Kakva je budućnost Solarisa? Dug je put do Europe dok pravi sponzor nije niti na vidiku

Kratak je, priznat ćete, bio put vaterpolista Solarisa od drugoligaške prosječnosti do regionalnog ligaša i borbe za plasman u kvalifikacijske utakmice za ulazak u europsku Ligu prvaka. Da ne govorimo o ne tako davnim vremenima kad se šibenski vaterpolo, vođen nerazumnim pojedinačnim potezima, podijeljen u dva gradska kluba, koprcao u bazenima Siska i Osijeka. Gradova koji nisu mogli ni sanjati da će se jednog dana nadmetati u istom rangu s klubom koji je hrvatskom vaterpolu podario Pericu Bukića, Renata Vrbičića, Dalibora Perčinića, Andriju Bašića i niz drugih afirmiranih igrača.

"Vječni" sumnjičavci će, dakako, posegnuti za dvojbom je li za šibensko preskakanje riječkog Primorja, te splitskih klubova Mornar i POŠK, presudnija bila svojevrsna kriza u spomenutim klubovima ili utemeljenje sustavnog rada u Crnici!? Naše je skromno mišljenje bliže tezi o napretku na organizacijskom, stručnom i igračkom planu u Solarisu. Načinu rada u klubu, koji je, suprotno hrvatskoj navadi, uspostavio prijateljske odnose sa svim relevantnim čimbenicima u hrvatskom vaterpolu, pa i najboljim klubovima Lijepe naše, uključujući i splitske susjede.

Kako osigurati proračun

– Ne mogu više. Umorio sam se od potrage za dodatnom sportskom kunom. Nije lako osigurati godišnji klupski proračun, što govori o četiri puta većoj svoti nego što je redovita dotacija Gradskog sportskog saveza. Sve mi je, međutim, lakše kad se sjetim da smo, osim osjetnog napretka seniorske momčadi, uspjeli do kraja organizirati rad s mladima. Nemate pojma koliko se radujem brončanoj medalji koju su na nedavnom prvenstvu Hrvatske, odigranom u našem bazenu, izborili Solarisovi mlađi kadeti – otvorio nam se po tko zna koji put Tomislav Ninić Cico, koji je, uz sve štovanje predsjednika Slavena Boguta, glavni motor u razvoju šibenskog vaterpola. Dakako, u neprestanom dosluhu s Pericom Bukićem, koji na zagrebačkoj adresi nikad nije zaboravio na svoju Crnicu.

Bukić će, nema sumnje, biti i emotivno razapet kao Isus na križu kad se u borbi za treće mjesto u prvenstvu Hrvatske (čitaj: plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka) budu sastali zagrebačka Mladost i šibenski Solaris. Klub sa Save, kojemu Perica duguje puno toga, i njegovo matično šibensko jato, koje nekad najbolji vaterpolist svijeta čuva u svom srcu.

Prejaka konkurencija

Realno, Zagrepčani su bliži hrvatskoj bronci, no ni jedni, ni drugi praktički nemaju što tražiti u najjačoj europskoj konkurenciji. Konkurenciji u koju se u aktualnoj sezoni, zahvaljujući sjajnim pridošlicama (Bukić, Dobud, Harkov), ugurao splitski Jadran. No s nemalim financijskim opterećenjem. Posve je jasan odgovor na pitanje može li takav ili sličan proračunski teret podnijeti Solaris, koji svoje igrače plaća u tisućama kuna, a ne u nemalim deviznim ciframa.

Puno je realniji dulji, sustavniji put, u kojemu šibenski vaterpolski djelatnici za novi, veći pomak trebaju počekati neku novu generaciju nadarenih tića poput one davne (Bukić, Santini, Šupe...). I eventualno "pravog" sponzora, koji trenutačno nije ni na vidiku. Uostalom, Šubićevac jasno svjedoči kako nije lako sudjelovati u jakoj prvoligaškoj konkurenciji i kad imaš ambicioznog vlasnika, a kamoli kad ga nemaš!