Dvadeset bodova i dvadeset tri pogotka. To je bilanca nogometaša Šibenika u prvih deset jesenskih utakmica. U prosjeku “narančasti” su osvajali dva boda i zabijali dva, tri gola po utakmici. Toj statistici bi malo tko gledao u zube da jednak broj bodova nemaju najbolje plasirani slavonski klubovi. Vukovar, kao najopasniji konkurent u borbi za prvoligaški bal, i Zrinski, kao najugodnije iznenađenje.
“Prekid posta”, to je bio najčešće korišteni izraz poslije visoke pobjede (4:1) Šibenika nad Dubravom. Izraz koji je posve u skladu s rezultatima iz prethodna tri kola, kad je Carevićeva momčad osvojila samo dva boda. Objektivno, riječ je o tezi koja nije nimalo u skladu sa zbivanjima na travnjaku u nadmetanjima s Dugopoljem (na Šubićevcu) te na gostovanjima u Sesvetama i Zmijavcima.
Dapače, posve se slažemo s trenerom Marijem Carevićem da je prvo poluvrijeme utakmice s Dugopoljem na Šubićevcu, unatoč vodstvu gostiju od 1:0, bilo najbolje ovosezonsko izdanje “narančastih”.
Istodobno, ostajemo pri tvrdnji da je glavni krivac za posrtanje Šibenika u posljednjim minutama utakmice u Sesvetama nekorektni sudac Zdenko Lovrić (op.p. isto mišljenje dijeli većina sudačkih eksperata), koji je propustio dosuditi kazneni udarac za Šibenik, te dopustio neregularan pogodak domaćina poslije nepostojećeg slobodnog udarca. A u Zmijavcima nije nagrađen nemali trud gostiju, koje je uz to izdala i sreća kod dviju više nego zrelih prilika Ivana Božića.
Buletu za šibenske muke platila je Dubrava, koja je prije Šubićevca bila najuspješnija momčad u gostima. U zadnjim sekundama susreta u Vukovaru ispustila je već sigurnu pobjedu (op.p., bilo je 1:2, a završilo 2:2). Zato nije daleko od istine teza kako je utakmica Šibenik – Dubrava najavila da u narančastom taboru u bliskoj budućnosti sve može biti drukčije, još bolje.
U zadnjoj utakmici nije bio problem ni u ranom vodstvu gostiju europogotkom Ivanovića, ni u nedovoljnoj efikasnosti na početku susreta. Konačna pobjeda od 4:1 krije nekoliko ohrabrujućih podataka. Prvi pogodak iz igre neumornog Ivana Božića, te spretni, četvrti gol veterana Stipe Bačelića-Grgića. I dojam da trener Carević polako, ali sigurno širi roster.
Ne pamti se ni tako prijateljska, prisna atmosfera na presici poslije utakmice. Teško je bilo razlikovati tko je tu domaći, a tko furešt!? Trener Dubrave, šibenski zet i bivši prvotimac Šibenika Ivan Božić i trener Šibenika Mario Carević nisu se nimalo razlikovali u ocjenama utakmice.
Impresionirani ambijentom
– Moji su igrači bili itekako impresionirani ambijentom na Šubićevcu. Neki su od njih prvi put igrali pod reflektorima. I ne samo to. Šibenik je moćan. I ne znaš tko te više melje, domaća momčad ili publika. Uspjeli smo povesti, ali ne i sačuvati se od opasne šibenske tranzicije. Lakše nam je bilo igrati u Vukovaru, gdje je mirnija atmosfera, ali tamo te vreba druga opasnost. Iskusna momčad, koja kažnjava i najmanju grešku – rekao je Ivan Božić, poželjevši Šibeniku brz povratak u društvo najboljih.
– Zadovoljan sam što je Božić, konačno, zabio iz igre. Vjerujem da će mu pogodak donijeti određeno olakšanje. Teško je kad igraš dobro, a ne ide te gol. Vjerujem da će, kad je Božić u pitanju, u idućim kolima sve biti još bolje. A to bi se logično trebalo preliti i na našu igru – uvjeren je Carević.
– Imali smo kontrolu igre prije i poslije primljenoga gola. Demonstrirali smo mentalnu stabilnost, karakter. Pa, Dubrava nam, ako izuzmemo sjajni pogodak, nije kreirala ni jednu, jedinu priliku! Ne slučajno.
Naša obrana počinje već od napadačkog trojca Majić – Božić – Torres. Koliko taj tercet pošteno radi, koliko su spremni kilometara pretrčati! Ja sam dodatno zadovoljan činjenicom da ulasci s klupe braće Brajković, Ivankovića, Marijanovića i iskusnog Stipe Bačelića-Grgića nisu promijenili stabilnost momčadi. Stara je istina da veteran Bačo ne može igrati 90 minuta, ali njegove su nam epizode itekako dragocjene. Zbog korištenja međuprostora – istaknuo je Carević.
Utišati grintavce
Sedam kola prije kraja jesenskih nadmetanja vrijedi razglabati o idućim utakmicama. Trener Dubrave Ivan Božić samo je podgrijao naš stav da Šibenik lako može ponoviti svoje kompaktno, superiorno izdanje i u gostima, gdje nema ni blizu “prave” atmosfere kao na Šubićevcu. Još jedan argument takvoj tvrdnji je podatak da dva od pet idućih suparnika na gostovanjima ne igraju kod kuće. Zagrebački Jarun je “domaćin” u Zaprešiću, a Zrinski u osječkom Gradskom vrtu.
Na velikim travnjacima, gdje tjelesno spremnije i agresivnije momčadi poput šibenske mogu lakše ostvariti svoje taktičke zamisli. Posebice kad je riječ o tranziciji, koja polako postaje zaštitni znak šibenske igre. Istodobno, u Bijelom Brdu suparnike čeka umjetni travnjak, što također pogoduje momčadima koje su tehnički bolje.
– Volio bih da, kao i naši suparnici u borbi za vrh, katkad dođemo do vrijednih bodova i kad naša igra ne zasluži dodatne komplimente – nada se Carević.
Na Šubićevcu, za razliku od šibenskih novinara, koji se bave kalkulacijama do kraja jeseni, očito zagovaraju filozofiju “step by step” i već pomalo banaliziranu priču “kako je drugoligaška utrka strpljivi maraton, a ne munjeviti sprint”. Sljedeći suparnik, zagrebački Jarun ugostit će Šibenčane u televizijskom prijenosu u ponedjeljak.
– Jarun je momčad slična nama. Brza i motorična. S puno opasnih, okomitih lopti – upozorio je svoj bivši klub trener Dubrave Ivan Božić.
U pripremi utakmice valja na fini način utišati i one koji stalno nešto grintaju, tražeći da šibenske bodove prati i gotovo savršena, privlačna igra. Kao da trener Carević nije svjestan kako momčadi manjka neki tipični lider. Kao da se zaboravlja stara istina da se dojmovi brišu, a bodovi pišu. Uostalom, to je najbolje osjetio Šibenik u Rijeci, Zmijavcima i Sesvetama, te protiv Dugopolja. Bliže smo stavu kako “narančasti” u deset kola nisu zaslužili nijedan poraz. Da im (ne)sreća, jednostavno, mora vratiti dug.