StoryEditorOCM
Nogomet10 BODOVA U 10 KOLA

‘Čanadi, volim i ja svoga sina, ali ne bih ga stavio u prvih 11!‘: Šibenčani o dosadašnjem učinku nogometaša sa Šubićevca

Piše Ivo Mikuličin
24. rujna 2022. - 12:00

Deset bodova u deset kola solidan je učinak nogometaša Šibenika s kojim dočekuju kratku reprezentativnu stanku. To je natjecateljski ritam, što, ako je suditi prema minulim prvoligaškim sezonama, osigurava mir bliže sredini nego dnu ljestvice. No zašto ne priznati da je dojam o pokazanoj igri ispod bodovne bilance!? A na Šubićevcu su, vođeni nekim teškim iskustvima iz prošlosti, naučili i da opareni pušu u hladno. Primjerice, starim se funcutima vraća u sjećanje sezona 1983./84., kad je varaždinski Varteks poslije 34 kola morao napustiti "ono" drugoligaško društvo iako je imao 34 boda bez negativne gol-razlike!

Autor ovih redaka nije izuzetak u šibenskom nogometnom puku, koji je izjavu trenera "narančastih" Damira Čanadija neposredno nakon završetka utakmice Rijeka – Šibenik (0:0) doživio pomalo kontradiktornom. Uostalom, neka o njoj prosude i čitatelji.

– Trebali smo osvojiti više od boda. Počeli smo dobro, a onda smo stali. U kriznim trenucima spasio nas je Rogić. Mogli smo lako zabiti pogodak u završnici utakmice, kad smo se vratili početnom ritmu – zborio je Čanadi.

Istinski prijatelji

No katkad treba ignorirati i stručnjake, i novinare, pa poslušati glas šibenskog nogometnog naroda. Pogotovo kad nogometnu televizijsku predstavu s Rujevice gledate na terasi caffe-bara "H2O" na Jadriji, gdje se u pravilu okupljaju istinski prijatelji Šibenika, pa i prokušani nogometni djelatnici. Atmosfera je to u kojoj se ozbiljni nogometni komentari miješaju sa šibenskim crnim humorom i "klasičnom" zajebancijom.

– Srića što smo Rijeci prodali lošijeg vratara (čitaj: Labrovića), a sebi ostavili boljeg (čitaj: Rogića). Bez Rogića bismo teško ostali neporaženi na Rujevici – oglasio se 30-godišnji funcut Petar čim je sudac Jović odsvirao kraj utakmice.

Na puno ozbiljniji način susret je komentirao Željko Dulibić Crni, kojega 90-godišnja povijest Šubićevca pamti i kao jednog od najuspješnijih klupskih predsjednika.

– Nevjerojatno je kako je naša obrana ove sezone postala gotovo neprobojnom, za razliku od proljetne, kad smo primali u prosjeku više od dva gola po utakmici. Ključan je libero Mislav Matić, koji stiže pokriti mnoge propuste suigrača, a koji je dominantan u skoku. Za razliku od prošle sezone, više ne primamo golove iz prekida i kornera – sjajno je zapazio Dulibić.

I dok je Crni u svijetlim tonovima govorio o Mislavu, ostali su navijači crnim bojama okarakterizirali učinak njegova brata Bernarda Matića.

Ma kakav Bernardo?!

– Volio bih upoznati onoga koji je tvrdio da je Bernardo bolji igrač od Mislava! Možda je Bernardo dobar nogometaš, ali nikako na poziciji veznog igrača – s primjetnom dozom ljutnje reagirao je stari navijač Šibenika Jere Jurković.

image

Riječanin Prince prijetio je bivšoj momčadi

Damir Škomrlj/Cropix

– Kakve je ocjene trener Čanadi imao iz matematike!? Kako mu je u osnovnoj školi išlo zbrajanje? Je li on ili netko od njegovih suradnika uspio izbrojiti koliko je netočnih dodavanja u prvom poluvremenu imao Bernardo Matić!? A kad zadnji vezni ima toliko krivih pasova, kako možeš očekivati da ti igra teče? – ljutito se pitao Petar.

Nije samo Bernardo Matić bio na meti šibenskih navijača. Otrovne strelice odapete su i prema Marcelu Čanadiju, sinu šibenskoga trenera Damira. Opet na zajebantski način.

– Nisam primijetio da se trener zabrinuo u prvom poluvremenu, kad se jednom trenutku učinilo kako se njegov sin jednostavno izgubio u šumi nogometaša na travnjaku! Primijetili smo ga samo na početku utakmice i kad ga je ćaća, ipak, odlučio zamijeniti – još jednom se javio jedan od starih šibenskih zajebanata.

Time je izazvao malu lavinu komentara, koji su zapravo imali "zajednički nazivnik".

– Volim i ja svoga sina, ali ne bih ga stavljao u početni sastav kraj Dolčeka, Čopa, Krekovića i Burguija, koji su očito bolji nogometaši od mlađeg Čanadija. Hoće li naš trener konačno progledati i pomiriti se s istinom da momčad u zadnjim utakmicama po nepisanom pravilu zaigra bolje kad se mlađi Čanadi preseli na klupu? – unisoni su funcuti.

A komentari na sličnu temu su se nastavili.

– Zašto Čanadi zapostavlja Skorupa!? On nije neki veliki igrač, ali je na zadnjem veznom bolji od Bernarda Matića, koji više djeluje kao stoper. Meni se čini da je i mali Japanac Arai, koji je sjajno počeo sezonu, upao u krizu. Znade li trener Čanadi da je povratnik Martin Paić u Rendulićevo doba znao odigrati sjajno na desnom bočnom? – nisu posustajali Šibenčani.

A onda se javio i glas razuma.

– Pretjerali ste u kritikama našeg trenera! Zar nije mudro postupio kad je zamijenio Mesu da ne dobije i drugi žuti karton, da izbjegne isključenje? – komentirao je jedan stariji Šibenčanin.

I odmah dočekao "kontru".

– Mudriji od trenera Čanadija bio je zagrebački sudac Fran Jović. Tko bi mu mogao išta prigovoriti da je Mesi pri kraju prvog poluvremena poslije nekontroliranog starta uz aut-liniju dao drugi žuti karton? – reagirao je bivši nogometni sudac Luka Viljac.

Sve se polako stišalo kad je krenula druga televizijska nogometna predstava, Lokomotiva – Dinamo (1:2). No onda je zazvonio telefon s riječke adrese.

– Zadovoljan sam osvojenim bodom, ali kako pobjeći od dojma da igramo ružni nogomet. Ne znam bolji izraz za ono što su moji Šibenčani prikazali na većini dosadašnjih utakmica – javio se riječki Šibenčanin Zdravko Iljadica, zakleti funcut i nekad obilati sponzor šibenskog sporta. Posebice košarke, vaterpola i veslanja.

Ispunite obećanja

Zdravkovo javljanje prešutjeli smo ostalim gostima u jadrijskom "kafiću". Pogotovu što se telefonom koju minutu poslije javio iz Kalifornije još jedan stari navijač Šibenika, 87-godišnji Gavrilo Čučuk.

– Nisam gledao utakmicu, zbog vremenske razlike. Kažeš, osvojili smo bod u Rijeci. It‘s good – kratko je komentirao Gavrilo, koji "narančaste" stalno prati putem instaliranih televizijskih kanala s hrvatskim predznakom.

Ne znamo koliko članovima stručnog stožera na Šubićevcu znači glas naroda, ali držimo kako je vrijedno da trener Čanadi i suradnici osjete navijačko bilo ili što (fetivi) Šibenčani misle o igrama svojih ljubimaca.

A kad (navijačku) loptu spustimo na zemlju, dužni smo posegnuti i za vlastitim komentarom. Deset bodova u deset kola zaista nije loš učinak. Pogotovu što "narančasti" nisu poraženi ni na jednom od pet gostovanja (Gorica, Slaven Belupo, Varaždin, Osijek, Rijeka). Da su, primjerice, prekinuli crni niz s Osječanima, koji je govorio o međusobnom skoru pogodaka od 21:1 u korist kluba s Drave. No trenutačnu naoko solidnu poziciju čini nesigurnijom podatak da su ispred Šibenika Slaven Belupo, Varaždin i Istra, preciznije klubovi od kojih se očekivala grčevita borba za opstanak, a ispod "narančastih" Rijeka, Gorica i Lokomotiva, za koje se vjeruje da će se kad-tad pokrenuti s mrtve točke.

Ako sve pojednostavnimo, onda je kucnuo zadnji trenutak da trener Čanadi održi obećanje "kako će u prvih 8-9 kola inzistirati na stabilnoj obrani, a potom ozbiljno poraditi na poboljšanju napadačke i pas-igre". Da bude barem malo na tragu lepršavosti Istre i Varaždina ili pragmatičnosti iskusnog Slavenova stratega Zorana Zekića.

30. studeni 2022 14:54