Popularni televizijski urednik Petar Vlahov ne zaboravlja rodni grad, a posebno osluškuje (i gleda) zbivanja na Šubićevcu.
- Nikad u svom životu nisam vidio lošije izdanje Šibenika od igre, koju su prikazali u drugom poluvremenu susreta sa Slaven Belupom – nije se libio samo desetak minuta poslije završetka utakmice Šibenik – Slaven Belupo(0:2) izjaviti Vlahov.
Stari šibenski cinici su na tragu te izjave posegnuli za komentarom:
- Šibenik je u prvom poluvremenu igrao slabo, a onda popustio.
A tijekom tjedna činilo se kako će “narančasti”, konačno, prebrisati barem dio slabosti, iskazanih u minule dvije utakmice. Što kriti da je susret s Koprivničanima naprasno podsjećao na utakmice s Goricom i Lokomotivom, ali je, za razliku od zadnjeg susreta na Šubićevca, sreća pomazila Šibenčanima u dramatičnim završnicama prethodnih nadmetanja!?
Ono “činilo se” i nije tako slučajno. Iz stožera Šibenika stizale su neslužbene vijesti o sve boljem radu na treningu, te vraćanju samopouzdanja dijela prvotimaca, za koje se vjerovalo da će biti udarne narančaste igle, a ove su se jeseni potpuno izgubile u prosječnosti, pa i koju skalinu niže.
Osobni integritet
Trener Mario Cvitanović posegnuo je za više nego odmjerenom izjavom, čuvajući, očito, osobni integritet svojih prvotimaca.
- Trebali smo i, jednostavno, morali dati više. Kod oba gola darivali smo goste. Došli su nepotrebno do kornera poslije prvog pogotka, kad je igrač ostao sam u kaznenom prostoru. A sve suprotno jasnom dogovoru prije utakmice. Bilo je dosta dekoncentracije i kod drugog pogotka Koprivničana. Šteta što se, suprotno tome, nismo osladili pogocima. A imali smo dvije zrele prilike poslije prekida, a da ne govorimo o nemaloj šansi mladog Špeljaka u završnici utakmice – kazivao je Cvitanović.
Što kriti da je trener Šibenika imao nemale dvojbe pred utakmicu upravo zbog, blago rečeno, neuvjerljivih izdanja mlađahnog kapetana Nike Raka i bivšeg reprezentativca Duje Čopa, no svejedno im je dao još jednu priliku. Vjerojatno i zbog toga što se konkurenti za njihove pozicije nisu tijekom tjedna uspjeli nametnuti na pravi, profesionalan način. Doduše, Rak je uskočio tek u drugom poluvremenu, ali nije nas uvjerio da se riješio starih slabosti. Nedostatka čvrste duel-igre i slabog doprinosa toliko potrebnoj pas-igri bez koje je mogućnost slavljenja šibenskog pogotka svedena na prekide, slučajne “otpatke” ili neki sjajan potez pojedinca. A takvih poteza, ako izuzmemo hitronog Japanca Araija, nije prošlog petka bilo ni u tragovima.
Dapače, individualno najmoćniji šibenski napadač Ivan Delić gubio se u prvom poluvremenu u nekim čudnim potezima, nalik onima, kad puno poznatija i popularnija Dinamova “devetka” Bruno Petković upadne u krizu, koja se najčešće manifestira nepotrebnim vraćanjem duboko po loptu ili petljanjem u stilu igrača malog nogometa.
No, i tako neuvjerljiv Delić bio je potrebniji od Raka, koji ga je zamijenio, otvarajući logičnu dvojbu u stilu “Kako Šibenčani uopće mogu ugroziti vratara gostiju sa Čopom, koji je djelovao kao epizodist, a ne nogometaš s neizmjernim iskustvom!?” U gledalištu je, stoga, s pravom (i još jednom) aktualizirana teza kako se u prvoj fazi pripremnog razdoblja minulog ljeta silno promašilo glede pojačanja. Kako od 15 pristiglih nogometaša samo trojica, Mislav Matić, Austrijanac Salomon i Japanac Arai s pravom nose dres Šibenika. Kluba, koji je u prve dvije godine povratka u Prvu ligu, zahvaljujući tandemu nadarenih vezista Bulat – Ćurić, te silno razigranim, mahom posuđenim igračima (E.Sahiti, D.Jurić, M.Jakoliš, A.Marin) prosto plijenio svojim izvedbama u društvu najboljih.
Čistka je, dakle, gotovo neminovna na Šubićevcu. Pitanje je samo kojih razmjera i kako sve skupa financijski riješiti!? A dotle valja tražiti neka rješenja na brzinu. Primjerice, zašto bivši hajdukovac Filip Bradarić, umjesto u drugoligaše Dugopolje ili Jarun, ne bi osvanuo na Šubićevcu!? Ne vjerujemo da je taj transfer tako jednostavan, ali smo sigurni da bi evenutalni Filipov dolazak ublažio mnoge Cvitanovićeve muke.
Upaljen je alarm
Što kriti da je poslije poraza sa Slaven Belupom na Šubićevcu upaljen alarm!? Iz prostog razloga što je ta utakmica imala gotovo sudbonosno značenje. Toliko željenom pobjedom Narančasti bi došli Koprivničanima na samo dva boda, a ovako su se razdvojili na golemu razliku od 8 punata. Razliku, koja potiče crna razmišljanja kako izgubljenim bodovima Narančasti definitivno ulaze u opasnu zonu momčadi, koje će se grčevito boriti za opstanak u prvoligaškom društvu. Jer, za razliku od minulog proljeća nema više unaprijed otpisanog Hrvatskog dragovoljca.
- A recite mi tko bi, onda, trebao ispasti – postavio je ne tako davno pitanje jedan iskusni nogometni stručnjak, kad su mu rekli da će se Gorica, Lokomotiva i Rijeka polako izvlačiti iz opasne zone.
Crne šibenske misli dodatno potencira realna procjena da je Slaven Belupo zapravo vrlo prosječna momčad, koja ima samo prepoznatljiv trenerski rukopis, a to u praksi znači da svaki igrač zna što mu je činiti na travnjaku. Posebice, kad je riječ o brzini tranzicije, koju sastav iskusnog Zorana Zekića nije manifestirala samo na Šubićevcu, već i u utakmicama s najjačim hrvatskim klubovima.
Ruku na srce, ne bismo se voljeli naći u Cvitanovićevoj koži. Duboko u svojoj trenerskoj duši on prelama dvojbe je li, primjerice, treba vratiti sustav s tri stopera u obrani ili je li romb, što ga je na uspješan način u šibenskoj prošlosti na sredini travnjaka uporno koristio osječki Hercegovac Branko Karačić, rješenje za muke u organizaciji šibenske igre!? No, podsjetnik na to da je Karačić imao na zadnjem veznom sjajnog duel-igrača i trkača Husmanija, do njega dva nogometna majstora Ademija i Bačelića – Grgića, te u (polu)špici kreativnog pakerai dobrog šutera Mešu Alispahića, Cvitanovića dodatno pritišče u potrazi za igračima sličnog tipa i kvalitete.
Zbog svega navedenog bi uspjeh u idućoj utakmici protiv Istre u Puli došao kao melem na ranu. Dobrim dijelom i zbog toga, što su šibenski prijatelji nogometa kraj neuspješnog nadmetanja sa Slavenom dočekali više deprimirani nego ljuti, tužni ili razočarani. Ne samo zbog neugodnog poraza, već i osjećaja da aktualni sastav Šibenika nema ni toliko mentalne snage da bi barem stihijski, agresijom, željom i dugim loptama napao suparnika u trenutku, kad je nepovoljan rezultat, a “prava” igra nikako da poteče.
Pred trenerom Mariom Cvitanovićem i suradnicima, te šibenskim nogometašima je, stoga, delikatna i sveta zadaća da taj osjećaj Funcutima i ostalima prebrišu već ovog vikenda. A ta će zadaća biti sve samo ne laka.
Konačno, utakmica u Puli ima posebno značenje i za sportskog direktora Šibenika Darija Dapca, koji je minule sezone proveo na travnjaku i u kancelarijama Istre, a danas iz šibenske perspektive gleda u leđa klubu, za kojega su mnogi mislili kako će iz financijskih i inih razloga biti ovogodišnje žrtveno janje u nesmiljenom žrvnju hrvatskog prvoligaškog nogometa. Kluba, koji je Dabac napustio s uvjerenjem da će mu dolazak u Šibenik biti značajan korak prema naprijed u njegovoj sportskoj karijeri. Konačno, Dabac kao sportski direktor mora osjećati barem zapovjednu odgovornost za dio ljetnih promašaja u dovođenju nemalog broja pojačanja na Šubićevac.