– Gdje bi bio kraj Šibenčanima da se u drugoligaškoj konkurenciji natječe 11 “Solina”!? “Narančasti” bi već slavili povratak u prvoligaško društvo – oglasio se poslije malog dalmatinskog derbija Šibenik – Solin (1:0) jedan od starijih Funcuta, ciljajući na podatak da je u dvije utakmice sa Solinjanima, prvoj u Dugopolju i na Šubićevcu, šibenska momčad ugrabila pun plijen ili svih šest bodova.
Neovisno što je riječ o (polu)ozbiljnoj konstataciji, dužni smo “kontrirati” spomenutoj izjavi. Iz dva više nego ozbiljna razloga.
Na presici poslije utakmice trener Mario Carević potvrdio je zapažanja šibenskih novinara (i ne samo njih!) tijekom utakmice, odmjerenom i više nego realnom izjavom.
– Solin je prikazao najbolji nogomet od svih momčadi, koje su dosad gostovale na Šubićevcu. Bila je to prva jesenska utakmica u kojoj nismo dominirali na naš prepoznatljiv način. Doslovce smo iščupali pobjedu protiv momčadi koja se zna braniti, a istodobno odigrava dobre “kontre”. Zahvaljujući školovanim mladcima iz Hajduka, ali i iskusnom Mađaru Lovrensciscu, čija igra još uvijek izaziva respekt. U bliskoj prošlosti ovakve utakmice nismo uspjeli pobjeđivati – rekao je Carević.
U ćakulama poslije malog dalmatinskog derbija nismo mogli izbjeći ni Dinamova veterana Tomislava Rukavinu.
– Solin se predstavio kao dobra, uigrana momčad. S prepoznatljivim trenerskim rukopisom. No, nisu uspjeli, jer su za protivnika imali Šibenik, uvjerljivo najbolju drugoligašku momčad – istaknuo je Tomislav Rukavina.
Na tragu obje izjave bio je i strijelac jedinog šibenskog pogotka Josip Majić, koji je djelovao raspoloženo, unatoč činjenici da će, zbog trećeg žutog kartona, izostati na idućem gostovanju u Bijelom Brdu.
– Bila je to jedna od najtežih, ako ne i najteža ovosezonska utakmica. Poslije 0:0 u prvom poluvremenu silno nas je pritiskao imperativ uspjeha. Bili smo nestrpljivi okruniti terensku premoć i inicijativu, posebice iskazanu u nastavku. Zato sam kod pogotka onako bijesno raspalio loptu iz neposredne blizine, gotovo rasparao mrežu – naglasio je Majić.
Vrijednom uspjehu bitno je pridonio i trener Mario Carević. Itekako je pogodio s izmjenama, poslavši na travnjak Bruna Brajkovića, Marjanovića, iskusnog Stipu Bačelića, te kao nikad rastrčanog Ivana Laću. Šibenska je publika, željna domaćih momaka, dodatno guštala zbog dobrih obrana nadarenog vratara Antonija Đakovića. No, s mudrim, gotovo šahovskim potezima Carević nije stao ni poslije 1:0. Ubacio je u igru iskusnog Roberta Ćosića, te tako bitno pridonio stabilnosti obrane u trenucima kad su Solinjani pomalo na silu pokušavali izjednačiti rezultat.
U dobroj atmosferi, koja je “kraljevala” na gornjem katu Šubićevca poslije utakmice, neizbježan je bio i pogled prema slavonskoj ravnici, točnije Bijelom Brdu ili idućem gostovanju “narančastih”. Pogotovo što u toj utakmici Carević ne može računati na trenutačno najboljeg igrača Josipa Majića.
A BSK iz Bijelog Brda, neovisno od toga što poslije 13. kola drugoligaške utrke čvrsto drži “fenjer” u ruci, nije bezazlen suparnik.
Minulog su vikenda umalo odnijeli puni plijen iz Dugopolja. Istodobno, sa 14 primljenih pogodaka u 13 kola ne mogu se ubrojiti među najporoznije drugoligaške obrane.
Idemo agresivno
– Nećemo odustati od svog načina igre. Krenut ćemo agresivno, visoko napasti domaćina, te se nadati punom uspjehu – najavljuje Carević.
Bježao je od izravnog odgovora tko će zamijeniti Majića. Izravna zamjena je Ivan Laća, no nismo sigurni da trener Šibenika bježi od drugih varijanti. Poput ubacivanja trećeg veznog igrača (čitaj: Marjanovića), zbog nedovoljnog broja preciznih pasova u žestokom sudaru sa Solinjanima ili čak od rošade da Bruno Brajković uskoči na poziciju desnog bočnog, a Toni Kolega na svoju prirodnu poziciju na lijevoj strani napada.
Stariji se prijatelji Šibenika nadaju reprizi davnog susreta u Bijelom Brdu, kad su “narančasti” pogotkom pomalo zaboravljenog Kukeca ne samo osigurali pobjedu od 1:0, već s trenerom Krunoslavom Rendulićem, koji je danas itekako slavljen u Mostaru, praktički trasirali put u visoko prvoligaško društvo.
Za kraj smo više kao gorki pelin, a ne šlag na tortu ostavili temu, koja je bila gotovo dominantna u ćakulama poslije utakmice sa Solinom.
Je li Šibenik višestruko hendikepiran time što nerijetko igra utakmice ponedjeljkom!? Prije svega, činjenicom da radnim danom uvelike pada posjet utakmicama, ali i procjenom da su “narančasti” gotovo neizbježni u drugoligaškim televizijskim prijenosima, što dio nogometnih sudaca, očito, tjera da treniraju strogoću nad bivšim, a nadamo se i budućim prvoligašem. Iako dio gledatelja spominje (ne)spornu ofsajd-situaciju kod šibenskog pogotka, malo je tko od navijača Šibenika bio zadovoljan suđenjem Osječanina Domagoja Kurtovića.
Igra cijeli klub
U prilično neujednačenom kriteriju procjene prekršaja kao po nekom nepisanom pravilu lošije su prolazili domaćini. Uostalom, nisu baš najsretnija delegiranja kad Šibenčanima u zadnja tri kola ili u razdoblju kada biju ljuti boj s klubovima iz Slavonije (Zrinski, Vukovar) sude dva Osječanina (Romić, Kurtović) i tzv. Splićanin Lacić. Zašto “takozvani”!? Pa, zato što se Lacić tek nedavno preselio na splitsku adresu iz Vukovara.
Kraj takvih, pomalo pikantnih podataka, neizbježno je sjećanje na nezaboravnog, ali, nažalost, pokojnog predsjednika Šibenika Marka Slavicu, koji je za bitke, kakve trenutačno vodi Šubićevac nerijetko znao govoriti “To su utakmice koje ne igraju samo trener i igrači, već cijeli klub!”
A malo dobre logistike u doba, kad “narančasti” već tjednima ne znaju za poraze, ne bi došlo loše ni treneru Careviću ni njegovim momcima.