Vaterpolski izbornik Ivica Tucak jutro nakon Europskog prvenstva dočekao je pobjednički, njegovi odabranici su na tronu. Preuzeo je veliki rizik u slaganju nove momčadi, ali se sve savršeno poklopilo.
Sigurno da sad u ovom trenutku ne osjećam ništa i prazan sam, jer sam se emocionalno strašno iscrpio. To vam je tako u trenerskom poslu, to će vam potvrditi svaki trener. Jednostavno, zato u tim trenucima treba uživati i biti sretan i ponosan. Toliko smo negdje prazni, ali sretni - rekao je uvodno u intervjuu za Net.hr pa nastavio:
- Puno stvari je tu iza kulise, onih koji se ne vide, a koje su prevagnule ovom uspjehu. Ti momci koji su ovo ostvarili su ne nevjerojatni, nego jedinstveni po karakteru. Dat ću vam jedan primjer. Ja sam negdje tražeći sve to skupa došao u jednom momentu do ideje da Jerko Marinić-Kragić možda i nije potreban reprezentaciji Hrvatske, meni kao izborniku, kako god... Pa sam mu onda kazao, naravno u 4 oka, ja tako uvijek komuniciram s igračima, u 4 oka, ‘Jere, u ovom trenutku bi priliku ipak dao mlađima‘. Njemu je tada bilo teško, on je bio taj koji je, kao bio unutra već, a sad mu ja takvo što govorim. Znate li vi što je meni on kazao? ‘Izborniče, kako vi god odlučite. Ja svaku vašu odluku poštujem i podržavam ako vi mislite da vam ja trebam, ja sam tu‘. E vidite, to su frajeri, to su mangupi, to su face... To je upravo ono o čemu sam vam pričao kad smo razgovarali u onoj epizodi s onim velikim našim centrom. Imao sam sreću, imam sreću da imam takve igrače u reprezentaciji, baš takve frajere.
Jerko Marinić-Kragić je posebna priča, hoće li mu se možda sad neki ispričati Jerku za nazive orjuna?
Ne znam stvarno puno o tome, to nisam pratio pa stvarno ne znam. Ti nazivi orjuna, tko je to kazao, tko je to pisao i kakav se dojam stvarao o njemu ili njima, kako god... Gledajte, mi živimo u državi u kojoj, pa ako mi je zbog ičega žao, to je što je ta demokracija za koju smo se svi mi borili, pa i ja, dozvolila da baš svatko, ali svatko ima pravo, svakakav mediokritet, svakakva prava na javne istupe. Ali, ti i takvi nemaju pravo nikog nazivati pogrdnim imenima i nemaju pravo nikog, ali nikog javno stigmatizirati, vrijeđati ljude. Ako mi je zbog ičega žao što smo doživjeli demokraciju onda mi je žao zbog toga što su ti miševi izašli iz svojih rupa, ti koji bi vrijeđali ljude i zvali ih orjunašima. Jerko Marinić-Kragić je, prije svega, jedan fantastičan mladić s velikim srcem i mudima, sa emocijama. Treba ga voljeti i poštivati, ali nazivati ga orjunašem...
Ma, ako mi je zbog ičega žao, žao mi je što smo doživjeli demokraciju zbog tih koji sebi daju za pravo te ljude vrijeđati. Doživio sam to na svojoj koži od tog polusvijeta. Najlakše je vrijeđati, omalovažavati, pljuvati, a da pritom nemate pojma ne znate pravu istinu. Od tih svih ljudi koji su Jerka nazvali orjunašem, pa tko od njih zna pravu sliku?!
Ivica Tucak uvijek brani svoje igrače, a ovog puta je odlučio izbaciti sve iz sebe...
- Je li ikad netko sjeo ikad u životu s tim momkom, porazgovarao s njim... Da li je ikad njega vidio kako taj dečko trenira, kako radi... Sram ih bilo. Tko god da je njega nazvao orjunašem, ja ne znam sad točno tu tematiku niti što se izdogađalo, te zašto se to sve dogodilo – zaključio je Tucak u razgovoru za Net.hr.