Otišli su iz Krešimirovog grada kao drugoplasirana momčad druge lige, a vratili su se iz ravne Slavonije kao prvoligaši. U osječkom Gradskom vrtu ispisana je još jedna nezaboravna stranica Šibenikove nogometne povijesti. Narančasti, kako im tepaju novinari odigrali su na Dravi jednu utakmicu, kakvu moraju odigrati šampioni. Igrala im je samo pobjeda, znali su da nemaju više popravnog. I Carevićeva momčad pokazala je da osim atraktivnog, kombinatornog nogometa zna odigrati i na rezultat. Bio je to pravi nogometni rat, poglavito u drugih 45 minuta, u kojem se nisu birala sredstva, s obje strane da se dođe do željenog rezultata.
Kada su u studenom prošle godine izgubili 2:0 od istog rivala, najveća zamjerka šibenskoj momčadi bila je ta da nisu odgovorili agresiji domaćina isti način. Sada je Šibenik uzvratio Zrinskom i srcem, gardom ali i svojom kvalitetom, koja je na koncu ipak odlučila putnika u elitni razred hrvatskog nogometa. Posebice individualna, poput onog majstorskog gola Ivana Božića koji je dotukao Slavonce, a akcija koja je prethodila kaznenom udarcu i vodstvu Šibenika, pala je kao plod kolektivne igre, suradnje wing backova…I hladnokrvna realizacija penala Josipa Majića.
Završni osječki čin bila je kruna jedne nevjerojatne sezone u 1.Supersport NL. Sezone koja je srušila mnoge rekorde, ali i tabue. Šibenskih 82 rekordna boda, impresivan niz od 14 uzastopnih pobjeda, i činjenica da je klub sa Šubićevca prvi puta u neovisnoj Hrvatskoj uspio povratiti prvoligaški status odmah u sljedećoj sezoni. To mu nije uspjelo nikad, čak ni kada se pokušavao vratiti iz 3. HNL u viši rang, i dva puta kada je bio jako, jako blizu. Prvi puta u sezoni 2015/16. kada im je u zadnjem kolu na krcatom Šubićevcu trebala pobjeda protiv Cibalije (završilo je 0:0), i potom u sezoni 2018/19. u Varaždinu, kada su Šibenčani poraženi 3:1 od domaćina…
Tome treba pridodati i dva neuspjela pokušaja povratka u Supersport HNL u dodatnim kvalifikacijama. U oba navrata Istra 1961 bila je previsoka prepreka. Ova generacija uspjela je srušiti to prokletstvo trijumfa u utakmici koja se ne smije izgubiti, odnosno u kojoj se mora pobijediti. I sve se to dogodilo u tjednu koji je jedan od najsretnijih za HNK Šibenik i šibenski nogomet. Naime, u proteklih sedam dana dogodile su se brojne velike, pozitivne stvari za Šibenik. Stigla je licenca za Supersport HNL, juniori su pobjedom nad vršnjacima Istre 1961 2:0 na Šubićevcu ostali u ligi izbjegavši kvalifikacije, u utorak je predstavljen idejni projekt izgradnje ultra modernog stadiona Šubiæevac, a kruna je bila ova osječka pobjeda. A prije samo godinu dana, u otprilike isto vrijeme klub je ispao u niži rang, izgubljeno je finale Kupa, mnoštvo upitnika se nadvilo nad Šubićevcem. Ali, nakon 12 mjeseci sve se promijenilo. U posve suprotnom pravcu.
Posebna priča su navijači. U Osijeku je u nedjelju bilo „pola Šibenika“! Šibenčani su se tjednima ložili i pripremali na završnih 90 minuta, iako su priželjkivali da će se konkurent u zadnjim kolima negdje poskliznuti. Kako se to nije dogodilo, a uoči raspleta Šibenik je preko noći poludio. Opet se probudila ta strast, ljubav, ludilo što je teško nekome objasniti. Funcuti, ali ne samo su obećali i stvarno izvršili desant na obale Drave. Na sjeveru Gradskog vrta bilo je ih preko 1000, ali bilo ih je još barem polovica toga broja na ostalim sektorima stare, dobre osječke dame. Toliko da se stvarao dojam da se odlučujuća utakmica igrala na Šubićevcu, na kojem se okupilo tristotinjak navijaèa i po kiši bodrilo svoje ljubimce preko video zida.
- Ovakve utakmice se ne igraju svaki dan, to su za klub povijesne stvari. I, kako to propustiti. Nije dolazilo u obzir…
- Ma, kažu daleko je ići u Osijek. Ma, da je tribalo ići u p.m. iša bi za Šibenik. I, isplatilo se – kazivali su nam razdragani navijači nakon neprospavane noći, i duge ali nikad veselije noći na putu od 650 kilometara od slavonske metropole do Krešimirovog grada.
Rijeke Šibenčana su se vraæale iz Osijeka u noæi s nedjelje na ponedjeljak, srećom sve je prošlo u miru, sretno na tom putu. Putom kroz A5 ili Slavonikom autobus sa šibenskim igračima zaustavljao se na benzinskim postajama, slavilo se s navijaèima. Bus sa igračima stigao je u Šibenik oko 6 sati ujutro. Oko podneva smo dobili Marija Carevića. Trener Šibenika još uvijek umornim, promuklim glasom nam je kazao.
-Sve je napokon gotovo. I to za nas na najbolji način. Prvi smo, vratili smo Šibenik u Prvu ligu, donijeli radost meðu navijačima. Naravno da smo sretni, bila je ovo uistinu jedna teška, iznimno naporna sezona u kojoj smo prolazili svašta. I zato je ova pobjeda u Osijeku još slađa.
Učitelj Šibenika jedno je posebno istakao.
-Moji igrači su heroji! Svaka im čast. Nije im bilo lako, sve su izdržali i sada se imaju razloga radovati. Sjetite se mog prvog treninga, bili ste, zatekao sam 2-3 igrača pod ugovorom, od kojih su dva bila rekonvalescenta. Bilo je 15 igrača na probi, i mnogi su govorili da ćemo ispasti u 3.ligu, a kamoli da ćemo se vratiti u elitu. Stvorili smo momčad od nule, i evo nas tu, prvi smo. Ovo su karakterni momci, još jednom svaka im čast.
Nije mogao ne spomenuti ni ambijent u Gradskom vrtu.
-Bodrilo nas je mnoštvo navijača, i njima svaka čast. Nije lako prevaliti taj put. Hvala im još jednom na svemu, bili su nam još jednom 12.igrač. Ali, cijela ta atmosfera, puni stadion, sve je bilo na nivou.
Prije mjesec dana otprilike Carević nam je kazao kako će u slučaju osvajanja prvog mjesta tri dana slaviti.
-Ha, rekao sam to. Ali, vjerujte mi, toliko sam iscrpljen, prazan od silnih emocija da ne mogu slaviti. Ovo je i za mene jedna velika stvar. Popio sam u autobusu jednu pivu(ne znamo je li bila Osječka op.a.), i to je sve. Jedva čekam se malo opustiti, odmoriti u krugu obitelji – kazao nam je Makaranin, koji godinama već živi s obitelji u Zagrebu.
Na pitanje što slijedi dalje, hoće li povesti Šibenika u prvoligaški boj nam je kazao.
- Imam još godinu dana ugovora. Sigurno ćemo sjesti, ljudi koji vode klub, i sve ćemo pretresti. Ovom prilikom im zahvaljujem na povjerenju i podršci. Naravno da bih volio ostati, nastaviti svoj započeti posao u ovom projektu. Ali, ne bih sada dalje to komentirao, želim biti sa svojom obitelji, što mi je jako važno u cijeloj mojoj trenerskoj karijeri – kazao je Carević, koji je to treba reći, prilikom dolaska od nekih navijača bio dočekan na nož, od dijela javnosti sa skepsom.
No, Car kako ga zovu svi na Šubićevcu pokazao je da zna posao, da osim što je elokventni gost komentator na javnoj tv, da je još bolji trener. I, da je svojim radom, ali i cjelokupnim ponašanjem „kupio“ sve u Šibeniku. Ovaj povijesni rezultat trebao bi biti „carte blanche“ za ostanak na Šubićevcu…
Uostalom, sada je to već gotova stvar. Predsjednik Šibenika Željko Karajica javno je obznanio kako Carević ostaje trener Narančastih.
Mnogi igrači Šibenika nakon povratka iz Osijeka nisu ni išli na spavanje. Adrenalin je bio jači, možda sat, dva nekog sna, i pravac omiljeni kafić. Tako smo i jednog od osječkih junaka Narančastih Josipa Majića zatekli na ispijanju jutarnje kave u Godimentu, uz 022 pub i Šubija omiljene destinacije igrača.
-Dobili ste tajnika g.Josipa Majića, izvolite – dočekao nas je ozbiljan glas s druge strane „žice“.
-Šalim se, ja sam Antonio Ðaković – pojasnio nam je kapetan Šibenika, narančasta hobotnica koja je u Gradskom vrtu ostvarila novi „clean sheet“.
-Eto, imam i tajnika. Ha, došli smo oko 6 sati. Umorni smo svi, ali slatko umorni. Napravili smo ono što smo trebali, što smo svi željeli, i za što smo živjeli. Nije bilo lako, ali išli smo 300 posto, i tu utakmicu nismo smjeli izgubiti – kazao nam je simpatični Benkovčanin. U 35.minuti realizirao je hladnokrvno kazneni udarac, koji je u značajnoj mjeri usmjerio utakmicu na Šibenikov mlin.
-Je, slažem se, jedan od prijelomnih trenutaka utakmice. Ali, bili smo bolji, kvalitetniji, i kroz cijelu sezonu, ali i ovu zadnju utakmicu. I zasluženo smo tu…
Je li razmišljao o posljedicama i važnosti penala kada se pripremao za jedan od najvažnijih momenata u karijeri, 31 – godišnji ofanzivac sa Šubićevca kaže.
-Iskreno i nisam. Samo sam razmišljao gdje pucati. Obično pucam u moju lijevu stranu, ali sam sada pucao u desnu. Ma, nisam sumnjao uopće da ću promašiti…
Majić je ove sezone sa 14 golova najbolji strijelac Šibenika, zabio je neke spektakularne golove, Maja je uistinu pravi maher, i svi bi ga voljeli vidjeti u narančastom dresu i dalje.
-I ja bih ostao.
U Osijeku je bilo gotovo 1500 navijaèa Šibenika, je li među njima bilo i njegovih Benkovčana.
-Bilo je, ali najveći broj su gledali utakmicu na televiziji. U Benkovcu gotovo svi navijaju za Hajduk, i da mi je netko rekao da će oni navijati za Šibenik, kao sada ne bih im vjerovao…
I stvarno, mnogo toga ove sezone je bilo za „ne povjerovat“. Od te mrtve trke za tron, u kojoj nitko nije popuštao. Do osječkog završnog čina, koji je Šibeniku donio ekspresan povratak u HR nogometnu elitu. Ali, još više u vjeru da će klub sa Šubićevca kojima ima 92.godine napokon postati stabilan, sređen, ozbiljan prvoligaški kolektiv koji svake godine prolazi kroz nove šokove. U tom pravcu za šibenske navijače kao najbolja glazba za uši zazvučale su nedavne riječi vlasnika Željka Karajice, koji je obećao ekspresan povratak u Supersport HNL, a sada najavljuje i bolje dane za HNK Šibenik. No, posla je preko glave, za ljude koji vode ovaj klub ljeta neće biti.