Povratak. Ta riječ je dominirala Šubićevcem i šibenskim nogometnim kuloarima, otkako je došlo do još jedne trenerske smjene. Kako vratiti samopouzdanje momčadi, koja je sjajno počela sezonu, a već kolima ne zna za pobjedu? Može li se vratiti agresivnost i kolektivni duh, kojim su Narančasti plijenili u prvim kolima prvoligaške utrke? Kad ćemo dočekati povratak u momčad Stefana Perića i Ikera Poze, dvije čvrste karike Šibenika iz minule, drugoligaške sezone? Hoće li se iskusni Leonard Žuta poslije saniranja ozljede vratiti u punu formu? Kako će izgledati barem kratki povratak (na suparničkoj klupi) Marija Carevića na Šubićevac?
Kup-utakmica sa Slaven Belupom trebala je dati dobar dio odgovora na spomenuta pitanja. No, neke su dvojbe ostale i poslije nadmetanja s Koprivničanima, koji su, za razliku od prva dva ligaška dvoboja, minule subote „odbili“ biti ovosezonska šibenska mušterija, te u kombiniranom sastavu izborili plasman u četvrt-finale Kupa Hrvatske.
- Nesretni poraz u kup-utakmici neće nas poremetiti u našem jasno zacrtanom planu da što spremniji dočekamo važnu utakmicu s Goricom. Žao mi je, međutim, igrača, koji su se itekako trudili u kup-utakmici, a za to nisu nagrađeni rezultatom. Nije im ovaj put, za razliku od nekih prethodnih nadmetanja, manjkalo borbenosti, ali im je itekako falilo mirnoće u pas-igri, koju je naš suparnik imao. Mi smo tečno igrali tek u refulima – kazivao nam je Ivan Božić, pomoćni trener Šibenika, koji je, očito, kao šibenski zet gledao i analizirao igru Narančastih i prije službenog preuzimanja dužnosti na Šubićevcu. Posegao je za mislima, koje jasno sugeriraju da je pobornik dobre poznate i prokušane teorije kako je u radu(na treningu) jedini spas.
Novog trenera Rajko Vidović ostavili smo, zasad, u medijskoj tišini da polako, a nadamo se i sigurno, kirurški precizno utvrdi dijagnozu, pa i terapiju bolesniku, koji je tek napravio prve korake na putu oporavka. Što kriti da i autor ovih redaka s novinarskim iskustvom od više od 50 godina bira riječi kao da hoda po jajima!? Svjestan da svaka rečenica mora biti i realna, ali i koliko-toliko motivirajuća za momčad, kojoj želimo što brži izlazak iz krize. U tom smislu nema dvojbe kako su šibenski nogometaši u kup-utakmici sa Slavenom demonstrirali barem više želje za uspjehom nego u prethodnim utakmicama. Stoga bježimo i od uobičajenih novinarskih savjeta. Bez „kontriranja“ novom stručnom stožeru Šibenika. Međutim, poslije kup-utakmice dodatno je jasno da aktualna momčad mora težiti jednostavnoj igri bez suvišnih driblinga. S mogućnošću da se dugim loptama osigura toliko potrebna tranzicija. Na način, koji je krasio Narančaste prošle sezone.
Nadmetanje sa Slaven Belupom otkrilo nam je očiglednu nakanu novog stručnog stožera da traga za „unutrašnjim pričuvama“. Šteta što potentni napadač Ivan Delić, u čije mogućnosti i dalje vjerujemo, nije bio raspoložen za ono, što je zapravo njegova specijalnost: kontrola i zadržavanje lopte. Očito je, također, da treneri Vidović, Božić i ostali cijene lijevu nogu „vječnog“ talenta Ivana Laće, pa otud i njegova barem kratka promocija na poziciji, na kojoj dosad nije baš „ordinirao“.
No, ako za neka pitanja nisu baš jasni odgovori, onda nema nikakve, ama baš nikakve dvojbe kako će šibenskoj momčadi puno značiti povratak u početni sastav prokušanih Stefana Perića i Leonarda Žute, te vjerojatno i plemenitog igrača, kakav je Iker Pozo. Točnije, prva se dvojica sigurno vraćaju u prvu jedanaestoricu protiv Gorice, a vjerojatno je da će kakvu-takvu minutažu dobiti i Španjolac.
- Imali smo namjeru uvesti Poza u igru u željenim produžecima utakmice. Da odmoran pokuša probuditi momčad protiv već umornog suparnika, ali nas je u tome, nažalost, spriječio kazneni udarac u sudačkoj nadoknadi. Nisu baš uobičajene utakmice, gdje su tri gola, ipak, raritetna. Dva iz kaznenog udarca, a jedan autogol – još jednom se oglasio Ivan Božić.
Ne, nisu nam trebale ružičaste naočale da detektiramo neke dobre stvari u igri Šibenčana, neovisno o ne baš sjajnom ukupnom dojmu i još lošijem konačnom ishodu. Nije samo borbenost narasla do „pristojne“ razine. Narančasti su, za razliku od niza prethodnih utakmica, ipak, stizali u gol-prilike. Manjkalo je, međutim, koncentracije u zoni šuta dva Ivana. Laće i Božića, uz napomenu da se potonji u ovom trenutku doima jedinim opasnim šibenskim napadačem. Da je itekako otvoren natječaj za drugu špicu. Kao što je jasno da Toni Kolega kao desni wing bek može uvelike pripomoći toliko željenoj pas-igri.
Mini-analiza kup-utakmice sa Slaven Belupom, ako izuzmemo najavljene povratke, promjene i nova rješenja u šibenskoj momčadi činila nam se gotovo suvišnom u aktualnom trenutku Šubićevca. Iz prostog razloga što idući ligaški susret s Goricom, kako znaju govoriti stari dalmatinski sportski djelatnici, „gaće para“. Pun uspjeh u sudaru s momčadi, koja igra domaće susrete blizu zagrebačke zračne luke, ublažio bi gotovo u hipu sve šibenske muke i boli, te razdoblje do zimske stanke učinio posve podnošljivim. O rezultatu suprotnog predznaka kao da u šibenskom taboru nitko ne želi ni razmišljati.
Mala je vjerojatnost da aktualni trener Šibenika Rajko Vidović, kao bivši kormilar Gorice ne zna sve slabosti i vrline idućeg suparnika. Kao i praktični recept kako doći do uspjeha. Vrijedi i „obrat poučka“. U nešto više od dvije sezone Mario Carević je kao bivši trener Šibenika, a aktualni kormilar Gorice otkrio sve slabosti i vrline „narančastih“ prvotimaca.
Ivan Banić, Mario Maloča, Jurica Pršir, Dino Štiglec i Dino Majstorović samo su dio prokušanih nogometa, koji nose velikogorički dres. Kažemo prokušanih, jer su se Šibenčani s njima nadmetali i kad su branili boje drugih klubova. Kako, primjerice, zaboraviti Banićeve bravurozne obrane u dresu Dugopolja, kad su momci iz poduzetničke zone na domaku Splita remijem na Šubićevcu uvelike smanjili izglede za povratak u Prvu ligu momčadi, koju je vodio Sinjanin Mirko Labrović.
Labrovića se nismo tek tako sjetili. I on, kao mnogi bivši treneri Šibenika strepi nad sudbinom bivšeg kluba. U prijateljskoj ćakuli usput nam je dodao kako mladi Zlatan Koščević, kojega je šibenski prvoligaš poslao na posudbu u Dugopolje, ima sjajan osjećaj za pogodak, ali ne i toliko potrebnu čvrstoću za drugoligaške okršaje, kakvih smo se nagledali prošle sezone. Baš kao što se još dio dovedenih igrača ove sezone ne snalazi u teškim prvoligaškim nadmetanjima. U analizi tog problema u dilemu nas je doveo jedino stari nogometni lisac Zoran Zekić, koji nam je nahvalio Marina Prekodravca, te kazao „Ako mi ne vjerujete pogledajte snimke prošlosezonskih utakmica Osijeka s Dinamom i Lokomotivom, pa ćete se itekako uvjeriti u sposobnost tog momka da se nadmeće u Prvoj ligi“
No, trenutačno nije vrijeme za analizu aktualne, pa i dugoročne klupske politike, već za parolu „Šibenčani na noge!“, za kojom nerijetko i silno emotivno posežu Funcuti, kad se na Šubićevcu i Baldekinu igraju utakmice s okusom Hamletovske „biti ili ne biti“. A takvo je, nema sumnje, predstojeće nadmetanje s Goricom. Momčadi, koja ima jednak(12) broj bodova kao Šibenik, ali, za razliku od Narančastih, u zadnje vrijeme bilježi samo uspjehe. Točnije, pobjede nad Istrom i Varaždinom, te izuzetno vrijedni remi s europski moćnim Dinamom.