Ivo Mikuličin: ‘Pretjerana je teza o puno fureštih na Šubićevcu, puno osjetljivija situacija je na Baldekinu‘

Nemojte da vas zavara naslov ‘Desnica budi Crnicu‘, te odvede nepotrebno u političke vode. Pogotovu što je dobra, stara radničko-težačka Crnica oduvijek bila sklona ljevici. Naslov, temeljen na zadnjim sportskim vijestima iz vaterpolske Crnice, mogao je komotno biti i “Crnica budi Desnicu”. Vaterpolisti “Solarisa”, prema očekivanju, plasirali su se na finalni turnir Kupa Hrvatske, no gotovo je zanimljivija činjenica da se u utakmici sa Zadranima (17:7) u strijelce upisao 16-godišnji šibenski mladac Jure Desnica. Taj podatak neminovno nas je podsjetio na dvije sportske priče.

– S guštom sam radio s većinom dječaka. Od mladih Šibenčana posebice mi se sviđaju Desnica i Slavica –​ kazivao nam je legendarni splitski trener i sveučilišni profesor Neven Kovačević, kad je prvi put na otvorenom bazenu u Crnici okupio nadarene dječake iz svih krajeva Lijepe naše.

Ma, kakvi ‘furešti’?

Ne znamo zašto je od vaterpola odustao Slavica, ali se nadamo da će se obistiniti očekivanja o Desnici kao (sutra) udarnom prvotimcu “Solarisa”. Na optimizam u tom smislu tjera nas i sportska priča, koja govori o vaterpolskoj obitelji Desnica. Jurina sestra Ana je već u tinejdžerskim godinama postala hrvatska vaterpolska reprezentativka. Sa zapaženim igrama na prvenstvu Europe u Splitu.

Što kriti da spomenute informacije itekako gode onim gorljivim šibenskim prijateljima sporta, željnim novih Dražena Petrovića, Perice Bukića i Danire Nakić ili barem što većeg broja domaćih igrača u najpopularnijim šibenskim klubovima!?

Pretjerana je, međutim, teza “o fureštima” na Šubićevcu. Nije riječ samo o kapetanu Antoniju Đakoviću, razaraču Ivanu Roci, “vječnom” talentu Ivanu Laći, rekonvalescentu Marku Điri, te potentnim juniorima Lovri Kulušiću i Diegu Sekuliću. U Crnici, primjerice, malo tko smatra fureštim Filipjanca (op.p. tako zovu stanovnike Svetog Filipa i Jakova) Roka Pelicarića. Iz prostog razloga što je pravu afirmaciju doživio upravo u “Solarisu”.

Stoga ćemo rado ponoviti i tezu da se nitko na šibenskom travnjaku ne može smatrati “strancem”, ako mu poslije utakmice ili treninga na Šubićevcu treba manje od sat vremena za stići na prag rodne kuće. Svejedno, radilo se o Benkovčaninu Majiću, Zadranima Kolegi i braći Brajković, Solinjaninu Dujmoviću… Kao dio logične dalmatinske orijentacije HNK Šibenik.

U tom smislu trenutačno je posebno osjetljiva situacija na Baldekinu. Od momčadi, koja je bila neprestano obasuta (televizijskim) komplimentima o “jedinom hrvatskom prvoligašu, koji ima orijentaciju na domaće igrače”, krenulo se gotovo u suprotnom smjeru. S 13 košarkaša sa strane u dvije sezone, a bez efekta u rezultatima na parketu.

Pritisnuto besparicom, vodstvo šibenskog ženskog košarkaškog prvoligaša našlo je rješenje za mlađe kategorije u suradnji sa Školom košarke “Dražen Petrović”. Kao svojevrsnim jamcem organiziranog i kvalitetnog rada s mladima. Dječacima ili djevojčicama, svejedno.

Treneri od formata

A ta nas tematika neumitno podsjeća na košarkašku istinu da Baldekin nema posebnih problema s domaćim trenerskim kadrom. Svejedno, radilo se o seniorskim trenerima ili učiteljima mladih. Bez nakane da izazivamo tektonske promjene u Šibenki, samo nabrajamo provjerene šibenske trenere Jeronima Šarina, Anđelka Matova i Mira Jurića.

Konačno, zašto bismo iz te priče isključili i izbornika hrvatske ženske reprezentacije Stipu Bralića. Nedavno je bivši europski prvak, RK Zagreb za novog trenera imenovao izbornika ženske rukometne reprezentacije Nenada Šoštarića. Nama takva zamisao, kad je riječ o Braliću, nikad nije pala na pamet.