Ivica Perković i u 44. godini "lomi" suparnike u ringu: Ako je mogao Holyfield, mogu i ja!

Šibenska stina Ivica Perković vratio se u boksačke ringove. Godinu je dana 44-godišnji Šibenčanin bio "out", a onda je dvjema pobjedama u kratkom razdoblju poručio da u njemu još ima špirita. Svoje je protivnike, Srbina Miloša Dovedana i Mađara Laszla Totha, riješio nokautom u samo tri minute borbe. Prvoga je svladao u Rogoznici, na boksačkom spektaklu "Oluja u Frapi", a drugoga mjesec dana poslije na "Fight Nightu" u zagrebačkoj Areni. U meču, koji je bio predborba velikom okršaju Filipa Hrgovića i Amira Mansoura.

- I jedan, i drugi meč dogodili su se spontano, neplanirano. U posljednje vrijeme sam se posvetio radu s malim Dujom Ivasom, a sebe sam pomalo zapustio. No, kad se otvorila prigoda da ovoga ljeta boksam, prihvatio sam je. Prvenstveno, kao izazov. Želio sam vidjeti mogu li pobijediti sam sebe - počeo je našu ćakulu Ivica Perković.

Pobjede u Marini Frapa i Areni bile su samo fasada iza koje se krio naporni Perkovićev rad u minulih nekoliko mjeseci.
- Pripremao sam se cijelo ljeto. Morao sam poraditi na sebi. Skinuo sam deset kilograma. Trenirao sam dvaput dnevno. U teretani, bazenu i boksačkoj sali. Zajedno s mojim starim prijateljima, poput Splićana Ivana Šimundže, Marka Tomasovića i Stipe Dolića. Oni su mi bili sparing-partneri. Bio sam spreman na svih šest rundi, ali ne bunim se što je sve trajalo puno kraće - smije se boksač, poznat po nadimku "Šibenska stina".

Perković je kao boksač u poluteškoj kategoriji debitirao još 2002. godine. Danas su mu 44 na leđima. U većini drugih sportova već bi odavno uživao u mirovini. No, boks je nešto drugo.

- Meni motiva nikad nije falilo. A zašto bi čovjek odustao dok može, dok se osjeća dobro? Puno je boksača, poput slavnog Evandera Holyfielda, koji su se tukli u četrdesetim godinama, sve do praga pedesete. Pa, i posljednji Hrgovićev protivnik Mansour ima 46 godina, a 30. je na svjetskoj rang-listi. Boksači su poput vina. Što stariji, to bolji - veli snažni Šibenčanin.

Ipak, Perković nema pretjerano velike planove, kad su u pitanju nove borbe.
- Nema potrebe za time. Uostalom, i posljednje dvije borbe su se dogodile nenadano. Ne bih htio raditi velike najave, dok se opet ne otvori nešto konkretno. U borilačkim je sportovima teško planirati - objašnjava Perković.

Ivica se u minulom razdoblju uhvatio rada s mladim boksačkim nadama. Najviše gušta s juniorskim prvakom u superteškoj kategoriji Dujom Ivasom i svojim sinom Andrijom.

- Trenirajući njih davao sam se maksimalno i tek sada shvaćam koliko sam se bio zapustio. Teško je paralelno odgajati mlade i raditi na sebi. Andrija se dosad samo rekreativno bavio boksom. Dok je bio mlađi, nije ga toliko zanimalo. No, u zadnjih godinu dana je zagrizao. Redovito trenira. Prije sam ga morao vući da ide sa mnom, a sada je obrnuto! Vidjet ćemo. Rekao sam mu da je težak put do uspjeha u boksu. Važnije je da završi školu - ističe naš sugovornik.

Duje i Andrija nisu jedini talentirani boksači sa šibenskog područja. Boksačka je scena u našoj županiji vrlo kvalitetna, tvrdi Perković.

- Ovo podneblje vrvi mladim sportašima, među kojima ima zanimljivog materijala. Međutim, boks u Šibensko-kninskoj županiji nema bog zna kakvu tradiciju, pa se malo ulaže u taj sport. Nekad smo imali kadetskog i juniorskog prvaka Pavu Kunčića. Danas su tu Mate i Tomislav Rudan. Imamo i među curama Nives Radić. Tu su dva kickboxing kluba, "Petar Krešimir" i "Dalmatino", s vrijednim trenerima, Joškom Sunarom i Damirom Lambašom. Dobro rade, ali je najbitnije da budu uporni. Tko ima cilj, ima i put - poručuje iskusni boksački vuk.

Jedan od Perkovićevih ciljeva koji još nije pronašao put do realizacije jest organizacija boksačkog spektakla u Šibeniku. Barem na tragu onoga, kakav je dobila Rogoznica s "Olujom u Frapi".

- To je i dalje vrlo realna ideja. Mislim da bismo, ako bog da, u skoroj budućnosti to mogli realizirati. Naš grad to zaslužuje. No, iza svakog ozbiljnog projekta stoje određena financijska sredstva, sponzori. Eto, barem je Rogoznica uspjela, kad već mi nismo. Svaka čast organizatorima, pa i medijima, koji su taj spektakl lijepo popratili. Bio je užitak izaći u ring, s pjesmom "Stina pradidova". Kao da je sve bilo predodređeno za lijepu večer i pobjedu - za kraj će Ivica Perković.