Gotovo godinu dana je proteklo od posljednje odigrane utakmice u dresu Istre 1961. Ozljeda koljena, potom operacija i dugotrajni oporavak udaljili su od travnjaka Bernarda Matića na dugo razdoblje. Ali, onda je dvadesetosmogodišnji Sinjanin uskrsnuo na Šubićevcu, i zabio gol za 2:0 protiv Lokomotive, koji će se pokazati i kao pobjednički. I to u svom povratničkom nastupu, u debiju za novi klub Šibenik.
- Debi iz snova, pogotovo nakon ozljede. Trebalo mi je ovako nešto da me vrati u život. Poslije ovakvih stvari tek onda shvatiš koliko je lijepo igrati nogomet. Fale ti ove stvari, zaboraviš brzo na sve ružne strane. Baš mi ovo sve prija – kazao nam je uz Duju Čopa, junak Šibenikove pobjede protiv Lokosa. A, samo dva dana ranije proslavio je 28.rođendan.
Priznao je da mu je taj gol jedan od upečatljivijih trenutaka u karijeri. A ona je počela u sinjskom Junaku, potom Zagrebu, Širokom Brijegu, Istri 1961, španjolskom Racing Santanderu pa sada Šibeniku. Prošlog ljeta Bernardo je zabio u 1.kolu u dresu Istre 1961 u pobjedi nad HD, sve je krenulo idilično da bi se par kola kasnije ozlijedio.
- Ja nisam onda ni shvatio da sam ozlijeđen, valjda za vruće rane. Odigrao sam svih 90 minuta, ali nakon dva dana koljeno je oteklo. Pokušavao sam to spasiti bez operacije, i bilo je neuspješno. Odlazio sam u Španjolsku kod dosta dobrih liječnika, ali nije dalo rezultata. Tu sam izgubio nekih 4-5 mjeseci. Na kraju sam se odlučio na operaciju, i da sam to odmah napravio vjerujem da bi oporavak bio kudikamo kraći. Ali, šta je tu je, idemo dalje…
Šibenčani su ga objeruèke prihvatili, potpisao je na godinu dana. U Puli nisu htjeli čekati i riskirati.
- Pa zbog cijele ove priče sam i potpisao na jednu godinu sa Šibenikom. Da se prvenstveno vratim, pa onda da se vidi dalje kako i šta. Ljudi su u Puli očito bili nepovjerljivi zbog svega, smatrajući da nisam dobro sanirao ozljedu. Tražili su spremnog igrača, i zato smo raskinuli ugovor. Sa Šibenikom sam potpisao na godinu dana. Bitno mi je da povežem nekoliko utakmica, da uhvatim kontinuitet utakmica pa ćemo mi kasnije lako dogovarati detalje. Što se tjelesne spreme tiče tu nema problema obzirom na tek desetak treninga. Tijelo je dosta dobro reagiralo.
U Šibeniku se spojio s bratom Mislavom (22), prvi puta u njihovim karijerama.
- Prvi put da uopće igramo zajedno, i u HNL-u, tako se potrefilo. Odličan osjećaj. Obojica smo rano otišli iz kuće, i lipo je kada si s bratom u istom klubu, da ga malo ispratim. Ha, padne i koji savjet nogometni…ipak sam ja malo stariji brat…Iako smo oba temperamentni, profesionalci smo ali međusobno se pomažemo, savjetujemo.
Bernardo je u Šibenik došao kao stoper ali u karijeri je dosta igrao i na poziciji zadnjeg veznog, posebice u dresu Zagreba. Uostalom, i trener Čanadi ga je u nastavku protiv Lokomotive stavio na to mjesto, s kojega je postigao i gol. A, što misli o svom novom klubu Šibeniku?
- Kao što kažete čvrsti smo, organizirani u obrani. Ne dopuštamo suparniku puno šansi. Trener traži disciplinu, igru u oba smjera. Primili smo dva gola u tri utakmice, jedan na stvarno lijepu akciju a drugi iz penala. To nam je nekakav moto, čvrsto, odgovorno pozadi, a naprijed imamo pojedinačne kvalitete, iskustva. Ukratko, mlada, potentna momčad koja će siguran sam dizati se kako sezona bude odmicala.
S novim bratskim tandemom, koji tako nastavljaju tradiciju Sinjana na Šubićevcu. A njih je bilo poprilično u HNL-u, pa i ranije koji su ostavili veći ili manji trag. Od doba Miodraga Zambate, pa preko Mirka Labrovića (igrač pa trener i to uspješan), Stipe Balajić, Zlatko Runje, Medvid, Fuštar, Pavić, Lapić, Pletikosić, Barać, Nediljko Labrović…