Taj sedmi kolovoški dan za Rajka Dujmića većinu je njegova života imao gorko-slatku notu. Danas je, naime, njegov rođendan. Napunio bi 66 godina. No, sudbina je valjda tako htjela, pa je preminuo samo tri dana prije svog rođendana, prije tog famoznog 7. kolovoza.
Zašto famoznog?
Ne samo da je Dujmić rođen tog dana 1954. godine, nego je godinama kasnije u 80-ima, na isti datum preminula i njegova majka Carlotta Streibelwierer, porijeklom Bečanka, koja mu je otvorila vrata čudesnog svijeta glazbe. Do zadnjeg trenutka majka mu je neopisivo nedostajala. Njegova Lotti, kako ju je zvao od milja.
- Sve dok imaš mamu za tebe kucaju dva srca. Tvoje i njezino - govorio je Dujmić.
No, na isti datum, 7. kolovoza 1985. preminuo je Slobodan Momčilović Moka, bubnjar i osnivač Novih fosila koji je Dujmića pozvao u bend s kojim se proslavio i potaknuo ga da se upusti u skladanje pjesama. Tko je god poznavao Dujmića, kaže da je Moka bio njegov glazbeni otac. No, baš kao i majka, zauvijek ga je napustio baš na njegov rođendan.
- Kada nakon majke umire i Moka, Dujmić gubi tlo pod nogama - govori nam Toni Volarić, novinar i redatelj, Dujmićev prijatelj koji se s njim godinama sastajao prikupljajući materijale za biografiju za koju su se nadali da će jednog dana objaviti.
Dugo je vremena Dujmić pokušavao proniknuti simboliku ovih brojeva, tog kobnog datuma.
- Često mi je govorio da je to nevjerojatno, da ta igra brojeva ne može biti slučajna - ističe Volarić.
Stoga, većinu života Dujmiću je rođendan posebno težak dan. Možda i najteži u godini, jer toliko se stvari dogodilo na baš taj, više nesretan nego sretan dan.
Ako je i slavio rođendan, kako doznajemo, bilo je to skromno druženje, ne neka velika fešta. Samo najuži i najbliži krug ljudi. Bili bi tu njegovi veliki prijatelji poput legendarnog tekstopisca Steve Cvikića, kantautora zabavne glazbe Zrinka Tutića, skladatelja i tekstopisca Nenada Ninčevića, ranije su u tom krugu bili i ljudi iz benda, te naravno obitelj, supruga Snježana i Dujmićev sin Tin.
Slavilo bi se u njegovoj vikendici u mjestu Stari Laz, na području Ravne Gore. Nedaleko od mjesta s kojeg je svojim VW Tiguanom zagrebačkih registracijskih oznaka sletio u provaliju prije više od tjedan dana.
Ta je njegova vikendica u Gorskom kotaru, kako je uvijek govorio, bila njegova oaza mira i spokoja. Više od 30 godina svako je ljeto i svaki slobodan trenutak provodio u svojoj vikendici.
Upravo je tamo posljednje godine svog života provela i Dujmićeva majka, a volio je to mjesto i zbog svog nekadašnjeg ljubimca, psa Bora. Dobio ga je pobijedivši danas također pokojnog Đorđa Novkovića u okladi o visini naklade jednog albuma Srebrnih krila. Iako, prema prvotnom dogovoru kladili su se u dva tjedna odmora na Sejšelima, ali Đorđe je, priznavši poraz, Dujmiću donio dar, kutiju je ostavio pred vratima i otišao. U kutiji je bilo štene irskog setera.
Nazvao ga je Bor.
Njegova vikendica bila je mjesto na kojem je punio baterije, odmarao se od posla, ali i pisao pjesme i stvarao planove. Tu je nekako mogao strpati sve u jedno, a istovremeno se osloboditi dnevnog stresa. Ovdje je nastala “Leina”, tu je na završno brušenje donio “Tonku” i “Da te ne volim”, a i mnogim drugim njegovim uspješnicama ovo je bila obavezna stanica na putu prema uspjehu.
No, upravo je u svojem najdražem kutku za kojeg ga je vezalo toliko sretnih trenutaka doživio najtežu životnu nesreću.
- Iako smo se sprijateljili tek zadnjih godina, imao sam i ja jednom čast biti pozvan na njegov rođendan u vikendicu. Kada te veliki Dujmić pozove na svoj rođendan, ma, meni je to bilo kao da me Paul McCartney pozvao. Ali kako je to sredina ljeta, uvijek se ide s mora ili na more, na kraju sam bio spriječen. Tako da nikada nisam bio na Dujmićevom rođendanu - kaže Volarić.
No, Dujmić nije slavljima pridavao veliku pažnju, nije se volio isticati na taj dan.
- Koliko znam Rajko baš i nije slavio rođendane - kaže nam Jasna Zlokić, diva domaće glazbene scene koja je s Dujmićem napravila neke od svojih velikih hitova kao što su “Skitnica”, “Povedi me”, “Ja sam ti jedini drug” i drugi.
Isto je potvrdio i jedan od Dujmićevih najboljih prijatelja, Nenad Ninčević.
- Ma nije on nešto posebno slavio rođendane, on je bio skroman. Cijeli je život nosio jednu vrstu tuge. Koliko god je donosio radosti i veselja, on je sam, pak, bio vrlo sjetan. Rekao bih da je Rajku bilo više stalo do drugih ljudi, nego njima do njega.
On je imao dobru dušu i dobro srce i toliko mi je žao što ga više nema da vam ne mogu ni opisati. Uhvatim se kako tražim njegov broj po mobitelu da ga nazovem i pitam što to sada svi pričaju o njemu, da prokomentiramo, pa shvatim da ga više nema - potresen je Ninčević.
Ove godine 7. kolovoza za mnoge, sve one koji su poznavali Dujmića i voljeli njegove pjesme, posebno je tužan dan, iako je njegov rođendan.