Sretna kombinacija engleskog, španjolskog i hrvatskog jezika „kraljevala“ je u više nego ugodnom, bolje reći opuštenom razgovoru sa 40-godišnjim Kolumbijcem Eduardom Zapatom Sierrom, prvim operativcem šibenskog nogometnog prvoligaša. Uz neizbježnu pomoć team managera Jose Maleša, koji je gotovo preko noći naučio španjolski. A ćakulu smo, priznajemo, počeli ne baš ozbiljnim pitanjem.
Odakle u Vašem imenu i prezimenu ono Sierra? Imali to neke veze sa Sierra Nevada ili Sierra Madre?
- Ne, nema nikakve veze. Kod nas u Kolumbiji je običaj da uz kršteno ime i prezime oca zadržiš i prezime majke, a ona je prezimenom Sierra – ozbiljno nam je odgovorio Zapata.
Već mjesecima niste na kolumbijskoj adresi. Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom na Šubićevcu?
- Lagao bih, kad bih kazao da sam nezadovoljan. No, uvijek težimo boljem. A to se ne može dogoditi, ako ne intenziviramo proces rada u svim segmentima kluba.
Nedavno ste izjavili da ste zadovoljni i aktualnim igračkim kadrom. Da je to glavni razlog što niste na posudbu prihvatili mladog hajdukovca Tonija Teklića…
- Zadovoljan, vrlo zadovoljan sam kvalitetom postojećeg igračkog kadra. Teklića smatram nadarenim nogometašem. Bili bismo sretni da je u našem igračkom rosteru. No, ocijenili smo da nije baš trenutak za još jedno pojačanje. Tko zna možda Teklić stigne na Šubićevac ove zime ili koji mjesec poslije.
Domaće snage
Sad se, pak, u šibenskim nogometnim kulorarima šuška o mogućnosti angažmana šibenskog internacionalca, iskusnog stopera Ante Kulušića…
- S Kulušićem smo vrlo ozbiljno razgovarali još početkom ljeta. Otvorena je bila ćakula s njim na Jadriji. Nismo krili želju da Kulušić bude lider momčadi, netko tko će poput Schildenfelda obogatiti momčad i suigrače taktičkim mirom i nemalim iskustvom. No, dobili smo negativni odgovor. Sad, čujem, on razmišlja nešto drukčije. Drukčija je, međutim, i situacija na Šubićevcu. Raspolažemo sa čak pet solidnih stopera. Dakako, da o svemu odlučuje trener Rosas, ali je, baš kao i kod Teklića, puno realnija opcija da ga angažiramo u nekoj drugoj prilici.
I bez Kulušića šibenski su prijatelji nogometa vrlo zadovoljni, gotovo oduševljeni brojem domaćih, šibenskih igrača u prvoj momčadi…
- Logično. I ja sam sretan tom činjenicom. To je dobro za cijeli grad i klub, pa logično i za vlasnike kluba. Kao dokaz da jača produkcija domaćih igrača na Šubićevcu. Bolje je i korisnije da u momčadi bude više nogometaša iz Šibenika nego iz Kolumbije ili Zagreba. Budno pratimo razvoj mladih igrača, te odmah potpisujemo ugovore s onima, za koje držimo da imaju potencijal. Ugovore su potpisali Benat, Brajković, Režan, Josipović i Bolanča, te još mlađi Vikić i Damjanić. Neki od njih već treniraju s prvotimcima.
Kao da o juniorima brinete tek nešto manje nego o prvoj momčadi.
- Nećemo pretjerivati, ali da usporedo brinemo o oba pogona nije daleko od istine. U tome puno pomaže i činjenica da je trener juniora Anđelko Godinić odličan stručnjak.
Visoki ciljevi
Ako se vratimo zadovoljstvu Funcuta i ostalih nemalim brojem šibenskih igrača u udarnom sastavu, onda ne možemo preskočiti Marina Jakoliša kao prvu perjanicu. Hoćete li otkupiti njegov ugovor od Hajduka, koji je Šibeniku zapravo posudio tog nadarenog napadača?
- Ako bih se izrazio u postocima, onda će se to dogoditi 99 posto. Ugovor s Hajdukom govori da se o tome moramo odlučiti do siječnja.
Je li ta nakana i dio visokih ciljeva, o kojima je u ime vlasnika kod primopredaje novo hibridnog travnjaka govorio Vaš Kolumbijac Francisco Cardona!? Spominjao je čak i plasman u službena europska natjecanja.
- Tako je govorio Cardona. I ne želim mu proturječiti. No, moj je stav nešto odmjereniji. Ne bježim od spomenutog cilja, ali nek se sve dogodi step by step. A optimizma nam u tom smislu ne manjka. Pogotovu, što naša momčad neprestano napreduje. Dobro smo, složit ćete se, igrali i u Rijeci, iako smo poraženi. Dakako da u tom željenom napretku moramo biti spremni i na povremene oscilacije.
Kako naprijed, ako prodate kapetana Marija Ćurića i juniorskog reprezentativca Niku Raka? Mediji su brujali o mogućim transferima.
- Ne krijem da smo imali ozbiljnu, službenu ponudu za Ćurića. No, ponuđenim uvjetima nismo bili zadovoljni ni mi u klubu, ni Mario. On je naš kapetan, „desetka“, motor momčadi. Ne možemo ga se odreći tek tako. A Rak!? Ne, za njega nismo imali oficijelnih ponuda. Nećemo, međutim, zanijekati istinu da njegove igre prati pet, šest više nego renomiranih zapadnoeuropskih klubova.
Je li priča o Ćuriću čvrst stav novog organizacijskog ustroja kluba, kojemu ste na čelu? Hoće li biti pojačanja i na gornjem katu klupskog doma? Na takvu pretpostavku tjera nas nedavna slika s tribina, gdje ste zatečeni u ugodnom razgovoru s bivšim sportskim direktorom Ivanom Bulatom.
- Braća Joso i Ivan Bulat su ostavili dobar trag na Šubićevcu. I ovim im se putem zahvaljujem na svemu što su uradili za dobrobit kluba. Zato sam rado i ugodno pričao s Ivanom. No, dalje od toga nema ništa. I dalje ću samo, kad zaželi, rado proćakulati s njim.
O ulaganjima
Dosad smo pričali o organizacijskom ustroju, prvoj momčadi, šibenskim nogometnim nadama, no neizbježna je i financijska problematika…
- U ovom trenutku je financijsko poslovanje više nego stabilno. To nas tjera da toj problematici pristupamo još ozbiljnije. Da glede financija budemo stabilni cijelu sezonu.
Kod dolaska je Vaša tvrtka FSI(Football Smart International) najavljivala i druge mogućnosti ulaganja na šibenskom području. Ne samo u nogomet…
- Nisam baš idealna osoba za odgovor na to pitanje. Ja sam službeno vezan samo za nogomet. Neću, međutim, preskočiti ono, o čemu se govorilo i još uvijek govori. O ulaganjima u građevinarstvo, energetiku, turizam… U tom smislu šibenski kraj krije velike mogućnosti.
Jeste li Vi osobno zadovoljni životom u Šibeniku, Dalmaciji?
I više nego zadovoljan. Osobito u ljetnim mjesecima. Čujem da nas dvojica imamo sličnu naviku kupanja u jutarnjim satima. A to je u čistom šibenskom moru neviđeni gušt.
A što kažu u Vašoj rodnoj Kolumbiji o nogometnom proboju u Šibenik, Hrvatsku?
- Varate se, ako mislite da hrvatski nogomet nije u Kolumbiji na cijeni. Ima li, uostalom, ikoga na svijetu koga zanima nogomet, a da nije čuo za „vječnog“, nepoderivog Luku Modrića!? Zato mojim zemljacima i nije toliko iznenađenje naš projekt na Šubićevcu. Kolumbijci su se, međutim, pozitivno šokirali kad smo im pričali o ljepotama Šibenika i okolice, o temperamentu i mentalitetu ljudi. Oni su mislili da su Hrvati hladni kao Nijemci. Nisu znali za vaš običaj, koji je sličan našemu: da se zabavite uz vino i pjesmu. Oni mlađi i uz žene, ako sve krene po planu – s osmijehom je završio Zapata.đ
No, on je samo povjerovao da je razgovor završen. Čekalo ga je još jedno ne baš ozbiljno pitanje u stilu „Čuli smo da ste i vi dobar nogometaš. Barem na male branke“!?
Eduardo Zapata Sierra se slatko nasmijao, pa pogledom i riječima potražio pomoć u odgovoru od jednako raspoloženog Josipa Maleša, team managera i bivšeg prvotimca Šibenika. S molbom da Joso odgovori umjesto njega.
- Ima nogometnog mota, ali i višak kilograma – s osmijehom je odgovorio Maleš.