Dok drugoligaška bubamara miruje, iako je ulaskom mode u svijet nogometa to davno prestala biti, polako se slažu dojmovi prvog dijela sezone.

Šibenski nogometaši nastavili su s treninzima, kako bi što spremniji dočekali početak priprema 8. siječnja. Neki su već napustili Šubićevac, pa tako iduće sezone u narančastom dresu nećemo gledati Roka Brajkovića koji se vratio u Rudeš, Mihaela Rovisa, koji je na posudbu došao iz Istre, te Roka Ivankovića, nekadašnjeg člana Kustošije. Iskreno, ovoga posljednjeg nam je najviše žao, jer je u onih točno 100 minuta što je dobio pokazao da ima potencijala, a posebno se svidio svojom agresivnošću u posljednjih 12 minuta protiv Cibalije, no očito je kako Mario Carević ima svoj plan i svoje viđenje.

Dok čekamo da se rubrika odlasci zatvori, više nas intrigira rubrika dolasci, jer evidentno je kako Šibeniku nedostaje par kvalitetnih igrača koji bi trebali donijeti dodatnu kvalitetu i osigurati naslov prvaka, te povratak u elitni razred. Mi smo kroz ovih 17 kola pomno pratili učinak momaka u “narančastom”, te ih bodovali za laskavu titulu najboljeg igrača sezone. Odigrana je polovica prvenstva, točnije očekuje nas još 16 susreta, u kojima će “narančasti” učiniti sve kako bi dostigli i prestigli Zrinski iz Jurjevca.

Šibenčani su najefikasnija momčad lige sa 33 pogotka, dok su primili 14, pa dijele drugo mjesto sa Sesvetama, ekipom s najmanje primljenih pogodaka. Vodeći Zrinski primio je samo 10, no valja istaknuti kako im je upravo Šibenik na Šubićevcu utrpao čak tri komada.

Šibenčani su ostvarili 11 pobjeda, 3 neodlučena ishoda i 3 poraza, od kojih najviše boli onaj od Zrinskog u kom je većina igrača podbacila, te poraz od Orijenta iako su “narančasti” na poluvremenu imali vodstvo od 3:1. Upravo su gostovanja najveći razlog bodovnog zaostatka od 5 bodova, i to je segment na kom treba ozbiljno poraditi. Uvjereni smo da se lijek za nešto sramežljivije prezentacije na strani nalazi u srcu i energiji Marka Đire, koji bi od starta drugog dijela trebao biti na dispoziciji stručnom stožeru. Danas ćemo obraditi prvih pet najboljih po ocjenama Šibenskog lista u prvom dijelu sezone.

Josip Majić
(16 utakmica, ukupno 105.5 bodova, prosjek 6.59)

Josip je bio prva violina ovoga Šibenika. Opasan na udarcu, nepredvidljiva poteza, željan asistencija, a uz to i drugi strijelac momčadi sa 7 postignutih pogodaka. Josip je na travnjaku proveo 1156 minuta, te zaradio 3 žuta kartona. Tijekom cijelog prvog dijela prvenstva, propustio je samo gostovanje u Bijelom brdu kod BSK-a, upravo zbog kartona. U 14 susreta bio je starter dok je dva puta ulazio s klupe. Od prvog kola vidjelo se da je jedna od najvažnijih karika za igru Šibenika.

Toni Kolega
(15 utakmica, ukupno
96 bodova, prosjek 6.40)

Toni je na Šubićevac stigao kao napadač, no povreda Pavičića prisilno ga je postavila na poziciju desnog bočnog gdje se odlično snašao. Možda najgora njegova predstava bila je ona u derbiju protiv Zrinskog, ali je osvojio srca šibenskih navijača. Uz veliki broj asistencija strijelac je i jednoga gola, i to glavom protiv Dubrave. Toni je odigrao 1271 minutu, od čega je 13 puta bio starter, a u posljednja dva ogleda krenuo je s klupe. Zanimljivo je to da unatoč poziciji na kojoj je igrao nije dobio niti jedan karton!

Antonio Đaković
(17 utakmica, ukupno 108.5 bodova, prosjek 6.38)

Šibenski vratar jedan je od trojice igrača koji je odigrao sve utakmice, ali s Dujmovićem jedini od prve do zadnje minute. Primio je 14 pogodaka, ili 0,82 po utakmici. Sezonu je započeo pomalo bojažljivo, no kroz utakmice se dizao u formu, da bi u završnici bio na vrlo visokom nivou. Još uvijek mora poraditi na izlascima za linije, no to je očito problem većine današnjih vratara. Unatoč činjenici da je vrlo temperamentan, kao kapetan momčadi nije dobio ni jedan karton u ovih 17 utakmica.

Ivan Božić
(17 utakmica, ukupno
108 bodova, prosjek 6.35)

Šibenski navijači nestrpljivo su čekali da Ivan prekine svoj golgeterski post, pogotovo što se radi o iznimno poštenom borcu, koji se u ni jednoj utakmici nije štedio. Još boli promašeni jedanaesterac protiv Dugopolja, no pamtimo i 6 pogodaka, posebno one u Vukovaru i Vinkovcima. Ivan je na terenu proveo 1367 minuta, od čega je 16 puta bio starter, s klupe je ušao samo u Zmijavcima, a četiri susreta je odigrao do kraja. U prvom dijelu zbog svoje energičnosti i agresije dva puta je “nagrađen” žutim kartonom.

Carlos Torres
(16 utakmica, ukupno 101.5 bodova, prosjek 6.34)

Mladi Kolumbijac u sezonu je ušao kao pričuva, no 45 minuta u 1. kolu protiv Vukovara bilo je dovoljno da izbori startnu poziciju, koja mu je donijela laskavu titulu prvog strijelca momčadi sa 8 pogodaka. Čak u pet susreta za redom Carlos je bio strijelac, a onda je nastupio period od pet susreta kada ga pogodak nije htio, no poentirao je u zadnjem kolu u Vinkovcima. Zanimljivo da unatoč 16 nastupa, niti jedan nije odigrao od početka do kraja, najduže je na travnjaku proveo 86 minuta protiv Croatije. Torres je odigrao ukupno 1061 minutu, a dobio je dva žuta kartona.