravno, tad ga nisam znao. Kad smo se idući put sreli on je već bio zvijezda posebnog sjaja. Težio je da se izdigne. Da bude iznad trivijalnosti. Ili, kako je naš Arsen govorio, iznad banalnosti šlagerskih drtina. Jednom sam mu rekao da nije ni čudno da je takav s obzirom da su Dragojevići nekad davno živjeli u Šibeniku – emotivan je bio Škarica.
A svi su se izvođači, zajedno s publikom, pretvorili u jedan veliki zbor, kada je Đani Stipaničev na kraju večeri pokrenuo jedan od najvećih Oliverovih hitova, „Cesaricu“.