Ono što su propustili prije 25 godina, boćari Primoštena su ostvarili ovoga proljeća – postali su članovi prve hrvatske lige! I to na rijetko uvjerljiv način. Najbliže konkurente su ostavili na 18 bodova razlike. Doživjeli su samo jedan poraz (Župa dubrovačka 13:9) u 18 utakmica. On se dogodio na početku drugoga dijela sezone, kad je titula bila daleko od sigurne. U istoj dvorani, u Srebrenome kod Dubrovnika, samo četiri tjedna kasnije su srušili najvećega konkurenta (Hajduk Rašica 15:7) i već tada, sedam kola prije kraja prvenstva, praktički osigurali titulu!
Sve se posložilo
– Nismo se prije početka sezone nadali ovakvom raspletu, čak ni oni najambiciozniji među nama. Znali smo da je, ulaskom Metkovića u elitu, u ligi ostalo manje kvalitetnih igrača, da su oslabljeni prošlosezonski konkurenti. Mi smo prije sezone ostali bez pet igrača, a morali smo uklopiti dvojicu, Marija Vukmana i Darka Markoča, koji su nekoliko godina bili izvan natjecanja. Uz to, zapinjalo je oko uvjeta korištenja šibenske dvorane. Pripreme smo počeli kasno, odradili tek par treninga prije prve utakmice, a Ante Papak je bio upitan za trkačke discipline. U takvim okolnostima, znali smo da će nam najopasniji suparnici biti novi drugoligaši, Hajduk Rašica i Vir, ali nismo mogli samouvjereno najavljivati titulu – veli Alen Papak, voditelj momčadi Primoštena.
On je više bio u ulozi menadžera, a treninge, strategiju i momčad, u dogovoru s njim, slagao je njegov prezimenjak Ante.
– S mnoštvom upitnika smo otišli na prvu utakmicu, u goste Komolcu. Kad smo dobili to, pa i gostovanje u Naklicama u Splitu, stvari su se posložile, igrači su sve ozbiljnije trenirali. Za osiguranje titule je bilo prijelomno gostovanje Hajduku.
Glavno "oružje" Primoštenaca su, po očekivanju, bila izbijanja. Tako Ante Papak, iako je odavno u četrdesetima, već gotovo tri godine ne zna za poraz u brzinskom izbijanju! Od klasičnih disciplina, poene su uglavnom izvlačili u krugovima i pojedinačnom – klasičnom. Samo su trojke osvojile manje od 50 posto mogućih poena. Kad su pojedinci u pitanju, Alen Papak će rado istaknuti njihov učinak...
Huljev, Miliša, Markoč...
– Svi igrači koji su bili u rosteru, dali su svoj doprinos ovome uspjehu. Neki, doduše, ne u očekivanoj mjeri, pa već znaju da, ne promijene li pristup, neće vidjeti prvu ligu. Marin Huljev je igrač koji je najviše napredovao u smislu kvalitete. Nakon lošijega prvog dijela sezone, iza nove godine je odigrao vrhunski, prometnuo se u aduta sposobnog za sve uloge u momčadi. Povratnik Darko Markoč je, nakon nekoliko utakmica uhodavanja, potvrdio svoje neosporne igračke vrijednosti. Uz njega je vrhunske izvedbe imao i Jere Miliša, odigrao je ponekad iznad svojih mogućnosti. Renato Markoč je bio ono što treba, kapetan, pravi vođa koji ne traži opravdanja, ne bježi od odgovornosti. Njegova igra u gostima je bila ključ mnogih pobjede. Mario Vukman nam je izvukao nekoliko važnih utakmica, posebice onu s Naklicama. O dominaciji koju iskazuju u trčanjima Ante Papak i Denis Galešić dovoljno govore brojke. Kad su oni nastupali u štafeti, a Ante u brzinskom izbijanju, izgubili smo samo poen tijekom sezone – elaborirao je Alen.
Njegov je klub imao neobičnu povijest. Još 1994. godine je bio na pragu ulaska u prvu ligu, kad su Ante Papak, Darko i Renato Markoč tek počinjali karijere. Ante je i nastupio u kvalifikacijama kontra Metkovića. Pobjeda im je izmakla, pa je 1995. godine momčad opet krenula u pohod na elitu. Na polovici sezone su bili vodeći drugoligaš. Nakon ljetne stanke su, neočekivano – odustali! Klub se praktički ugasio, nestao sa scene. Alen Papak i još poneki fanatici su ga oživjeli 2013. godine. Krenuli su iz druge županijske lige. Nakon šest godina, evo ih u eliti! Sličnu sudbinu kao četvrt stoljeća ranije valjda neće doživjeti...
Potpora Općine
– Doista nemamo problema s našom općinom i načelnikom. Prate nas savršeno. Ni u jednom zahtjevu nas nisu odbili. Stoga mogu reći da smo stabilan klub, najaviti da ćemo riješiti i financijski zahtjevniju prvu ligu, za koju će nam trebati barem 50 posto više sredstava nego ove sezone. Trenutno nam je najbitnija najavljena gradnja dvorane. Riječ je o objektu koji će za nekoliko mjeseci, od početka gradnje, biti u funkciji. Planiran je na području Južnog Primoštena, kod zadruge Bratski Dolac. Trebao bi zadovoljiti sve uvjete za prvoligaške utakmice, po pitanju tuševa, sanitarnih čvorova, svlačionica, kakvih sad manjka u šibenskoj dvorani. Ovih dana očekujemo odluku općinske vlasti o tome kad će krenuti gradnja. U najpovoljnijim okolnostima, prvu ligu, koja počinje u studenome, mogli bismo igrati baš u Primoštenu – najavio je Alen Papak.
Stižu pojačanja
Iako je do prvoligaške sezone još više od pola godine, u boćarskom klubu Primošten su svjesni da imaju dosta posla oko osnaživanja momčadi. Mnogi kao gotovu stvar vide povratak Gabrijela Lorenta Perkova i Ivana Jurkovića, dvojice igrača iz potonulog prvoligaša, omiške Gorčine. Treći je Josip Prgin.
– Sadašnji kadar je, unatoč dominaciji u drugoj ligi, pretanak za prvu ligu. Nastojat ćemo ciljano dovesti neke igrače, ali ih nećemo gomilati. Plan je stvoriti zdravu sredinu, momčad koja može biti stabilan prvoligaš, uz uvjet da ozbiljno treniramo, budemo igrački, natjecateljski spremni. Prijelazni rok je sredinom ljeta, a očekujem da već u to vrijeme određenu razinu spremnosti pokažu neki mladići čiji je status upitan, nesiguran – otkriva Alen Papak.