Mnogi zakleti Funcuti još uvijek s guštom preko You Tubea vrte snimku odlučujuće utakmice Zrinski – Šibenik(0:2) u Gradskom vrtu, te posebice trenutak, kad Josip Majić silnim udarcem s bijele točke dovodi Narančaste u vodstvo Trenutak, nakon kojega je plavokosi strijelac prosto poletio prema brojnim šibenskim navijačima na jugu. S nemalim emocijama i baterijama, napunjenim neviđenom radošću.
- Nije baš lako zaboraviti taj trenutak. Kao da sam dobio krila u trku prema ljudima, koji su nas bodrili svih 90 minuta, pa su zaslužili naš poseban naklon. Pogotovu, što sam u sebi "debelo" osjećao kako taj pogodak znači i plasman u Prvu ligu, o čemu smo sanjali svi cijelu sezonu. Na gornjem i donjem katu Šubićevca, na tribinama i na travnjaku. Nije mala stvar ostvariti 14 pobjeda u nizu, što jednako govori o kvaliteti momčadi, dobrom radu na treninzima i toliko potrebnoj zajedničkoj vjeri u uspjeh trenera Marija Carevića, njegovih suradnika i nas, igrača. No, polako prestajem guštati u nemalom uspjehu, te neviđenom dočeku na šibenskoj Poljani. Vrijeme je da se okrenemo onome, što nas čeka. A to je nimalo lak prvoligaški posao – počeo je našu više prijateljsku nego službenu ćakulu Josip Majić, udarni šibenski nogometaš u tek minuloj sezoni.
One, koji ne žive svakodnevno sa Šubićevcem valja podsjetiti kako je Majićev prošloljetni dolazak u Šibenik bio zapravo povratak nadarenog nogometaša na mjesto, gdje je prvi put ozbiljno počeo sanjariti o uspješnom nogometnom putu.
- Još su mi u sjećanju treninzi i nastupi u juniorskoj momčadi Šibenika. I imena mojih šibenskih vršnjaka poput Roberta Pecolaja i Karla Pauka. Znam da su mnogi zaboravili ne samo moje igre u šibenskim nadama, već i podatak da je Karlo, sin puno poznatijeg braniča i kapetana Gorana Pauka, također, vjerovao da će naslijediti oca na nogometnom travnjaku – podsjeća naš sugovornik.
Josipov otac je, pak, rodom iz Hercegovine, točnije iz Konjica, gradića, gdje su Šibenčani prije pedesetak godina vodili drugoligaške bitke u bivšoj državi. Majka je, pak, iz malog dalmatinskog Kruševa, poznatog iz Domovinskog rata.
- Ne, nisam se u ligaškoj stanci, makar na kratko, preselio kod svojih. Ostao sam cijelo vrijeme u Šibeniku, kojega sve više doživljavam kao svoju matičnu luku. Manje se kupam, a više "džogiram" na popularnoj stazi u Kanalu sv. Ante. Želim što spremniji dočekati početak priprema za novu sezonu. Kontaktiram, dakako, sa suigračima. Posebice, kapetanom Antonijom Đakovićem i Ivanom Božićem, suigračem u napadu. Vjerujem da će Božić, suprotno nekim napisima, ostati u narančastom dresu. Da će njegovi pregovori s klupskim vodstvom biti uspješno okončani – uvjeren je Majić kako će veći dio šibenske momčadi iz tek minule sezone ostati na okupu.
No, službeno najbolji igrač Šibenika u drugoligaškoj utrci jednako drži kako je za društvo najboljih Šubićevcu potrebno više vrijednih pojačanja.
- Dovoljno je samo spomenuti da smo ostali bez lijeve strane obrane. Dva pouzdana igrač, Ivana Cvijanovića i Duje Dujmovića, koji su se sa šibenske posudbe vratili u svoje klubove Osijek i Rijeku. U nevezanom razgovoru s trenerom Carevićem preporučio sam mu kao moguću zamjenu na lijevoj strani obrane Karamarka. Ne, ne mislim na političara Tomislava, već na splitskog stopera Marina, koji je prošlu sezonu bio na "pečalbi" u Rusiju. To je, dakako, bila samo moja zamisao ili, ako hoćete, preporuka, no o pojačanjima, koja su nam prijeko potrebna, konačnu odluku donijet će klupsko vodstvo, trener Mario Carević i novi sportski direktor Mario Brkljača – jasan je Majić.
Naš sugovornik nam je i objasnio kako je novi sportski direktor Brkljača samo po korijenima iz njegova, zadarskog kraja, ali da je zapravo rođen u Splitu. Nismo, dakako, na kraju razgovora preskočili ni Euro, koji je trenutačno u žiži nogometne javnosti. Na način da smo bez nakane da budemo pretenciozni usporedili lošu Petkovićevu izvedbu kaznenog udarca s Majićevom uspješnom u Osijeku.
- Silno mi je žao što Petković nije zatresao mrežu. Osobno, nisam sklon plasiranju lopte kod kaznenog udarca. Opalim svom snagom poluvisoku u jednu od golmanovih strana. Ako udarac ide u mrežu to je najčešće neobranjivo. Tako je, uostalom, bilo i u Osijeku. No, vrijedi ponoviti kako je vrijeme slavlja odavno isteklo, valja se što bolje pripremiti za novu prvoligašku sezonu – završio je 30-efikasni i neumorni napadač Šibenika.
Josip Majić je, valja, podsjetiti, prema ocjenama "Šibenskog lista", proglašen najboljim igračem Šibenika u prošloj sezoni.
- Ne krijem da mi itekako godi to priznanje "Šibenskog lista". No, ono bi bez našeg plasmana ili, ako hoćete, povratka u društvo najboljih bilo kao juha bez soli jedra bez vjetra – skromno će Majić, koji će uskoro, točnije 5. srpnja proslaviti 30. rođendan.
