Mnoštvo je na splitskom groblju Lovrinac ispratilo Hajdukovu legendu Peru Nadovezu na posljednji počinak. Hajduk se oprostio od svoga velikana, nakon komemoracije u Poljudu bilo je nadasve dirljivo i na Lovrincu.
Sva sila poznatih, mahom veterana „bijelih”, ali i onih koji su poznavali i poštovali Nadovezu ne samo kao velikog nogometaša i trenera, nego i dobrog čovjeka, obitelji svojoj tako privrženog...
- O šibenska pismo mila, sve si rekla u dvi riči – ton pijeteta davala je klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca, pjevno, šotovoće, da te srsi prolaze.
Na te sjetne akorde i stihove posebno šibenskog pečata, mnoga suza kanula je niz obraz.
Šjor Pere naš, nikad više...
Počasna straža bila je uz odar, Hajdukova uprava na čelu s predsjednikom Lukšom Jakobušićem, pa suigrači.
Trenuci tišine, da vrate uspomenu na prohujale dane bogatog života Nadoveze, koji je tako veličanstveno spojio i Šibenik i Split u svojoj karijeri igrača i trenera.
Predsjednik Skupštine Hajduka Vinko Radovani u oproštajnom govoru je kazao:
- Šjor Pero naš nije bio veliki ili mali hajdukovac, on je bio - pravi hajdukovac. Malo tko je u svojoj karijeri spojio sve četiri funkcije, igrača i trenera, šefa omladinskog pogona i sportskog direktora. Vjerujem da ste već gore uzeli ulogu centarfora, napadača u nebeskoj momčadi Hajduka. Vi ste bili veliki igrač i čovjek koji je sebe zlatnim slovima utkao u Hajdukovu povijest. Bili ste i ostat ćete zauvijek naš Pere...
Kolona je potom krenula na svoj tužni put do posljednje stanice, korak po korak, u tišini i prisjećanju na dane slave mnogi poznati igrači, Vukman, Buljan, Boljat, Lemešić, Rožić, Ivković, Vulić, Miše, Bonačić, braća Vujović, Bogdan, Ćelić, Španjić... pa oni mlađi, trener prve momčadi Leko, pa Bilić..., bivši predsjednik Branko Grgić, mnoge Hajdukove ličnosti kroz generacije.
I žalobni zvuk trube, „za svaku tvoju riječ... od srca hvala...”
Goran Jurišić, Šibenčanin i sam svojedobno u Hajduku rekao nam je:
- Nadoveza je 1973. odlazio iz Hajduka, a mene su pozvali iz Šibenika da ga naslijedim. Ista pozicija centarfor. Peru je gol posebno ljubio, tada su krila centrirala, a centarfor zabijao golove kako je to Nadoveza radio....
Šime Luketin nam je ispričao po čemu pamti Nadovezu:
- Bio je neustrašiv, to mu je bila odlika, ničega se nije plašio i to je nama mladima bilo pojam, davao nam je snagu, da se ugledamo na tu njegovu drskost što nikome nije priznavao da je bolji od njega.
I ta je crtica najbolje oslikala Nadovezu. Pozitivna drskost. Nikome nije priznavao da je bolji od njega, nikad nije ustuknuo. Ni kao golgeter, ni kao trener...
