Znali smo da su ga boleštine stegle sa svih strana, ali nismo ni slutili da će kraj doći tako brzo

Umro je Petar Nadoveza (81), šibenski Pere i splitski Pele. Znali smo da su ga boleštine stegle sa svih strana, ali nismo ni slutili da će kraj doći tako brzo.

- Ne mogu ti, prijatelju, doći na promociju knjige o tvom i mom Šibeniku, jer me kičma boli toliko da ne mogu sjediti ni pet minuta, a kamoli jednu uru – opravdao nam je svoj nedolazak na promociju knjige „Lipo stoji narančasta boja“.

A Pere je bio tipični i silno simpatični dalmatinski mangup. Kao dječak igrao je mali nogomet na zaboravljenim šibenskim igralištima (Poljanica, Pijesak), te rukomet na dobroj, staroj Poljani za svoju Ekonomsku školu.

Nije bježao ni od lipe pisme, ni lipih cura. Kad je ubijen kongoanski lider Patris Lumumba, dok su drugi politizirali on je razvio transparent „ Doli Čombe kurvin sin i Mobutu skupa s njim“.

U šibenskom dresu Pere je debitirao kao 18-godišnjak i nije ispadao iz prve momčadi do ljeta 1963. godine, kad se preselio u Hajduk, te vrlo brzo postao splitski Pele.

Nije se previše ljutio, kad smo mi, Šibenčani, predvođeni njegovim pokojnim prijateljem Boškom Jovčićem na kup utakmici Hajduk – Šibenik(3:2) bili uporni u skandiranju „ Pere, prodano meso“.

Teško smo se, naime, mirili sa činjenicom da je nadareni šibenski momak napustio matični Šubićevac, koji posebice pamti beogradsku kup-utakmicu Crvena zvezda – Šibenik(4:2), kad su gosti u prvom poluvremenu prijetili vodstvom(2:1), a onda ih je pokopao beogradski bombarder Bora Kostić.

Svom Šubićevcu naš Pere se vratio kao trener, ali s puno manje uspjeha i zadovoljstva u odnosu na doba, kad je kao mladić „kraljevao“ na turnirima malog nogometa na njegovoj Jadriji.

Kao igrač i trener selio je u Belgiju, Sloveniju, Tunis, Gabon… Zaslužio je i najveće priznanje Hrvatskog nogometnog saveza „Trofej pomlatka“.

Perin otac je bio iz skradinskog zaleđa, dok mu je majka fetiva Šibenka, djevojački Mileta bila bliski rod doktoru Jerolimu Mileti, jednom od najpopularnijih šibenskih biskupa. Toliko svetom i predanom svom šibenskom narodu da mu je sahranu 1947. godine organizirao, vjerovali ili ne, Općinski komitet SKH.

A Pere je uvelike svojim licem podsjećao na Jerolima. Zato se aktualni izbornik hrvatske reprezentacije od srca nasmijao, kad smo šibenskog biskupa Tomislava Rogića zapitali: - Zašto ste u biskupsku dvoranu stavili sliku Pere Nadoveze!?

I Pere se slatko smijao, kad smo mu ispričali tu anegdotu u Tribunju, gdje je provodio svoje zadnje godine.

- Od svega možeš pobići, osim od lipih uspomena – kazao nam je u zadnjem telefonskom razgovoru.

A Pere Nadoveza će ubuduće biti jedna od najljepših šibenskih i dalmatinskih nogometnih uspomena.