Robert Vukičević, član Plivačkog kluba 'Šibenik' proglašen je za najboljeg sportaša Šibenika za 2020. godinu. Mladom plivaču to je već drugo priznanje za najboljeg sportaša Krešimirovog grada. Istu nagradu 'pobrao' je i prošle godine. Definitivno, velika je stvar biti dvaput za redom najbolji u gradu koji se često naziva 'gradom sporta':
- Normalno da je to velika čast. Velika je stvar da ste samo jednom izabrani za najboljeg u gradu koji je iznjedrio toliko sportskih veličina. A kada vas izaberu i drugu godinu za redom onda to sigurno znači da nešto vrijedite. Lijepo je što vas i u školi malo drugačije gledaju, imate neke privilegije... Nemam vam što više reći na tu temu, osim da sam zadovoljan i da mi je čast biti najbolji sportaš svog grada. počeo je naš razgovor dvostruki sportski laureat Šibenika.
Čast je još veća, ako se zna kako je jaka konkurencija u sportu u Šibeniku?
- Naravno, uvijek se govori kako je Šibenik grad sporta. Nije lako biti najbolji sportaš niti u jednom gradu, a kamoli u Šibeniku. Ne trebam posebno naglašavati koliko je naš grad dao slavnih sportaša. Neću se vraćati puno unatrag, ali sada mi na pamet pada Dario Šarić, a koliko je takvih poput njega koji danas rade velike stvari u sportu u Hrvatskoj i cijelom svijetu ili žive od sporta.
Od sporta se može dobro živjeti, ako ste primjerice vrhunski nogometaš, košarkaš, tenisač... Ima li kruha od plivanja kojim se vi bavite?
- Kako ja na to gledam, može se živjeti od plivanja. I mislim da svi koji se imalo razumiju u plivanje, razmišljaju jednako kao i ja. Premda, ima dosta onih koji tvrde suprotno i govore kako nema od plivanja sreće. Znate, plivanje vam je kao i sve u životu. Ako ste maksimalno posvećeni i dajete 100 posto svojih mogućnosti onda se može živjeti od plivanja. Osim toga, kao i u svemu danas, trebate se znati snaći. Ja vjerujem da bih u budućosti mogao živjeti od plivanja.
Radujem se Zagrebu
Načeli smo temu budućnosti. Vi ste trenutačno na prekretnici, rijetki su dobri plivači koji nakon završetka srednje škole ostaju u Šibeniku. Put ih obično vodi u SAD ili u neki jači plivački centar u Hrvatskoj.
- Ja sam maturant Industrijsko-obrtničke škole u Šibeniku i primarni cilj mi je što bolje napisati maturalni rad i završiti srednju školu. Dalje mi je plan upisati kondicijsku pripremu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Da budem iskren, imao sam ponuda i iz SAD-a. Amerika je dobra za učenje i plivanje, međutim razmišljam kako će mi u Zagrebu biti bolje razvijati se na oba polja- otkriva svoje planove najbolji sportaš Šibenika.
Od sudbine da nadarena mladost odlazi iz Šibenika već nakon mature teško je pobjeći?
- Istina, tko ne bi volio ostati u svom rodnom gradu, ali drugdje su bolje mogućnosti. Inače, drago mi je otići u Zagreb, trenirati gore. Mislim kako ću se lijepo osjećati u Zagrebu, a trenutačno razmišljam da mi je bitno ostati u Hrvatskoj. To ne znači da sam prekrižio odlazak u inozemstvo, valjda će još biti prigoda za otići vanka.
On je kao izlazni junior na lanjskom ljetnom prvenstvu države bio seniorski prvak u dvije discipline. No, na njegovu žalost zbog pandemije koronavirusa nije održano Europsko junirosko prvenstvo na koje je zaslužio plasman:
- Ma, korona je svima poremetila planove, pa tako i nama plivačima. Trebalo je to biti moje zadnje Europsko prvenstvo u juniorima, imali smo i neka ozbiljnije očekivanja Zato mi je sada najvažnije dobro napisati maturalni rad, završtii srednju školu i upisati faks. Što se plivanja tiče, pripremamo se za prvenstvo u srpnju kao da će ga biti, iako je sve nezivjesno zbog epidemije. Čujte, mlad sam, imam 18 godina i ima vremena za dignuti formu što se plivanja tiče- govori najbolji sportaš grada.
U devet u krevetu
Kako ste završili u bazenu, a ne recimo u nekoj dvorani ili na nogometnom igralištu na Šubićevcu ili Crnici?
- Je, počeo sam ja trenirati nogomet, s nekih šest godina. Uostalom, kao i svaki mulac koji govori i misli samo o balunu... Ali, iskreno nije mi se baš svidjelo na nogometu, premda ga i dan danas pratim, volim i zaigrati. I onda je mater predložila da krenem na plivanje, čisto iz zabave. S otprilike 14,15 godina sam počeo ozbiljnije trenirati i eto, nisam zažalio- ističe Vukičević.
Plivanje zahtijeva dosta odricanja, barem što se treninga tiče?
- Tu ste u pravu. Igrao sam ja dosta i rukomet, čak i za školu. Rekao bih da mi je rukomet sport broj dva. Ne bih htio ovdje uzdizati plivače, ali plivanje je baš specifičan sport što se treninga tiče. Jaki su to treninzi, znamo biti i po četiri-pet sati na bazenu.
Ostane li vam išta slobodnog vremena u tako gustom rasporedu?
- Spavam, plivam, idem u školu... A što će mi ostati!? U devet sati navečer ležim na krevetu i tipkam po mobitelu, znate da mi mladi volimo baciti oko na društvene mreže, a meni se oči sklapaju. Rugao sam se svom ocu kada mi je govorio da mu se spava u devet navečer, a sada je meni tako i osjećam se kao da imam 50 godina. Šalu na stranu, inače se volim ustati ranije. Već u 6 ili 7, najkasnije u osam ujutro, odraditi sve što trebam i ranije na spavanje. Tako mi se čini da mi je u konačnici dan ispunjeniji- završio je simpatični Robert Vukičević.