Sve utakmice "vatrenih" na Svjetskom nogometnom prvenstvu, šibensko-kninski župan Goran Pauk, i sam nogometaš do svoje 31. godine, gledao je u Vodicama, u obiteljskoj kući kuma mu Vlade Moćana.
– Sve tri smo gledali pored malog bazena, uz kobasice specijalke s roštilja i vino. Ne smijemo gatati, ali isti scenarij će biti i u nedjelju. Po četvrti put. Uvik isto društvo, ista spiza i isto misto – reče nam Pauk. Jučer ga glasnice baš i nisu služile, promukao je. A kako i ne bi.
– Bilo je skakanja, vatanja za glavu, beštime, skrikanja... i na kraju pisma. A moja žena i kum su, kad je sudac svirao kraj utakmice, skočili u bazen. Tako su se dogovorili – ako "vatreni" pobjede, oni skaču u bazen! Srića, nije bilo penala, riješili su to naši u drugom produžetku. Kako sam se osjećao? Uh... uh... To je jedna posebna psihoza. Ja sam dva-tri dana pred utakmicu nervozan, a onda treba izdržati. Evo, u zadnje tri utakmice 120 minuta sjediti. Pa još oni penali. Ne možeš utakmicu pravo ni doživiti, realno sagledati. Psuješ, vičeš, beštimaš sucu, igračima, kome god i na taj način se i sam ispušem. Premda sam bio sportaš, uistinu mi nije lako niti na miru mogu odgledati utakmicu. Lakše je na terenu nego ispred ekrana – podijelio je Pauk s nama. Nije posegnuo za nekim sredstvom za smirenje, jer to, reče, ne priliči bivšem sportašu.
– To je treniranje živaca. Ali, priznajem – imam filing da nas je dragi Bog predodredio da budemo prvaci. I da će to tako biti. Momci su... stvarno – kapa doli! Cilu Hrvatsku su digli na noge i probudili osjećaj patriotizma, rodoljublja, kao god. Ne može se mjeriti ili usporediti s bilo čim to što nogomet može učiniti i koliko dignuti nacionalni naboj. Za Hrvatsku se čuje diljem svita – kazao je Pauk i dodao da je nakon utakmice s društvom završio u centru Vodica, na obali. A tamo je sve, kao i diljem Hrvatske, "gorilo". Na pitanje kakav očekuje ishod utakmice s Francuzima, odgovara:
– Sad lipo ova četiri dana živimo ko srebrni, a onda ćemo peti dan biti zlatni. Uživam, ne osjećam presing. Tek je prvo jutro iza pobjede, a što nedilja bude bliže, rast će i nervoza. Neka, sve ću podnijeti – jer bit ćemo prvaci svita.