Odakle početi priču o 28-godišnjem Lovri Rogiću, sjajnom čuvaru mreže Šibenika i, po mnogim procjenama, trenutačno najboljem vrataru u društvu najboljih!? Od podatka, što govori da je u devet utakmica sačuvao svoju mrežu ili tvrdokorne, te jamačno promašene teze nekih Šibenčana "kako na Šubićevcu nema domaćih igrača"?
Od sjajnog učinka "narančastih" u zadnja dva kola (čitaj: četiri boda, osvojena u sudarima s Dinamom i Osijekom) ili pitanjem zašto kao jedini od prvoligaških vratara nosi dres s brojem 95!? Konačno, kako izbjeći temeljno pitanje vjeruje li sjajni vratar u sretan završetak šibenske borbe za ostanak?
Ovdje sam domaći
– Ja sam podrijetlom iz Vrane, mjesta u zaleđu Biograda, ali se osjećam da sam kao igrač dijete Šibenika. Osam sezona branim boje Šibenika. Najprije kao kadet i junior, a potom pet godina kao šibenski prvotimac. U pravu ste kad kažete da na Šubićevcu svakog igrača treba smatrati domaćim, ako poslije šibenske utakmice za manje od jednog sata može stići automobilom do svog rodnog mjesta – više nego jasno krenuo je Rogić.
Onima, koji kod šibenskih priča o fureštima i domaćima pate od formalnosti, usta je dodatno začepio povratak Skradinjanina Marka Đire, koji se upravo sa Šubićevca svojedobno otisnuo prema Maksimiru, a koji je, kažu, bio bitan čimbenik kod obranjenog kaznenog udarca u Osijeku.
– Istina je da mi je Đira kazao "da pokrijem livu stranu". Očito, on dobro pozna Caktaševe navade. No, neovisno od toga što sam pogodio stranu, moram priznati da je bivši hajdukovac pucao sjajno. I precizno, i jako. Presudio je moj instinkt i, valjda, netko s nebeskih visina – ležerno priča o svom nedavnom vratarskom pothvatu na utakmici Osijek – Šibenik (0:0) naš sugovornik.
Kratku stanku u treninzima Lovre je iskoristio za obiteljski posjet Plitvičkim jezerima, ali i za priliku da pečenim janjcem i odojkom počasti svoje. Rodbinu i prijatelje u Vrani.
– Prijatelji, obitelj i rodbina su mi velika potpora na mom nogometnom putu. Što kriti da je moja Vrana u cijelosti obojena bijelom, Hajdukovom bojom, ali da ih, zbog mene, raduju i dobri rezultati Šibenika u posljednje vrijeme!? Atmosfera pred utakmicu Šibenik – Hajduk je, blago rečeno, uzavrela. Svaki dan dopunjujem listu mojih sumještana, koji poslije ligaške stanke žele stići na Šubićevac – otkrio nam je Rogić.
A vratar Šibenika ne bježi ni od prognoze konačnog ishoda dalmatinskog derbija.
– Nema sumnje da Hajduk ima bolju individualnu kvalitetu, ali nogomet je momčadski sport. Inače, Paris SG ne bi gubio utakmice u francuskom prvenstvu s tri najveće svjetske zvijezde. A mi smo u ovom trenutku prava, dobro uigrana i homogena momčad, što nam daje pravo na nadu da ćemo ostati neporaženi i protiv Splićana, kao što smo to uspjeli i s ostalim momčadima s vrha, Dinamom i Osijekom. Jer, kad smo jednako motivirani i dobro raspoloženi onda mi, Šibenčani, možemo biti jaki i opasni svakoj momčadi. Uostalom, mnogi se slažu da je prvoligaška konkurencija kao nikad izjednačena, da su kao nikad moguća iznenađenja – prepoznatljiva je Lovrina doza optimizma prije utakmice sa splitskim "bijelima".
Rogić je, nema sumnje, istinski hrvatski domoljub. Otuda i "broj 95" na njegovim leđima. Kao njegov znak sjećanja na "Oluju", kad je i rođen u kolovozu 1995. godine.
– Nemate pojma koliko bi mi kao zakletom domoljubu značio poziv u reprezentaciju! Nadam se da će, ako nastavim s dosadašnjim obranama, stići barem pretpoziv izbornika Zlatka Dalića, kojemu se klanjam do poda. To bi me učinilo strašno ponosnim. Kao dokaz da se radom i ponašanjem može puno toga. Bila bi to velika čast ne samo meni, već i cijeloj mojoj obitelji – s primjetnim zanosom otvorio nam se Rogić.
A više nego zanimljivo je i njegovo objašnjenje nemalog broja zapaženih obrana ovog proljeća. I suvremenije, poletnije igre Šibenika.
– Naša proljetna igra je samo dokaz kako trener Damir Čanadi lakše provodi svoje taktičke zamisli kad ima kvalitetniji igrački kadar. Ruku na srce, u tom smislu minule jeseni bilo mu je puno teže. Već sam spomenuo Điru, koji je donio silnu agresivnost na sredini travnjaka. Nije lako našim suparnicima kad su im prva obrambena linija tri hitra napadača Dolček, Špeljak i Arai. Još da Špeljak, konačno, zatrese suparničku mrežu! Sve bliže je, čini mi se, taj dan. Naravno, da i ja u takvoj konstelaciji snaga lakše dišem. Vrijedi, dakako, i obrat poučka. Da momčad lakše igra, kad zna da im je vratar u dobroj formi – jednostavno nam je tumačio Lovre.
Napokon kapetan
Ovog proljeća je vratar Šibenika, konačno, zaslužio i kapetansku traku. Kažemo "konačno", jer ju je trebao staviti oku ruke puno ranije.
– Kapetanska traka mi nije dodatno opterećenje, već naprotiv rasterećenje na travnjaku. Ponosan sam na činjenicu da sam kapetan Šibenika. Kluba, koji traje više od 90 godina. A kapetansku traku sam, bez lažne skromnosti, zaslužio ne samo obranama i trajanjem u klubu, već radom i ponašanjem. Na travnjaku i izvan njega – s ponosom Rogić ističe svoju ulogu kapetana Šibenika.
Kao da smo obojica bježali, ali nismo uspjeli i pobjeći od vruće teme Šubićevca, borbe za ostanak u društvu najboljih.
– Vjerujem u snagu naše momčadi. No, zagovornik sam stare filozofije kako u preostalih 10 kola moramo razmišljati i pomalo kalkulirati od utakmice do utakmice. Međutim, ruku na srce, nije mala prednost od 8 bodova ispred Gorice, s kojom imamo i pozitivni skor u međusobnim susretima. Sad nas, međutim, čeka cijeli niz teških susreta. Hajduk i Gorica na Šubićevcu, Rijeka u gostima, te kup-utakmica s Dinamom na šibenskom travnjaku. Nadati se uspjesima nije, nadam se, grijeh. A kad je riječ o borbi za ostanak vjerujem da će se puno toga znati već sedam kola prije kraja prvoligaške utrke – najavljuje Lovre niz teških šibenskih utakmica s posebnim naglaskom na bijeg od prvoligaškog dna.
O ostanku ubrzo
Rogić se samo slatko nasmijao, kad smo mu prenijeli poruku jednog od najstarijih Funcuta, 94-godišnjeg dr. Tomislava Vrcića. Šibenčanina sa zadarskom adresom. Jednostavnu Tominu poruku "Lovre, ostani!". Poruku, koja se temelji na činjenici da Rogiću na ljeto istječe ugovor sa Šibenikom.
– Već smo razgovarali o tome, doduše neslužbeno. Klupsko vodstvo ne krije želju da ostanem na Šubićevcu. Osobno držim da ćemo se oko toga dogovoriti prilično brzo. Do kraja ožujka – odgovorio je Lovre na poruku starog, zakletog Šibenčanina.
I kad smo već sklopili notes, požurili prema parkiranim automobilima kraj nas se pojavio 21-godišnji Antonio Đaković, mladi i nadareni pričuvni vratar Šibenika, čiji je otac Krešimir prije tridesetak godina, također, nosio narančasti dres. Đaković i Rogić su se jedan drugom prijateljski osmjehnuli, a osmijeh se dodatno raširio, kad smo najavili na koji ćemo način završiti razgovor s Lovrom.
– Napisat ćemo da Šibenik ima trenutačno najbolji par vratara u društvu najboljih – najavili smo im i ostali dosljedni obećanju.