Dragana Zlatovića, aktualnog predsjednika šibenskog Gradskog vijeća, njegovi sugrađani poznaju kao vrsnog intelektualca, docenta i doktora pravnih znanosti. Ili, bivšeg dugogodišnjeg ravnatelja šibenskog teatra i Dječjeg festivala, a sada profesora na šibenskom Veleučilištu. Dakle, Šibenčani Zlatovića uglavnom vezuju uz libre. Međutim, ima on i neki svoj manje poznat – "drugi život" koji je čvrsto vezan uz sport. Prije svega, uz najvatrenije šibenske navijače Funcute. Tko bi rekao da jedan samozatajan, odmjeren tip, intelektualac "gori" za šibenski sport.
– Imam ja nekoliko svojih "skrivenih" života, pa tako i taj, koji je, prije svega, plod ljudskih, prijateljskih i kolegijalnih odnosa. Primjerice s Borisom Pelajićem Peleom, nekada jednim od vođa Funcuta, ili profesorom Zlatkom Jurićem, dugogodišnjim ravnateljem Javne ustanove Športski objekti Šibenik, ali i direktorom HNK Šibenik. S Jurićem se i danas rado družim u bendu "Mali vrag i prijatelji" – počeo je naš razgovor Zlatović.
Razbili mi auto
Malo tko zna da ste vi bili svojevrsni pravni savjetnik, ili "consigliere" šibenskih Funcuta?
– I ta priča korijene ima u kolegijalnim odnosima. Radio sam u TEF-u kada su se osnivali Funcuti, isto kao i njihov neformalni šef Boris Pelajić Pele. I tako me je Pele zamolio da im pomognem u pisanju inicijalnih akata prilikom osnivanja... A što kriti, dao bih im ruku kada je trebalo napisati neku pritužbu, žalbu... Znate, nije tada među navijačima bilo previše nasilnog ponašanja. Bila je to "kamilica" u odnosu na danas. Niste baš trebali strahovati da ako s "krivom" tablicom odete u drugi grad nećete naći "cilo" auto. Uostalom, mi smo se i dosta družili. Znao sam sve tadašnje viđenije Funcute – Bebija, Đuguma, Špeca, Desnicu, Ivu Batinicu... Bili smo još u dobroj tjelesnoj formi, pa smo imali ekipu za baciti na viktoriju, na bazenu u Solarisu – otkriva Zlatović svoju vezu s Funcutima.
Čekajte malo, pa zar baš vama nisu razbili auto jer je imao "krive" tablice?
– Istina, ali to je jedna raritetna situacija. Naime, vozio sam šefa Funcuta, a Funcuti su mi razbili auto. Evo što se dogodilo. Taman sam kupio Fiat Tipo na kojem su još bile splitske tablice. Po običaju, vozio sam već spomenutog Pelea na vaterpolsku utakmicu u Solaris. Znam da smo igrali protiv nekog splitskog kluba. I nakon utakmice, kad smo izišli s bazena imao sam što vidjeti. Sva svjetla na desnoj strani bila su "u papru" – govori Zlatović koji zbog zdravstvenih tegoba nije mogao napraviti značajniju sportsku karijeru...
– Uvijek sam preferirao vaterpolo. Čak sam nešto počeo i trenirati... Ali, moj vid je bio nepremostiva barijera. Uvijek mi je ostala tiha patnja što se nisam aktivno bavio sportom. Doduše, neku kompenzaciju sam našao u bodybuildingu. Bio sam stalni gost teretane "Vir" profesora Vedrana Jakšića. Moj moto je bio da se bolje "isprazniti" na željezu, nego na ljudima – govori Zlatović.
Otpor režimu
Bili ste i stalan gost tribina na Baldekinu...
– Baldekin je 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća bio moja stalna štacija. "Zapaljenje" za košarku nastalo je "rastom" Šibenke. Nikad neću zaboraviti čuvenu utakmicu s Libelom Celje nakon koje je Šibenka izborila plasman u 1. ligu. Ja i otac smo imali pretplatu na Baldekinu, a na tu činjenicu me je podsjetio šibenski policajac i sportski zanesenjak Krešimir Nimac, koji je sa svojim ocem dijelio mjesta s nama na tribinama Baldekina. Moram istaknuti kako su navijači jednako kao za muškom, bili "ludi" i za ženskom košarkom. To je i logično jer je Revija ili Elemes bila među najjačim klubovima u bivšoj državi. Uostalom, uz košarku se i formirala šibenska navijačka scena. No, na moju veliku žalost nisam gledao tri ključne utakmice u povijesti Šibenke. Dva finala Kupa Radivoja Koraća s Limogesom i famoznu majstoricu s Bosnom na Baldekinu 1983. godine. Tada sam bio student i utakmicu smo gledali u zagrebačkom klubu Šibenčana – ističe aktualni predsjednik Gradskog vijeća Šibenika.
Zbog utakmice s Bosnom završili ste na policiji...
– Tako je! Tadašnji "organi reda" imali su informacije da šibenski studenti kane organizirati neke prosvjede. "Pokupili" su nas u čuvenom zagrebačkom "Passageu", odnosno svi koji su imali šibenske osobne iskaznice završili su na ispitivanju u Đorđićevoj. Inače, tih dana je Šibenik "gorio". Šibenik je i tada pokazao dušu, zajedništvo i otpor. Tu posebno ističem hrabru odluku da se ne putuje na nametnutu utakmicu u Novi Sad. Vjerujte, u ono vrijeme nije bilo lako donijeti takvu odluku. Na taj način pokazan je otpor tadašnjem režimu – sjeća se Zlatović.
Sjever i jug
Vi ste jedan od onih koji posebno potencira ulogu Funcuta u Domovinskom ratu...
– Smeta mi što se Funcute obično vezuje uz nekakve incidente, a zanemaruje njihova uloga i pozitivni aspekti njihova društvena djelovanja. A oni nisu zanemarivi, dapače. Koliko su samo Funcuti organizirali humanitarnih akcija, koncerata, dobrovoljnih darivanja krvi... O Domovinskom ratu da i ne govorim. Dobar dio Funcuta se priključio našim postrojbama u prvim danima Domovinskog rata. Ili, prve redove na tribinama zamijenili su prvim crtama bojišta. Na žalost, to je danas poprilično bagatelizirano – veli Zlatović.
Uvijek ističete kako vas smetaju podjele na sjever i jug...
– Te podjele organski ne podnosim! Smatram kako sport nije ni povod ni uzrok tim podjelama, već samo medij preko kojeg se one manifestiraju. Inače, Šibenik je oduvijek kozmopolitski grad. To pokazuje i ovaj ljetni život, svjedoči šibenskoj otvorenosti. Premda su Šibenčani, kako Arsen kaže, grezi, otvoreni su prema drugim sredinama. Čujte, nerijetko su u Šibeniku igrači "sa strane" bili bolje tretirani od domaćih. Te odnose čak ni rat nije poremetio. Osobno, vezan sam za Zagreb kao student. Ako baš hoćete, navijam za Dinamo. No, to ne znači da ne navijam za Hajduk kada igra protiv Steaue. Naravno, kad su šibenski klubovi u pitanju, onda vrijedi ona stara naša "od gvožđa do gvožđa". Zaista, izvan svake je pameti da se čekamo na autocesti i tučemo međusobno. Na sreću, barem kada su nacionalni događaji u pitanju zaboravimo na podjele. Vidjelo se to za vrijeme, ali i nakon, Svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji. Kada treba, zaboravimo na podjele – govori Zlatović.
Odlazak mladih
Smeta li vam i kad se navijači miješaju u klupsku politiku?
– Meni je nepojmljivo da navijačke skupine određuju tko će biti predsjednik ili trener, odnosno da figuriraju kao vlasnici klubova! To znači da nismo dobro redefinirali sport. Ili, to znači da nemamo klasične vlasnike klubova – podvlači Zlatović.
A što kao predsjednik šibenskog Gradskog vijeća kažete na to koliko Grad izdvaja za sport? Gradonačelnik Burić je najavio kako će i iduće godine za pola milijuna kuna povećati davanja za sport iz gradskog proračuna.
– Izdvajanje za sport nije samo novac koji se izravno dodjeljuje za funkcioniranje sportskih klubova. Tu treba pridodat funkcioniranje sportskih objekata, sportske ambulante... Rekao bih da ta izdvajanja i nisu mala. No, nije primjereno uspoređivati ih s nekim prošlim vremenima. I to iz više razloga. Želim reći da je u šibenskom sportu "puno usta na teći" i da novac nije nimalo jednostavno rasporediti. Novca uvijek nedostaje, ambicije su jedno, a mogućnosti nešto sasvim drugo. Vjerujem kako je većina zadovoljna kriterijima raspodjele novca koje je napravio Savez sportova na čelu s Darijom Kulušićem. Siguran sam da će gradska uprava nastaviti raditi na poboljšanju uvjeta šibenskog sporta. Jer, ljubav prema šibenskom sportu s naše strane nije upitna. Šteta je što nam mladi i potentni igrači jako rano odlaze iz Šibenika. U takvim uvjetima teško je ostvarivati prave rezultate. Daj Bože da se to promijeni, no to traži ulazak nekog strateškog partnera u naše klubove – zaključio je Zlatović.
Jedan od osnivača Saveza sportova
Savez sportova
Dragan Zlatović jedan je osnivača šibenskog Saveza sportova:
– Naime, 1995. godine sam iz TEF-a prešao raditi u Gradsku upravu, u vrijeme gradonačelnika Ante Šupuka. Bila je puno manja nego danas. Dijelio sam kancelariju s pročelnikom za društvene djelatnosti Zdravkom Kedžom. On mi je jedno jutro kazao da se održava osnivačka skupština Saveza sportova i da ja idem kao predstavnik Grada Šibenika. Tek kada sam došao na sjednicu shvatio sam koliko u sportu ima neuralgičnih točaka. Ipak, ponosan sam jer je to značilo prekretnicu u organizaciji rada Saveza sportova i raskid s nekadašnjim ustrojem – kaže Zlatović.