StoryEditorOCM
Nogometsjajna predstava

Dalmatinska bura otpuhala je Slovake, a Azerbajdžan bi se mogao provesti jednako. Hrvatsku dugo nismo vidjeli u boljem izdanju, a poseban gušt je bio dalmatinski pogon u vezi i napadu

9. rujna 2019. - 11:25

Bila je prava milina gledati hrvatsku reprezentaciju u Trnavi, dugo je ne vidjesmo u boljem izdanju, a poseban nam je gušt bio taj što su ključne karike bili – Dalmatinci. Dalmatinska bura otpuhala je Slovake! 

Uz standardnog Luku Modrića koji je odigrao na očekivano visokoj razini, meč u Trnavi iznjedrio je neke nove junake poput Nikole Vlašića i Bruna Petkovića, dok su Ante Rebić i Ivan Perišić odigrali kao u Rusiji.

NIKOLA VLAŠIĆ

Kako je i izbornik Dalić rekao, energija koju je sa sobom donio Vlašić bila je možda i ključni pokretač briljantne hrvatske partije u Slovačkoj, iako treba reći da su baš svi reprezentativci odigrali sjajno. Niksi je već u desetoj sekundi zaprijetio Slovacima i u tom je ritmu odigrao cijeli susret. Na poziciji polušpice izvrsno se snašao. Razigravao je suigrače, ali se nije libio ni sam opaliti po golu. U prvoj minuti nije ušlo, ali u posljednjoj minuti prvog dijela jest. S leđa ga je napadao Lobotka, neki bi u toj situaciji pali tražeći prekršaj u opasnoj zoni, ali ne i Nikola. On je ostao na nogama, naciljao i pogodio. Baš u pravo vrijeme, pred odlazak na odmor. Em prvijenac u A reprezentaciji, em lijep gol. “Kupio“ je mjesto u prvih 11 i za Baku, a tko zna, možda i na dulji period ako nastavi u formi u kojoj je danas.
 
BRUNO PETKOVIĆ

Ako smo s Vlašićevom izvedbom u Trnavi na trenutak zaboravili na Rakitića, s Petkovićem bi i život bez Mandžukića mogao biti lakši. Jasno, njihove se karijere ne mogu uspoređivati i Petković mora napraviti još štošta da bi dosegao makar pola Mandžine karijere, ali je u Slovačkoj Dinamov napadač odigrao briljantno. Da je sve ostalo samo na njegovu pogotku – kod kojeg je na malom prostoru izvrtio 60 milijuna eura vrijednog stopera Škriniara i kolegu mu Vavru – već bi to bilo dovoljno za odličnu ocjenu. No “Petković from Metković“ je uz to imao i slalom u prvom poluvremenu kada je nanizao trojicu suparničkih igrača i bezbroj osvojenih duela. Teško mu je bilo oduzeti loptu, a opet je pokazao i koliko je spretan kao dribler. Žarko je želio taj gol i dobio ga je. Zasluženo. Sada valjda više nitko ne bi trebao osporavati njegovo mjesto u reprezentaciji.

ANTE REBIĆ

Vihor iz Imotske krajine nije zabio Slovacima, ali te večeri nije bilo ni potrebno. Ipak, Rebić je usprkos tome podsjetio na partije iz Rusije. Opasan, rastrčan, energičan, pritiskao je suparničke braniče i u jednoj takvoj situaciji iščeprkao loptu kod Perišićeva pogotka. Ali se isto tako vraćao pomagati suigračima u obrani. Pamtimo situaciju iz drugog poluvremena kada je pretrčao pola terena da bi kod naše zastavice kornera uklizavanjem osvojio posjed. Svaka čast. Očito se oslobodio odlaskom iz Eintrachta na posudbu u Milan, čime je dobio što je htio – novi izazov u karijeri. Kad je u izdanju kao protiv Slovačke, onda je vraški nezgodan po svaku obranu. 

IVAN PERIŠIĆ

Zazivali smo ga da nastavi tamo gdje je stao u Osijeku protiv Walesa, golom, i to je Perišić i napravio. Na vječitoj listi strijelaca hrvatske reprezentacije Ivan sada ima 24 gola i sve je bliži Eduardovih 29. Ispred su Mandžukić s 33 i nedodirljivi Šuker s 45. Omišanin je u Trnavi pogodio gredu i vratnicu, tu mu je sreća uzela pa mu je onda vratila kod pogotka kad se lopta odbila i prevarila Dubravku. S kolegama iz napadačkog dijela cijelu je utakmicu neumorno pritiskao zadnju liniju Slovačke, ali je i on poput Rebića dosta pomagao u obrani. I on je u neku ruku “osvježen“ prelaskom iz milanskog Intera u Bayern za koji je već u drugom susretu postigao gol. Mogla bi ovo opet biti njegova sezona.

LUKA MODRIĆ

Kapetanski, majstorski. Tako je odigrao Modrić. Na stranu što su junaci ovaj put bili neki drugi dečki, bez Luke u sredini terena koji to sve drži na okupu ništa ne bi bilo isto. S Brozovićem je u sredini terena potpuno dominirao nadigravši Hamšika, Lobotku i Kucku na drugoj strani. Pomagali su Vidi i Lovrenu u iznošenju lopte, ali i brzoj distribuciji suigračima na suparničkoj polovici. Gotovo svaki naš prelazak centra značio je opasnost po slovačku mrežu. Luka je bio poslovično dobar, uobičajeno, rekli bismo. Ali nemojmo ga uzimati zdravo za gotovo. Tek kad ga više ne bude u reprezentaciji postat ćemo svjesni koliko nam znači.

15. studeni 2024 05:47