Šibenski vaterpolist o životu u žarištu pandemije: Korona u Italiji izgleda strašnije preko medija

Da na jednom srpskom portalu nije nedavno objavljeno kako će Antun Goreta sudjelovati u njihovoj humanitarnoj akciji, rijetki bi znali da se ovaj vaterpolist uspio vratiti u rodni Šibenik iz korona virusom poharane Italije. Učinio je to u zadnjim danima ožujka, pred svoj 25. rođendan. Izgledalo je, veli, prilično jednostavno!

- Kontaktirao sam našu ambasadu u Rimu, dobio potrebni mail, napunio rezervoar i sjeo s djevojkom u automobil. Unatoč svim rigoroznim mjerama i ograničenjima, najavi vojske po ulicama, na putu iz Anzija preko Rima, pa sve do granice sa Slovenijom, prošao sam bez ikakve kontrole i zaustavljanja. Tek su nam Slovenci mjerili temperaturu, pa onda i na hrvatskoj granici, odakle smo krenuli doma, u samoizolaciju.

Tjednima je Antun u Italiji, gdje igra za Anzio, čekao rasplet krize s korona virusom...
- Zadnji put smo uspjeli organizirano trenirati 9. ožujka. Par dana poslije je stigla totalna zabrana. Kako nitko nema ideju, odgovora koliko će ovo potrajati, a nakon 15 dana takve neizvjesnosti, odlučio sam otići kući. Da sam bio bez automobila, to bi bilo neizvedivo, bio bih prisiljen ostati tamo do daljnjega. Po onome što sam vidio, stanje i brojke povezane s korona virusom, koje Talijani prezentiraju javnosti, puno su drastičnije od onoga kako njihovi ljudi to u svakidašnjici doživljavaju. Donedavna se moglo vidjeti mnoštvo ljudi na ulicama, kako se rekreiraju, šetaju pse. Ovdje mi izgleda da je to ozbiljnije shvaćeno.

Goreta je, dakle, u neizvjesnosti oko nastavka sezone u talijanskoj A-2 ligi. S 37 pogodaka u deset nastupa, on je vodeći strijelac lige, a njegov Anzio je na diobi prvoga mjesta u južnoj skupini.

Ljetna liga

- Zadnju utakmicu smo igrali još u veljači, imali odličnu poziciju na ljestvici, bili na putu da ostvarimo ambicije našeg predsjednika i samoga kluba, uđemo u elitnu, A-1 ligu. Ako se ne nastavi sezona, sve uloženo pada u vodu, a tek će se odlučiti hoće li igrači biti plaćeni za vrijeme dok nema natjecanja, veli Antun koji je drugu sezonu u Anziju, gdje je od jeseni s uspjehom učio i male vaterpoliste, djecu dobi do 12 godina.

’Izbrišu’ li vrućine koronu, a nakon odgode Olimpijade, moglo bi se dogoditi da se klupski vaterpolo opet igra ljeti. Nije li to prirodni termin za ovaj sport?!

- Moja su iskustva igranja ljeti pozitivna, a i ljudima je to privlačnije gledati vani, u toplim ljetnim večerima. Na utakmicama hrvatske druge lige, u mjesnim lukama, nerijetko bude više publike nego na prvoligaškim bazenima zimi. I na Malti su prošlo ljeto napravili spektakl u završnici njihove ljetne lige. No, moje je da igram, a nek odluke donose oni koji su plaćeni za to“.

Ova kriza bi mogla ostaviti dubok trag u vaterpolu, sportu koji ne vrvi milijunskim ugovorima...

- Ne brinem za Anzio, to je stabilan klub. Generalno, bit će problema za mnoge klubove, još i više za igrače. U ovom sportu je teško do novca, pa čak i onim najboljim klubovima. Dok u nogometu i košarci bogato zarade oni koji dođu do završnice lige prvaka, ovdje su nagrade LENA-e najboljima simbolične, toliko da možda mogu pokriti putne troškove. Dok sam igrao u Splitu, poslije pobjeda u europskom kupu, klupski bi se čelnici hvatali za glavu zbog troškova kojima smo ih dodatno izložili. Sad će borba za preživjele sponzore i svaki euro i kunu biti još teža.

Bori li se Solaris za Antuna? Zadnjih sezona se spominjala mogućnost njegova povratka u Crnicu, na bazen kojega je službeno napustio kao srednjoškolac, još 2011. godine!

- Bilo je nekih kontakata, ali samo načelnih. Nemam razloga odbiti one ozbiljne, bilo kakav ljudski razgovor, pa i dogovor ako će postojati obostrani interes i računica.

Još nije zatvorio vrata ni kad je reprezentacija u pitanju, Svjestan je da, iako je u najboljim godinama, nije u prvome planu. Možda i zato što njegov „slobodniji“ stil igre neki treneri ne prihvaćaju, što nije rob šabloniziranog, predvidljivog vaterpola, punog „robotiziranih“ igrača, koji uzima maha u Hrvatskoj...

- Meni je logično šutirati u petoj sekundi napada s pet, šest metara, ako imam golmana i jedan blok ispred sebe, umjesto beskonačnog filozofiranja, kruženja i čekanja zadnjih sekundi napada, kad je cijela obrana spremna na šut. Držim da svaka momčad mora imati takve igrače u momčadi, ali i trenere koji će razumjeti, dati potrebnu slobodu. Tu slobodu i trenerovo razumijevanje sam imao u Splitu s Vrdoljakom, imam ga i u Anziju, kazao je Antun Goreta, koji je „okusio“ takav, atraktivniji stil u Mađarskoj (Vasas), igrao je Euroligu s Jugom, bio u Mornaru i Jadranu prije odlaska u Italiju.

Davno je, u školi košarke „Dražen Petrović“, bio suigrač Dariju Šariću. Iz novije povijesti, vrijedi istaknuti Plavu vrpcu Vjesnika, nagradu koju je dobio za prošloljetni podvig, kad je iz podivljaloga Tirenskog mora na plažu, sa suigračem izvukao nekoliko kupača koji su se našli u opasnosti!