Na drugi se svijet minulog tjedna preselio Josip Blažević Cuni. Kao gotovo posljednji Mohikanac nemalog broja šibenskih sportaša, koji su u šezdesetim godinama minulog stoljeća, osim očiglednog talenta, manifestirali i sportsku svestranost. Mlađe generacije pamte Blaževića kao sjajnog kuglača i boćara, a u sjećanju starijih šibenskih prijatelja sporta i sportaša Cuni živi kao nadareni nogometaš Šibenika, vaterpolist Solarisa, košarkaš Gimnazijalca…
Nesumnjiv talent
Svestranošću su se prije šezdesetak godina na šibenskim sportskim usporednicama mogla pohvaliti neka velika, ali i manje poznata imena. Vaterpolski reprezentativac bivše države Siniša Belamarić bio je i juniorski prvak Hrvatske u leđnom plivanju, rukometaš šibenskog Metalca, košarkaš Šibenika… Mnogi su zaboravili da je sjajni Hajdukov stoper Marino Lemešić počeo svoj sportski put u Šibeniku. Da je, prije nego što je njegov nesumnjiv talent detektirao legendarni učitelj mladih Stojan Mileta, Lemešić plivao, jedrio, igrao rukomet i košarku…
Nemalu sportsku svestranost demonstrirao je i pokojni Boško Bujas. Nadareni rukometaš okušao se s uspjehom u košarci, plivanju, nogometu… U rukometnim utakmicama na šibenskoj Poljani isticao se Pere Nadoveza (kasniji "splitski Pele"), dok je njegov suigrač iz nogometnih dana na Šubićevcu Krasnodar Rora bio spretan košarkaš, ali i prvak grada u kros-trčanju. Šibenski vaterpolski veterani Mile Nakić, Joško Čaleta i Slaven Pema imali su svoj drugi sport. Potonja dvojica igrala su rukomet u šibenskom Metalcu, dok se Mile okušao i kao košarkaš u zagrebačkoj Lokomotivi (današnjoj Ciboni). Pokojni centarhalf Šibenika Nikica Iljadica bio je istodobno i jedan od pionira šibenske košarke u doba kad se basketiralo na Tanaji, igralištu kraj tzv. Preparandije… Da ne govorimo o Mili Mrviću Mačku, koji je bio prvotimac na Šubićevcu, skifist Krke i šibenski košarkaš!
U prošlosti šibenskog sporta bilo je još mnogo imena koja su se odlikovala svestranošću. Kao temeljnom značajkom cijelog šibenskog sporta. Značajkom koja je počivala na nizu bitnih razloga.
Obnoviti DTO
Prije svega, gotovo ključan čimbenik za takvu sportsku priču bilo je Društvo za tjelesni odgoj "Partizan", kao toliko potrebna bazna sportska djelatnost poslije koje su nadareni dječaci mogli birati koji im sport više odgovara. Na svestranost su šibenske tinejdžere tjerala i izuzetno aktivna srednjoškolska sportska društva: Gimnazijalac, Mladost (Ekonomska škola), Polet (Industrijska škola)… Konačno, neke su se stvari događale same od sebe na improviziranim dječjim igralištima. Tamo gdje su danas parkirališta ili kante za odlaganje smeća igrao se "divlji" nogomet, na Tanaji se prašila "divlja" košarka.
Može li se priča o "Partizanu", sportskim društvima i svestranim šibenskim sportašima ponoviti u naše doba interneta, play-stationa i drugih suvremenih izuma, koji djecu vežu za kućne stolove, daleko od toliko dragih uličnih sportskih nadmetanja!? Teško. To će biti vjerojatni odgovor onih koji na sve, pa i na sportske aktivnosti, gledaju kroz prizmu grube realnosti.
No, vrijedi pokušati. Zašto se ne bi, primjerice, obnovio DTO "Partizan" s nekim drugim imenom, ali s istom svrhom!? Kao svojevrstan putokaz šibenskim dječacima i djevojčicama te njihovim roditeljima za (sportsko) sutra. Iskreno rečeno, o takvim i sličnim projektima dosad smo više jalovo razglabali, a manje uspješno djelovali. Zato se ne moramo čuditi podatku da je pao broj šibenske mladosti koja redovito vježba.