– Ja sam tipični Dalmatinac i veliki emotivac. Zato sam teško proživio sve što se događalo u završnici jesenskog dijela prvenstva na Šubićevcu. Zajedno sa mnom su u Miamiju utakmicu Šibenik – Slaven Belupo (0:2) gledali Ratko Rudić, Perica Bukić i Ivica Tucak. Sva trojica su tijekom televizijskog prijenosa imala na sebi šibenske dresove. Guštao sam u društvu tih divnih ljudi te svjetskih, ne samo hrvatskih sportskih legendi, ali, pitajte ih, dva sata poslije utakmice šutio sam kao zaliven. Priznajem, nisam normalan dan prije, za vrijeme utakmice i dan poslije. Pogotovo ako smo ostvarili loš rezultat.
Mene u Hrvatsku, u Šibenik, nije dovela želja za biznisom, nego ljubav prema nogometu, mojem šibenskom zavičaju. Nemojte misliti da mi je bilo lako slušati povike "Uprava, odlazi!" i slične reakcije navijača na zadnjoj utakmici s Osijekom – razočarano, ali istodobno i odlučno djelovao je Marino Jurić, američki biznismen hrvatskih korijena i vlasnik šibenskog nogometnog prvoligaša, na početku našeg telefonskog razgovora.
Ništa poimence
Neovisno o jasno izraženoj spremnosti da napravi pozitivni zaokret na Šubićevcu, bila je jednako jasna Jurićeva nakana da ne proziva poimence ljude koji su na određeni način izigrali njegovo povjerenje ili snose odgovornost za šibensku, blago rečeno, blijedu nogometnu jesen. No nije bježao od temeljne ocjene minulih deset mjeseci, otkako je obitelj Jurić spriječila bankrot kluba (dugovanja su dosezala 8,5 milijuna kuna) te donijela barem financijski mir šibenskom prvoligašu.
– Ne, ne mogu i ne želim pobjeći od istine da smo pogriješili u odabiru sportske politike. Nije, dakako, riječ samo o promjeni čak pet trenera u samo deset mjeseci. Pogriješili smo u dovođenju većine igrača. Ja u tom smislu prihvaćam, kako se u zadnje vrijeme govori, zapovjednu odgovornost, ali valjda vam je kristalno jasno da se moja sestra, predsjednica Marina, i ja nismo u stručnom smislu previše miješali u to koga ćemo angažirati, tko će igrati ili tko će od igrača napustiti Šubićevac. A oni koji su pogriješili učinili su to, uvjeren sam, u najboljoj namjeri. Htjeli su najbolje, ali što to vrijedi kad rezultat govori posve suprotno!?
Nisam daleko od ocjene da smo igrali najgore od svih prvoligaša, te da smo angažirali neke igrače koji ne mogu biti nositelji igre ni u Drugoj ligi, a kamoli u prvoligašu, gdje se dugoročno računalo ne samo na stabilizaciju kluba, nego i na visoke natjecateljske domete – priznaje naš sugovornik na svoj način težinu situacije na Šubićevcu.
Ako je vjerovati Marinu Juriću, onda nema dvojbe da će igračke čistke u šibenskom prvoligašu biti nemilosrdne. Odlazaka i dolazaka.
– Želimo veću razinu sportske politike ili puno ljepši nogomet od onoga koji smo gledali ove jeseni. Želim da mi šibenski nogomet bude sportski gušt, a ne nepodnošljiv pritisak. A taj željeni pomak, potpuno je jasno, ne možemo učiniti s aktualnim igračkim kadrom. E, da su svi kao vratar Lovre Rogić i središnji obrambeni igrač Mislav Matić! Malo smo toga, bolje reći ništa, učinili na planu skautiranja mladih talenata u Dalmaciji i Hercegovini. A to bi trebala biti baza budućeg, boljeg Šibenika. Naravno, uz momke iz naše Škole nogometa.
Nažalost, u ovom trenutku, osim vratara Đakovića i mladog reprezentativca Nike Raka, nemamo nikoga drugog tko bi već sutra mogao ozbiljno kandidirati za prvu momčad. Imamo i igrače na posudbi Grdića, Bolanču, Šupu i Torresa. No dugoročno itekako vjerujem da će isplivati novi domaći mladci. U klubu vježba više od 400 dječaka i mladića, a relevantni stručnjaci uvjeravaju me da među njima ima neospornih talenata – oprezno Marino Jurić širi optimizam.
Grčevita borba
Ako nema mladih koji mogu brzo uskočiti u kopačke prve momčadi, a aktualni kadar ne obećava bolje dane, nameće se pitanje kako Šibenik kani osvježiti i konsolidirati momčad za proljetni dio prvenstva, u kojemu ga, nema dvojbe, čeka grčevita borba za prvoligaški opstanak!?
– Mi moramo posegnuti za pojačanjima, pogotovo kad je riječ o napadu i veznom redu, te širom otvoriti izlazna vrata onima koji, po dosad prikazanom, nisu zaslužili nositi šibenski dres. Dobro je da je momčad kompaktna u ljudskom smislu, ali što ti vrijedi da je netko dobar čovjek ako ne može odgovoriti zahtjevima trenera na travnjaku!? U utrci za novim igračima prelamamo dvojbu, posudbe ili dovođenja novih, vlastitih pojačanja. Neki su vodeći hrvatski klubovi spremni na posudbe svojih nadarenih nogometaša Šubićevcu.
Nemojte od mene tražiti imena igrača i klubova. Pitaju me, primjerice, vraća li se Deni Jurić u naš klub! Ne, ne mogu precizno odgovoriti na takva i slična pitanja. Jedino vam mogu sa sigurnošću reći kako će momčad u nastavku djelovati kompaktnije i kvalitetnije. Jednostavno, siguran sam da ćemo igrati bolje – uvjeren je vlasnik HNK-a Šibenik.
Marino Jurić je, što kriti, pomalo razočaran odnosom Grada Šibenika prema šibenskom prvoligašu. Pogotovo kad je riječ o stimuliranju rada u omladinskom pogonu.
– Teško je prihvatiti činjenicu da su Kolumbijci, kad su preuzeli Šubićevac, dobili gotovo milijun kuna iz gradskog proračuna, a da mi još uvijek nismo dobili ni kune! Razumijem stav gradske "vlade" da je dolazak naše obitelji u nogometni klub shvaćen i kao prilika da se olakša situacija u nekim drugim sportovima.
Nemojte misliti da sam ja indiferentan, neemotivan, kad Funcuti kliču u spomen Draženu Petroviću. I ja se divim tom čovjeku, koji je šibenskih korijena, a koji je proslavio Šibenik i Hrvatsku u cijelom svijetu. No kako ćemo doći do "nogometnog" Dražena ako Grad Šibenik ne ulaže u rad s mladima!? Da ne govorimo o uvjetima rada na stadionu, koji je vlasništvo Grada. U tom smislu nešto se mora promijeniti. I prije ostvarenja projekta uređenja stadiona, o čemu je govorio Marijan Kustić, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza – požalio nam se Marino Jurić.
Uzaludna je bila još jedna naša uporna želja da progovorimo o osobnim propustima ključnih ljudi u menadžmentu kluba.
Drastične promjene
– Ne želim nikoga javno kritizirati. Puno sam toga rekao kad sam kazao da smo pogriješili u odabiru sportske politike. Tu se neke stvari moraju drastično promijeniti. Možda i neka imena. No, za razliku od odabira novih pojačanja, u tom smislu nećemo žuriti. Mogu obećati samo to da će sve biti jasno do kraja godine – prilično općenito odgovorio nam je naš sugovornik.
Kao oko vrućeg kestena vrtjeli smo se oko imena trenera. Ni tu nismo dobili precizan odgovor, ali teško je izbrisati dojam da Šibenik neće posegnuti za još jednim, šestim kormilarom u samo jednoj godini.
– Sa svih strana dobio sam samo dobre kritike kad je riječ o Mariju Cvitanoviću. Ne podcjenjujem vašu statistiku koja govori da je austrijski Hrvat Damir Čanadi osvojio deset bodova, a Cvitanović samo tri boda. No Mario je bio dobar igrač, školovan je trener te zaslužuje nastavak započetog rada na Šubićevcu. Uostalom, na nekim utakmicama, poput Varaždina i Osijeka, nismo imali nimalo sportske sreće. No to ne mijenja moju osnovnu misao da smo pogriješili u odabiru sportske politike, pa i dobrog dijela igrača – završio je Mario Jurić naš telefonski razgovor "preko bare".
Posudbe iz Dinama ili…
Marino Jurić nije htio spominjati imena klubova od kojih Šubićevac očekuje vrijedna pojačanja u smislu posudbe. No kako je Rijeka u sličnim problemima kao Šibenik, a Hajduk nema baš dugu klupu, onda je logično da se eventualna pojačanja mogu očekivati jedino iz Maksimira ili Osijeka, u kojemu je bivši trener i sportski direktor Nenad Bjelica zaista nagomilao igrače.
