Glazbena knjižara Rockmark objavila je autobiografiju Mate Škugora "Glazba za Žedno uho", životnu ispovijest jednog od najvažnijih glazbenih promotora u Hrvatskoj u kojoj otkriva kako se "zarazio" glazbom te kako je ta ljubav prerasla u ozbiljan posao.
Mate Škugor glazbeni je promotor koji je s organizacijom koncerata počeo još u studentskim danima. Dvadeset i pet godina kasnije iza njega su festivali Žedno uho i NO Jazz, Terraneo i SuperUho, te više od tisuću organiziranih koncerata koji su mijenjali kulturnu sliku Zagreba, Šibenika, Hrvatske i šire.
Kako se ističe u najavi, "Glazba za Žedno uho" Škugorova je ispovijest o odrastanju u rodnom Šibeniku, stasanju u Zagrebu i albumima koji su mu pritom pravili društvo i mijenjali život.
"Na više od 350 stranica, kroz osobnu, neposrednu i razigranu priču doznat ćete kako su ljubav i strast prema glazbi prerasli u ozbiljan posao i kako je heroje s omiljenih mu albuma dovodio na pozornice želeći sa što je više ljudi moguće podijeliti ono isto ushićenje koje je osjetio kada ih je prvi puta čuo", stoji u najavi.
Uz zanimljiva podsjećanja na koncertne, kao i na zgode iza scene, mimo glazbenog narativa otkrivat ćete i lice i naličje društva i njegov odnos prema glazbi i kulturi općenito, dodaje se.
Knjiga je ispunjena fotografijama autentičnih materijala, poput kazeta čije je omote Škugor iscrtavao krajem osamdesetih, ili pak najranijih plakata za slušaonice, koji su nastajali izrezivanjem fotografija i logotipova bendova, lijepljenjem na podlogu, a potom fotokopiranjem, ali i onih koje je dizajnirao za standardni tisak.
Naslovnicu knjige krasi bicikl koji je Škugor 12 godina koristio za svakodnevno plakatiranje Zagreba i kojem se nakon više od 100.000 prijeđenih kilometara okvir raspao uslijed "zamora materijala".
U predgovoru knjige glazbeni novinar Aleksandar Dragaš podsjeća da je Škugor "jedan od naših najznačajnijih i najistaknutijih menadžera u kulturi bez čijeg bi doprinosa kulturni i društveni život Zagreba i Hrvatske od kasnih ’90-ih do pandemije korone bio bitno siromašniji i jadniji".
S njime će se u pogovoru složiti i Boris Jokić koji kaže "da tvrdoglavi Mate Škugor nije bio hrabriji od drugih, Zagreb nikada ne bi bio mjesto gdje bi se mogla čuti ponajbolja svjetska suvremena glazba".