S mora na led: Unuk poznatog šibenskog liječnika prvak je Hrvatske u hokeju; ovo je priča o Dalmatincu koji je 'medvjede' nakon deset godina vladavine otjerao u 'brlog'

Mnogi su zaboravili da je Šibenik, zahvaljujući entuzijazmu doktora Marijana Krajine, prije pedesetak godina imao klub hokeja na travi. Nije, doduše, puno trajao, jer su hokejaši „preko noći“ postali nogometaši! A sada se šibenska imena vezuju za hokej na ledu. Ne samo zbog dugodišnjeg predsjednika zagrebačkog "Medveščaka" Damira Gojanovića.

Novo šibensko hokejaško ime je Jakov Slade (28), branič "Zagreba", novog prvaka Hrvatske. Prezime Slade fetivim Dalmatincima zvuči trogirski, no njegov djed već šezdeset godina živi na šibenskoj adresi. A na njoj je proteklih dana boravio i Jakov. Baš kod svoga djeda. Ili pape, kako ga zove. Slade, koji izgledom podsjeća na kakvog američkog surfera, iznenadio je Šibenčane kad se na šibenskoj rivi pojavio s hokejaškom kacigom.

- Šta će mu to? Zašto ga snimaju s kacigom? – čudile su se dvije gospođe, koje su sjedile nedaleko od nas u kafiću.

S obzirom na to da su bile kurjožave, objasnili smo im kako je Jakov hokejaš.
- Pa, nema Šibenik hokejaški klub!? – odmah nam je „reternirala“ jedna od njih.

Bilo je potrebno dodatno pojašnjenje kako momak igra hokej za "Zagreb", a da mu je dida iz Šibenika.
- Ahaaa… Dobro je. Sad sve znamo – reagirale su.

Jakov Slade je u Šibenik stigao kao prvak Hrvatske u hokeju. Tjedan dana je prošlo otkako su „veprovi“ na Velesajmu detronizirali „medvjede“ u finalu Prvenstva Hrvatske. "Medveščak" je ispustio trofej nakon deset godina vladavine. "Zagrebu" je to bio prvi naslov nakon 1996. godine.

U njemu je i puno simbolike, jer je današnji trener Marin Miljak bio u šampionskoj momčadi prije dvadeset i tri godine. Baš kao i njegov vršnjak, 39-godišnji Igor Jačmenjak, koji još kliže s palicom za "Zagreb".

- Konačno smo ga digli! Iako, još nisam stigao pošteno proslaviti. Jutro nakon pobjede imao sam razgovor za posao u „Plivi“ pa sam stalno bio pod "kočnicom". Zato ćemo uskoro organizirati još jednu klupsku zabavu. Zaslužili smo – smije se Jakov, rođeni Zagrepčanin.

Objašnjenje za razgovor u „Plivi“ je jednostavno. Slade, kao i većina hokejaša u Lijepoj našoj, nije profesionalac, pa traži posao u struci. Jakov je završio kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

- Težak je to fakultet. Ne može ga baš svatko završiti. Trebaš, ipak, kužiti stvari – kaže naš sugovornik.

No, vratimo se mi hokeju. Mnogima još ne ide u glavu da "Medveščak", kojemu su godinama klicali „Zig-Zag“, više nije „broj jedan“ u Hrvatskoj. Da klub, koji je godinama bio hit na sportskoj karti Zagreba i Hrvatske, više nije niti vladar metropole. Srušio ih je amaterski klub, za koji igraju hokejaši otpisani iz „medvjeđeg brloga“.

- Odigrali smo pet strašnih utakmica! Nijedna nije bila glatka. Taj je finale, za razliku od proteklih godina, bio realna slika hrvatskog hokeja. Na ledu su bili samo čisti proizvodi naših klubova – govori Jakov, dijete "Medveščaka".

„Medvjedi“ su sve do ove godine gradske rivale "Zagreb" i "Mladost" pobjeđivali na strani pogon. Zato se nitko nije mogao staviti u istu rečenicu s njima.

- Mi smo im i proteklih sezona uspijevali parirati dok ne bi započelo doigravanje. Tada bi oni „skinuli“ pet stranaca. U tom trenutku smo mogli zaboraviti na pobjedu – otkriva Jakov.

No, upravo je to i jedan od razloga zbog kojih je splasnula zagrebačka ledena groznica. "Medveščak" se godinama nakrcao inozemnim hokejašima, ne vodeći brigu o vlastitom pogonu. Baš kad je počinjala „lijepa priča“ iz "Zagreba", Jakov Slade je kao ulazni senior morao napustiti klub i otvoriti prostor fureštima.

- Gazda "Medveščaka", Gojanović, čovjek šibenskih korijena, sposoban je i dobar biznismen. Uspio je od kluba stvoriti hit. No, problem je što se nije gledalo u budućnost, iza brda. Nije se proizvodilo domaće igrače. "Medveščak" je u prvoj momčadi trebao imati između sedam i deset svojih hokejaša. I dovesti pet pravih pojačanja. Umjesto toga, angažirali bi po petnaest stranaca, za koje su bacali goleme novce. Zato se i dogodio financijski slom. I pitanje je hoće li klub uspjeti opstati. "Medveščak" je trebao dati vjetar u leđa hrvatskom hokeju, a na kraju mu je postao uteg – poentira Jakov.

"Medveščak" je napravio medvjeđu uslugu i hrvatskoj reprezentaciji. Nikakve koristi hrvatski hokej nije imao od toga što je klub rastao do te mjere da je igrao i rusku KHL ligu. Reprezentacija je istovremeno ispadala iz trećeg ranga hokeja, Divizije 1, u konkurenciji „velesila“ Rumunjske, Litve…

- Nisu nam pomogli ni stranci, koji su igrajući za "Medveščak" dobivali hrvatske putovnice. Reprezentacija je, zapravo, bila i jest ogledalo stanja u našem hokeju – tvrdi Jakov.

Zbog svega spomenutog, Sladini su „veprovi“ bili dodatno „napaljeni“ u namjeri da skinu „medvjede“ sa zagrebačkog i hrvatskog trona. No, u finalnoj seriji hrvatskog prvenstva nije bilo zle krvi. Nije se dogodila ni jedna tučnjava. A to je u hokeju, znamo, normalna pojava.

- Mi imamo „problem“ što smo prijatelji i s momcima iz "Medveščaka" i s mladostašima! Mnogi od nas su igrali zajedno, a često se susrećemo jer treniramo u istoj dvorani. Fajtovi su češći u dvobojima sa slovenskim i srpskim klubovima, s kojima se, također, natječemo kroz takozvano Prvenstvo Slovenije. Ne tučemo se zato što su to Slovenci ili Srbi, nego zato što se ne znamo! Znam da ne dajemo pravi primjer djeci tim "divljaštvom", ali to je tradicija ovog sporta – objašnjava Slade sa smiješkom na licu.

Da između zagrebačkih klubova vlada zdrav rivalitet, potvrđuje i sljedeći primjer:
- "Mladost" je zadnji put bila prvak 2008. godine. No, bilo im je, oprostite na izrazu, drago za popizdit što smo mi osvojili naslov – govori branič "Zagreba", čiji dres nosi već osam sezona.

Na adresu kluba, koji je i dosad davao većinu reprezentativaca, sada su stigle pozivnice za desetak igrača. Kao nagrada za osvojeni naslov. Hrvatska ovih dana, naime, nastupa na prvenstvu Divizije 2 u Beogradu.

Za Jakova je, pak, sezona završena. S obzirom na to da se hokejom bavi samo amaterski, vrijeme je, kaže, da pronađe posao. Još kad bi to bilo negdje u Dalmaciji…

- Želio bih živjeti i raditi na moru. Vuku me korijeni. Imam dva broda. To je luksuz koji si čovjek može priuštiti. Ima li što ljepše nego isploviti na pučinu? Razvitriti glavu. Baciti tunju… - miješa se Jakovu zagrebački i dalmatinski naglasak.

Slade u Šibenik dolazi najčešće zimi. Ljetna mu je rezidencija Milna na Braču. Kad nije na škoju, onda je u Trogiru. Kako kaže ona pjesma, Dalmacija teče mu kroz vene.

- Ja sam u glavi purger, ali imam trogirske, šibenske, bodulske krvi... Jedan mi je djed Trogiranin, baka vuče korijene s Dugog otoka i Korčule, a upoznali su se u Šibeniku. Drugi djed je iz šibenske Mandaline. Tu mi je odrastao i otac. Svugdje uživam, ali u Milni nekako najviše. Mirno je, nema puno ljudi. Iako, na Braču me uvijek sprdaju u stilu „kakav to sport igram, šta je to hokej?“. Sad će se valjda barem malo stišati. Mogu im nabijati na nos da sam prvak Hrvatske – smije se zagrebački Dalmatinac.