Sportska (ne)sreća je nerazdvojni dio bilo kog nadmetanja, posebice u kolektivnim sportovima. Sreća se još jednom nasmiješila drugoligaškom lideru Zrinskom, koji je u slavonskom derbiju s Cibaliom u Vinkovcima po tko zna koji put ove sezone zabio pobjedonosni pogodak u sudačkoj nadoknadi.
No, naš je dojam da priča o sportskoj (ne)sreći nije i jedina kockica u mozaiku zbivanja u spomenutom susretu i ćakulama poslije njega. Za razliku od utakmice na Šubićevcu, gdje su za bodove ginuli do posljednjeg daha, Vinkovčani su, o tome jasno svjedoči TV-snimak, zadnjih 20 minuta igrali s nešto manje žara. Možda za takvim dojmom, što sugerira svojevrsnu špekulaciju, ne bismo posegnuli da, blago rečeno, kontroverzni predsjednik i "gazda" Zrinskog Ivan Komak nije preko medijskih stupaca ispalio "bombu" u stilu "Šibenik je stimulirao Cibaliu za pobjedu s 30 tisuća eura".
Ako je i od Komaka, previše je! Točnije, ako je ono što su Vinkovčani prikazali u zadnjih dvadesetak minuta susreta bila "žestoka borba za obećane šibenske financijske poticaje", onda moramo posegnuti za starom frazom "Tko je tu lud, a tko zbunjen!?" Prava je istina da Komak sve što se zbiva u prilično turbulentnom drugoligaškom nadmetanju mjeri svojim čudnim (ne)sportskim aršinom. Da bi u staroj šibenskoj terminologiji njegova izjava bila jednostavno protumačena rečenicom "Reći ću ti da mi ne rećeš!" Da on Šibenčane javno optužuje za igre ispod žita, koje se u neslužbenim sportskim ćakulama upravo vezuju za njega i njegov klub iz malog slavonskog sela Jurjevac.
Postoji i treća, još nesretnija verzija zbivanja na vinkovačkom travnjaku.
Preciznije, spomenuta utakmica starijim Funcutima (i ne samo njima!) budi neugodne asocijacije na događaj sredinom osamdesetih godina minula stoljeća, kad se Šibenik borio za plasman u "onu" Prvu ligu. U tom smislu presudna je bila utakmica Split – Čelik (0:1), kad se dio domaćih igrača borio poput lavova, dok su njihovi suigrači djelovali gotovo nezainteresirano za konačan ishod susreta. O toj davnoj nogometnoj aferi znamo puno više nego što smo napisali. Samo ćemo spomenuti da je ondašnji predsjednik Šibenika (i zakleti Dalmatinac), pokojni Stipe Mrvica poslije splitskog susreta plakao kao malo dijete. Silno nesretnim se doimao i Tonči Gabrić, kasniji Hajdukov reprezentativac, a ondašnji vratar Splita, koji je radio čuda da bi zaštitio svoju mrežu, te (ne)izravno pomogao sportskim prijateljima iz susjednog Šibenika. A cijela priča nije tek pusti šibenski žal za odavno prolivenim mlijekom, već više nego jasna poruka spomenutom tajkunu Komaku da se ne zavarava tezom kako su Šibenčani, koji su prošli Scile i Haribde jugo-nogometa, naivci kao slikari iz Hlebina!
Na slavonsko "bombardiranje" trener Šibenika Mario Carević reagirao je dostojanstveno tezom da ga zanima samo travnjak i, što je za Funcute i ostale šibenske prijatelje nogometa još važnije, glatkom, uvjerljivom pobjedom (3:0) u Zmijavcima, gdje mnogi posrću u sudaru s ratničkom momčadi Croatije.
Zbog tog šibenskog uspjeha razmak između lidera i Narančastih je i dalje samo dva boda. Utrka za prvo mjesto postaje sve napetija. U kartama (čitaj: remiju) je puno lakše, kad imaš džokera, a jednako je i u nogometu. A Šibenik, očito, ima džokera visokog rejtinga, bivšeg hajdukovca i dojučerašnjeg rekonvalescenta Ivana Delića. Ono malo izgleda domaćina da poravnaju ishod ishlapilo je u sudaru s talentom nogometaša prvoligaške snage, kojega u dosadašnjoj karijeri nije nimalo služila sreća, a, nažalost, ni zdravlje. No, i dalje ga služi njegovo izuzetno snalaženje u malom prostoru, kad suparničke braniče kažnjava driblinzima, lažnjacima i pogocima nalik onima iz malog "baluna". U pravom trenutku Carević je posegnuo za momkom iz Dugog rata, shvativši da Makedonac David Toševski previše koristi ratnički gard, što je nadareni dalmatinski sudac (iz Pristega kod Benkovca) Mateo Erceg kažnjavao faulovima u napadu, a nedovoljno svoje "pristojno" tehničko znanje i koncentraciju u zoni šuta. Šibenski trener je, nema sumnje, tim potezom pogodio kao alkar "u sridu". Bila bi i šteta, i nepravda da su Narančasti kojim slučajem ostali bez zaslužena tri boda zbog nekog zalutalog metka. Gosti su momčad iz Imotske krajine ostavili praktički jedne, jedine zrele prilike za pogodak. Obrambeni tercet Perić – Punčec – Dujmović funkcionirao je gotovo savršeno. Sa sve zrelijim kapetanom Antonijem Đakovićem na šibenskim vratima.
Možda bi utakmica bila riješena i ranije da u pojedinim trenucima Šibenčani nisu prihvatili igračku logiku domaćina, poznatu kao "Tko jače nabije, taj više dobije!" Raspoloženi Španjolac Iker Pozo je u tim trenucima prosto vapio za suigračem u sredini travnjaka koji bi mu pomogao u kreiranju toliko potrebne pas –igre. Tko zna, možda pronađe pravog suradnika u tek pristiglom mladom kamerunskom reprezentativcu Josephu Iyendjocku, o kojemu trener Carević, makar pomalo suzdržano, govori kao nadarenom igraču. Jednako u defenzivnom smislu i pas-igri. Kao školovanom nogometašu, na kojega stručni stožer Šibenika itekako računa.
Šibenski kormilar je jednako suzdržan u najavi iduće ligaške utakmice, kad na Šubićevac stiže riječki Orijent, s kojim Narančasti imaju loša iskustva. Ne samo na početku ligaške utrke, kad su, poslije vodstva od 3:1 u prvom poluvremenu, u nastavku na Krimeji pokleknuli sa 4:5. U sjećanju živi i poraz (1:2) na šibenskom travnjaku od iste momčadi u sezoni, kad je Šibenik pod vodstvom trenera Krunoslava Rendulića svejedno izborio plasman u društvo najboljih. Dobro je da Carević puše na hladno i kad su poslije visoke pobjede i sigurne igre u Zmijavcima šibenske nade u konačan ovosezonski uspjeh zatitrale nemalom dozom samopouzdanja.- Ne krijem da smo izborili važnu pobjedu na teškom terenu protiv neugodnog domaćina. No, mi nemamo pravo na puno stvari. Ni na slavlje poslije uvjerljivog uspjeha, a još manje pravo na kiks. Orijent je dobra, neugodna momčad s nekolicinom iskusnih prvotimaca, ali mi ovog proljeća iz kola u kolo demonstriramo kako se znamo nositi s pritiskom imperativa uspjeha. Da igramo kudikamo pragmatičnije nego minule jeseni – odmjereno je kazivao poslije nove, vrijedne pobjede trener Šibenika. Carevićeva teza "o pragmatičnijoj igri" ima, uostalom, itekako čvrsto uporište u šibenskoj nogometnoj statistici. Zimsko –proljetne brojke govore o 19 bodova, osvojenih u sedam susreta i gol-razlici od 14:1. Konačno, Šibenik je sa 47 postignutih golova ili s prosjekom od gotovo 2 pogotka po utakmici uvjerljivo najefikasnija drugoligaška momčad s gol-razlikom od "plus 32".