Osijek je najcrnija šibenska mačka u hrvatskoj prvoligaškoj koloni. U dosadašnjih pet dvoboja s momčadi Nenada Bjelice Narančasti su zabilježili pet glatkih poraza. S gotovo zastrašujućim skorom od 0:13 u pet odigranih utakmica, dodatno potenciranih činjenicom da su Šibenčani Slavoncima pružali gotovo jači otpor u njihovu Gradskom vrtu nego na svom Šubićevcu. Vjerojatno i zbog toga što su dueli sa Osječanima kao po nepisanom pravilu nesretno kolidirali s kišom i vjetrom na travnjaku, koji je, za razliku od sadašnjeg, u takvim uvjetima bio gotovo neupotrebljiv za normalno nogometno nadmetanje.
- Nikad nisam igrao protiv tako čvrstih, agresivnih igrača kao što su Osječani. Stalno ti pušu za vratom, ulaze punom snagom u svaki duel, te koriste gotovo svaku i najmanju grešku suparničke obrane – znali su nam je govoriti poslije prošlosezonskih utakmica s Osijekom aktualni šibenski kapetan Mario Ćurić i bivši vratar Šibenika Nediljko Labrović.
Na mišiće
Zadnja utakmica Osijek – Gorica (3:2) samo je potvrdila spomenutu navadu Bjeličine momčadi da do bodova dođe „na mišiće“, pa makar i u zadnjim trenucima utakmice.
Sve spomenuto samo dodatno podgrijava neskrivenu šibensku želju da se taj negativni niz prekine barem remijem ili rezultatom, koji bi potvrdio da je Šibenik zadržao dobru formu iz drugog poluvremena žestokog, ali uspješnog nadmetanja s Lokomotivom. Namjerno potenciramo „drugog poluvremena“, jer bi prvo, neovisno o ranom vodstvu, članovi stručnog stožera na Šubićevcu najradije što prije zaboravili.
- Igrali smo očajno, nikad slabije u ovoj sezoni u prvih 45 minuta utakmice s Lokomotivom – priznao je bez okolišavanja trener Šibenika Mario Rosas. Bolje rečeno, nije zaboravio na loše trenutke poslije izuzetno vrijedne pobjede i nadahnute igre u drugom poluvremenu.
No, kao i u životu, u svakom lošem otkrije se i nešto dobrog. Tako je nadareni španjolski stručnjak, suočen s nesređenom i nedovoljno agresivnom igrom, reagirao kao nikad rano glede zamjena igrača. I, bez ikakve dvojbe, pogodio kao sinjski alkar u sridu. Malo je tko očekivao da će nadarenog, ali prošle subote indisponiranog 18-godišnjeg Niku Raka zamijeniti tek nešto stariji Carlos Torres.
Sustav igre
Tko je taj Torres? Nisu bili rijetki, koji su postavljali to pitanje, kad je brzonogi Kolumbijac zauzeo poziciju na desnom krilu, a iskusni Stipe Bačelić – Grgić vraćen na svoju prirodnu poziciju zadnjeg veznog igrača. Pritom su demonstrirali i pomalo selektivno pamćenje, jer je Torres već na jednoj od prošlosezonskih utakmica demonstrirao svoj nogometni talent, podsjetivši nemalo na odbjeglog Prince Ampema. Nogometaša, koji u riječkom dresu na najjasniji način demonstrira kako je od „nogometnog poluproizvoda“ na Šubićevcu postao ozbiljan prvoligaški nogometaš s discipliniranom igrom u oba smjera.
- Lokomotiva je vrlo dobra momčad. Posebno imponira njihova navada da tijekom utakmice promijeni dva, pa i tri dobro uigrana sustava igre – tako je prije sudara sa Zagrepčanima govorio trener Rosas.
A upravo je španjolski stručnjak tu želju za promjenom sustava igre i pozicijama dijela prvotimaca tijekom utakmice manifestirao u zadnjih 60 minuta nadmetanja sa zagrebačkim „lokosima“. Otuda i dvostruko šibensko zadovoljstvo poslije pobjede, kojom su se Lokomotivi približili na samo bod. Bolje rečeno, na kraju prve od četiri etape prvoligaške utrke uplovili u puno mirnije vode. Na način, koji je otkrio ne samo mogućnost da se, suprotno utakmici s pulskom Istrom, igra transformira u pozitivnom smjeru, već i činjenicu da igrački kadar, glede izmjena, nije tako skroman, kakvim se činio prije samo dva tjedna.
Taktička specijalka
Pohvale na račun dva Marina, Jakoliša i Antonija Marina, postale su već šlager-priča sa Šubićevca, pa i hrvatskog nogometa u cjelini. No, kao nikad ranije svojom je igrom tijekom svih 90 minuta imponirao Kolumbijac Marcos Mina.
Brzinom, duelima i zavidnom tehnikom. Zato je već sad posve jasno kako će se iskusni Josip Kvesić, poslije potpunog saniranja ozljede, dobro namučiti da se vrati na svoje mjesto u početnom sastavu. Pritom, dakako, dopuštamo mogućnost da trener Mario Rosas posegne za još jednom taktičkom „specijalkom“, u kojoj bi bilo mjesta za obojicu.
Da je utemeljiteljima Šibenika, koji dogodine slavi svoj 90. rođendan, netko kazao kako će se za devet desetljeća u momčadi sa Šubićevca umjesto Ninića ili Bege naći nogometaš s dalekog Haitija, oni bi se vjerojatno više puta prekrstili od čuđenja.
No, Christopher Attys je, kao posuđeni nogometaš milanskog Intera, šibenska stvarnost. Sa stasom, što pomalo podsjeća na slavnog Francuza Paula Pogbu. Načinom igre, kojim više nego ozbiljno kuca na vrata prve momčadi. Visinom, dugim korakom i hrabrošću u duelima, što je i bilo prapočelo pobjedničkog gola Antonija Marina protiv Lokomotive.
U „kontri“, koja je odigrana za nešto više od pet sekundi.
Idealan koncept
Attys je samo jedan od mladih igrača, koji se svojim radom na treningu itekako nameću treneru Rosasu. Funcutima je više nego ugodno sjećanje na debi Donija Grdića u pobjedi protiv Istre, tu je i mladi Osječanin Adam Benić, spretni Lopez… Čeka se i na potpuni oporavak Karla Bilića, a silno žali za Edinom Julardžijom, koji je kao stvoren za igru, kakvu favorizira španjolski trener, a koji nažalost neće početi ni ozbiljno vježbati prije ožujka.
- Bilo bi čudo da momčad, koja ima toliko nadarenih igrača strahuje za opstanak. Pogotovu, što je trener Mario Rosas pronašao gotovo idealni koncept za igrački kadar, kakav danas vježba na Šubićevcu, a u kojemu dominiraju brzi i tehnički potkovani nogometaši – uvjeren je dvostruki strijelac utakmice s Lokomotivom, mladi Zagrepčanin Antonio Marin.
Na početku serije od nimalo lake četiri utakmice na Šubićevcu (Osijek, Gorica, Hajduk, Slaven Belupo) navijače Šibenika pomalo griju i vijesti iz Osijeka, koje govore da trener Nenad Bjelica ima teškoća oko vraćanja momčadi u lanjsku formu. No, neovisno o osječkim problemima, bod bi Šibenčanima bio kao kuća, a pobjeda kao ružičasti san.