Ivana Bulat voli svoj posao ali čitavim bićem pripada pjevanju: Ne mogu zamisliti život bez mikrofona

Nije loše, kad novinari propjevaju! U prenesenom smislu, ali i doslovno. Arsen Dedić nam je uvijek rado spominjao zagrebačkog prijatelja Stanka Kučana, kao člana njegova davnog kvarteta “Melos“, a kasnije sportskog urednika (nažalost ugašenog) zagrebačkog “Vjesnika”. Nešto mlađe generacije znaju za novinare – glazbenike Šibenčanina Branka Bubicu, Splićanina Igora Brešana i Zagrepčanku Sanju Doležal, koja je, doduše, išla obrnutim putem. Iz glazbe u novinarstvu. U klapskom svijetu su već godinama nazočni televizijski novinari HRT-a Vicko Dragojević (Dubrovnik) i Petar Mikuličin (Šibenik). Baš kao što je u sjajnoj klapi Zadranke pjevala umirovljena kolegica Davorka Mezić. U posljednje vrijeme šibenski prijatelji glazbe guštaju u interpretacijama Ivane Bulat, solistice prokušane grupe “Bagatin” i novinarke Televizije Šibenik. A Ivana je, baš kao i već spomenuta Sanja, iz glazbe zaplovila u vode televizijskog novinarstva.

Ustuknula pred realnošću

- Volim svoj novinarski posao, koji je, ruku na srce, izazovan. Svaki dan imam dovoljno posla, jer nas je malo na TV Šibenik. A glazbom pripadam svim mojim emocijama. I imam osjećaj da ću pjevati sve dok me moj band i publika budu trebali – otvorila nam se na prvu simpatična i razgovorljiva Ivana.

Tko je mogao djevojčici, koja za sebe govori kako je korijenima sretan spoj dalmatinskog zaleđa (Mirlović Zagora) i šibenskih otoka (Prvić Luka), zatomiti žarku želju da se okuša na natjecanjima pjevača amatera u šibenskom zavičaju!?
- Za gradsko kupalište Jadrija smo emotivno vezani baš svi, koji živimo na šibenskoj adresi, a ja posebno. Tamo sam kao dijete pobijedila na “Prvom glasu Jadrije”, što mi je bilo i odskočna daska za prvo mjesto na natjecanju pjevača amatera Šibensko-kninske županije, održanom u Kninu. A kad si mlađi snovi ti lete do neba, tko će ih zaustaviti!? Tako sam i ja odlučila smjelo zakoračiti na hrvatsku estradnu scenu – prisjeća se Ivana.

Naša je sugovornica, potaknuta prvim uspjesima, te podržana od šibenskih autora, Dušana Šarca, Darka Kalogjere i Duška Trlaje, kao debitantica u istoj godini nastupila na čak tri priznata hrvatska festivala. Na šibenskoj Dalmatinskoj šansoni, splitskim Melodijama Jadrana i Zagrebfestu.

- Sve pjesme su bile, dakako, ljubavne. Sa znakovitim naslovima “Čekam te”, “Sve to sam ja” i “Bez nas“. Dio tih dana, kad sam pjevala kao u nekom mladenačkom transu, svakako je i pjesma “Ja sam ti jedina“, s kojom sam stigla i do nagrade na festivalu u Kaštelima. A onda je sve stalo. Kao da sam, neovisno od toga što sam osjećala neki potencijal u sebi, ustuknula pred grubom stvarnošću. Točnije, nemirnim hrvatskim glazbenim vodama, gdje i nije tako lako pronaći put k uspjehu. Spas sam našla u novinarstvu. Na Radio Šibeniku, šibenskim portalima i TV Šibenik, gdje sam se, konačno, i profesionalno “usidrila“. Bilo mi se puno lakše družiti s mikrofonom, zbog već prijeđenog glazbenog puta – priznaje naša sugovornica.

Glazba je, međutim, kao umjetnički narkotik, od kojega je nemoguć proces odvikavanja. Ivana nije bila ni svjesna da njezine glazbene ambicije nikad nisu ni zamrle. Trebao je, zapravo, samo jedan poticaj da se vrati mladenačkim snovima.
- Stare snove probudili su mi, što kriti, novinarka Dijana Ferić i pjesnik Dinko Škevin pozivom da budem gošća u njihovoj emisiji “Volim Šibenik“, emitiranoj u nastavcima na Radio Šibeniku. Sugerirali su mi posredno da se ne smijem odreći glazbenih ambicija. Tako sam brzo i lako došla u kontakt i s Tonijem Lučevom, “ćaćom i materom“ prokušanog šibenskog banda “Bagatin”. I sve je, što se tiče glazbe, krenulo normalnim putem. Koncertima, posebnim nastupima i gažiranjem. Bagatin je, ako niste znali, bio naziv za šibenski sitni novac, ali da se nešto i zaraditi. Ne mora biti tako sitno – ležerno nam je otkrivala Ivana Bulat.

Nikad ne znate je li “Bagatin“ trio, kvartet ili tipičan band. Jedina su konstanta, uz solisticu Ivanu, već spomenuti Toni Lučev i prokušani šibenski aranžer Nino Nimac.
- O Ivani mogu govoriti samo najbolje stvari. Ima dobar raspon glasa. Gotovo jednaku boju u visinama i dubinama. Pritom nisam subjektivan. U to su se uvjerili mnogi uvaženi glazbenici i prijatelji glazbe. Pogotovo šibenski – nije štedio komplimente na račun svoje solistice Toni Lučev. S Ivanom u naslovnoj ulozi, “Bagatin” je prošlog prosinca u šibenskom đardinu uplovio u novo ljeto. Ne tako davno novinarska obitelj Ferić ih je angažirala u “Arsenovu feralu“ ili manifestaciji, koja se u čast nezaboravnog kantautora održava tradicionalno u Šibenskom kazalištu. Mnogima se svidjela Ivanina interpretacija pjesama, koje je Arsen napisao za svoju družicu Gabi Novak: “Loše vino“, “Vino i Gitare”, “Pamtim samo sretne dane”…

Posveta šibenskim otocima

- Volim pjesme diva kao što je Gabi ili Zorica Kondža. Ne bježim ni od svjetskih evergreena. No, opet bih htjela snimiti nešto novo, svoje. Riječ je o više simpatičnom nego pretencioznom projektu “More nas dili i spaja”, gdje će se naći pjesme o svim naseljenim mjestima šibenskog otočja. Skladbu “Prvić Luka, ja i ti” prihvatila sam s dodatnim guštom, jer je moja baka Marija Lučev iz Prvić Luke. Vjerujem da će je rado pjevati i moji prvićki boduli – otkrila nam je Ivana.

Za kraj smo ostavili neizbježnu ćakulu o korisnosti novinara u glazbi. Ivana se od srca nasmijala dogodovštini iz Kalifornije, kad su šibenski nogometaši na svečanu večeru tamošnjih Hrvata stigli bez ijednog poklona, suvenira i zastavice. No, problem je riješen na bezbolan način. Na binu su se popeli ondašnje lijevo krilo Šibenika Mile Mrvić i šibenski novinar - pjevač, te, uz gitaru, kao poklon domaćinu otpjevali “Ludo more“ i “Dalmacija u mom oku“. Nazočni su Amerikanci oduševljeno komentirali: “Nice harmony”, dok su američki Hrvati proplakali od sreće.

- Pa, i ja bih rado s nekim od hrvatskih nogometaša rado zapjevala u Kaliforniji! Samo nađite gažu za “Bagatin” – (polu)ozbiljno je zaključila ugodnu novinarsko-glazbenu ćakulu “dvostruka” kolegica Ivana.