Nema drame u klubu čiji su novi vlasnici riješili sva dugovanja! Obitelj Jurić zaslužuje barem malo vremena

Hrvatski nogometni klub Šibenik u prosincu je bio korak do stečaja. Kolumbijski vlasnici više od tri mjeseca nisu igračima isplatili plaće, tako da su u siječnju svi oni mogli napustiti Šubićevac bez ikakve odštete. I bez mogućnosti da ih klub zadrži. Nisu, dakako, samo igrači ostali bez novca koji su zaslužili. Nitko u klubu nije dobivao plaću, nisu se plaćale režije, dobavljači, FIFA...

Nezgrapni potezi

Kolumbijci su mjesecima tražili partnere, investiture, na koncu i kupce kojim bi prodali klub, ali rješenja na vidiku nije bilo. Sve dok se nije ukazao - Marino Jurić. Poduzetnik s adresom u Miamiju, porijeklom iz Primoštena, jako vezan uz šibenski kraj. Nakon što su S.O.S. signali na Šubićevca doprli do njega u Miamiju, odlučio je pomoći.

Po ulasku u klub odmah je isplatio sve zaostale plaće i premije, rješava i režije, dobavljače, FIFA-u i sve ostale “kosture koji izlaze iz ormara” praktički svaki dan. Kako to već biva, Kolumbijci su poprilično neistinito i neodgovorno iskazali financijsku situaciju u klubu, a Šibenik nije imao vremena za dubinsku analizu. Jurić je morao djelovati odmah ili kluba više ne bi bilo.

Dana, jedva dva mjeseca kasnije, Marino Jurić suočava se s nekima koji ga osporavaju i tvrde da uništava klub. Zato što su njegovi ljudi na čelu s predsjednicom Marinom Jurić u kratkom roku promijenili tri trenera, te suspendirali još tri igrača.

Da, napravili su to. Definitivno previše nezgrapno, ali isključivo vođeni idejom da izgrade bolje klub. Suludo bi bilo da netko u dva mjeseca ulupa u klub dva milijuna (svojih) eura te da ga krene uništavati. To ne postoji nigdje u svijetu, pa ni u Šibeniku. Ako su igrači suspendirani zbog nediscipline, onda je jasno je da su nešto skrivili. Ni prvi ni zadnji.

Marino Jurić nije čovjek iz nogometa, barem ne našeg europskog. Nije to ni njegova sestra Marina. Ona je napustila komfor svog doma u Zagrebu da bi u Šibeniku danonoćno bila uz klub. Naravno da joj je teško i to iz pregršt razloga. Daleko iskusniji nogometni ljudi često griješe u potezima koje rade. Griješi i ona zajedno sa svojim timom, griješit će još neke vrijeme sigurno, jer ne postoji formula koja te preko noći može naučiti kako biti uspješan predsjednik kluba. Španjolski vlasnici Istre godinama su u ozbiljnom nogometu, vlasnici su Alavesa koji se stabilni član La Lige već godinama, pa još uvijek u Puli ne uspijevaju Istru dići na željeni način.

Šibenik iz lige neće ispasti, to je sasvim jasno. I to bratu i sestri Jurić daje određeni manevarski prostor da do ljeta pronađu trenera kakvog trebaju i žele. S tim da svi moramo biti svjesni da Šibenik nije Dinamo, Hajduk, Osijek ili Rijeka. Nije baš da eminentni treneri hrle na Šubićevac. A i takvih je u Hrvatskoj jako malo.

Ne ide preko noći

Međutim, za Šibenik je daleko najvažnija dugoročna vizija obitelji Jurić. U kojoj centralno mjesto zauzimaju izgradnja kampa i obnova Šubićevca. To su temelji koji jamče stabilnu budućnost kluba, to su i temelji koji razlikuju ozbiljan klub od onog koji se samo želi praviti ozbiljan. Naravno da i takvi projekti ne mogu biti napravljeni preko noći.

Jedino što Marino i Marina Jurić trebaju je malo više vremena i strpljenja svih nas koji volimo nogomet. Baš kao što trebaju vremena i svoje nogometno školovanje, a ono nikada nije bilo jednostavno i brzo, koliko god tko novca imao. Napokon, možemo im svi zajedno okrenuti i palac dolje, jer su smijenili dva trenera i suspendirali dva igrača. Je li to doista veći krimen od duga koji su ostavili Kolumbijci ili od “skupocjenih kostura”, sumnjivih transfera koji datiraju iz vremena nekih starijih uprava? A njih nitko nije pozivao na red.

No, što ćemo ako bi obitelj Jurić doista digla ruke od Šibenika? Vidi li itko alternativu koja će klubu donijeti barem pristojnu perspektivu? U prosincu nikoga nije bilo ni blizu. Samo Marino Jurić...