Novom odlukom uprave kluba roditelji djece iz Škole nogometa Šibenika plaćat će veću članarinu od Dinamove

- Strane ulagače ne zanima slavna prošlost klubova, već broj dječaka i mladića u mlađim kategorijama – tako nam je odgovorio bivši prvotimac Šibenika i šibenski zet Danijel Kovačević, kad smo ga zapitali zašto inozemni vlasnici radije uplaćuju devize u pulsku Istru i zagrebački Rudeš nego u Zadar ili Šibenik, koji se mogu pohvaliti plejadom sjajnih nogometaša, bivših prvotimaca.

Uvjerljiv je argument Kovačevićevoj tvrdnji, nema sumnje, pogled na aktualnu ljestvicu Prve hrvatske juniorske lige, na kojoj su Istra i Rudeš, pa čak i Mladost iz malih Ždralova, mjesta pored Bjelovara, osjetno ispred mladića Šibenika, koji bi već sutra trebali pokucati na vrata prve momčadi.

Kako se u takvoj situaciji čuditi da, osim Nike Raka i vratara Lovre Rogića, koji je kadetske i juniorske godine proveo na Šubićevcu, među igračima, koji konkuriraju za prvu momčad Narančastih nema domaćih momaka!?

Valja pošteno priznati da je Šubićevac angažiranjem starog lisca Zlatka Stankovića, a potom i ambicioznog Hrvoja Matijevića pokušao stanje u Školi nogometa pokrenuti s mrtve točke. Da je potonji najavio ‘nekolicinu nadarenih kadeta, koji su sposobni dogurati do dresa prvotimca‘.

No, zadnja odluka klupskog vodstva da se mjesečna članarina dječaka i mladića s 250 kuna udvostruči nije šokirao samo nadarene nogometaše i njihove roditelje, već i cijelu hrvatsku nogometnu javnost.

Ilustracije radi, predložena članarina od 500 kuna je za 100 kuna viša od one u nogometnoj školi Dinama, koja se smatra jednom od najboljih u Europi.

Što kriti da vodstvo Šibenika takvim potezom ili (ne)izravnim smanjenjem broja mladih nogometaša pila granu, na kojoj sjedi!? Pa, ne može se očit prijepor s gradskom ‘vladom‘ prelamati preko leđa najmlađih nogometaša. Neovisno od toga što nas gradski čelnici nisu baš oduševili službenim odgovorom ‘da grad financira samo neprofitne klubove‘.

Naše informacije, primjerice, govore da čelnici Pule, neovisno o španjolskim sponzorima Istre, svejedno dotiraju rad u mlađim kategorijama pulskog prvoligaša. Zar nije korektnije da obitelj Jurić prizna kako je, nakon što je pošteno uložila gotovo 3,5 milijuna eura u Šibenik, upala u nemale financijske teškoće, te da traži izlaze iz nezavidne situacije!?

Ostavka dosadašnjeg sportskog direktora Darija Dapca, koji po zapovjednoj odgovornosti snosi odgovornost za promašene akvizicije ili, kako je iz Miamija zagrmio Marino Jurić, ‘promašenu sportsku politiku‘ je zapravo jedino dobro što se dogodilo poslije neprihvatljivog prijedloga o povećanju mjesečne članarine za mlade.

Uvjereni smo da klub mora pronaći novog sportskog direktora iz Dalmacije, kojemu nitko ne bi solio pamet oko toga ‘da su Koprivnik i Rom strašni igrači‘ i slično, već doveo dva ‘prava‘ igrača za prvoligaški mir.

Ima načina i da se klub približi gradskog ‘vladi‘, ali ultimatumi i prozivke nisu formula za to. Kao što je neprihvatljivo da se ignoriraju veterani i bivši funkcionari kluba, koji su spremni zasukati volonterski rukave da bi se vratila dobra atmosfera na Šubićevac, te šibenski (nogometni) puk uopće.

Možda bi, makar to zvučalo nekome podcjenjivački, HNK Šibenik trebao kopirati formulu male unešićke Zagore, gdje Marin Paić osigurava više od pola klupskog proračuna, ali ne odlučuje o igračkoj križaljci.

Uostalom, ako je takvo razmišljanje promašeno, sve je samo ne promašen zamisao da za isti stol sjednu (novi) čelnici kluba s predstavnicima trećeligaša Zagore i Vodica, koji jedva čekaju učvršćenje suradnje sa Šibenikom.

Financije smo namjerno ostavili za kraj. Ako financijska kriza, kako se šuška,žestoko kuca na vrata Šubićevca, onda ima samo dva rješenja: nova (kreditna) ulaganja ili (još jedna) prodaja kluba!? A u tom smislu odluku valja donijeti što prije, a ne štedjeti na djeci i tako rezati granu, na kojoj sjediš.