I četvrti put ove sezone pala je Istra! Poker pobjeda, nastavlja se tako uspješan niz Šibenčana protiv Puležana.
Četiri trice, kao 'akuža' u trešeti, kartaškoj igri koja je jako popularna u Dalmaciji, ali i u Istri. Momčad sa Šubićevca našla je svoju mušteriju u HNL-u, protiv koje su ove sezone od 9 upisali čak 4 pobjede!
U svakom od tih dvoboja Puljanima je zabijao Ivan Delić, njihov bivši centarfor, zabio je Dugoraćanin i u subotu za 0:1. Ali, svi izvjestitelji su za igrača utakmice izabrali jednog drugog šibenskog igrača.
Vratar Antonio Ðaković ponio je epitet igrača utakmice, u svom premijernom nastupu za Narančaste od prve minute. Obranio je dvadesetogodišnji Šibenčanin štošta toga, manje u prvom, ponajviše u završnici kada je dovodio domaće igrače do ludila. Na kraju utakmice igrači su mu pohrlili u zagrljaj.
- Hvala, na čestitkama. Šta da vam kažem, sretan sam kao i čitava momèad. Pobijedili smo u Puli, pokazali da nismo zaboravili igrati nogomet. Nije nam svejedno hoćemo li na kraju prvenstva biti 9., 8. ili možda 7. Pokušat ćemo do kraja uzeti još pokoji bod i ovo turbulentno proljeće ipak načiniti malo ljepšim – kazao nam je još pospanim glasom junak Drosine.
Naime, momčad je stigla u Krešimirov grad u dubokoj noći.
- Ha, sve je lakše podnijeti, pa i taj dugi put od šest sati nakon pobjede – dodaje Antonio.
Na gol je stao zamijenivši neprikosnovenog Rogića, koji je dobio malo odmora nakon sjajne sezone. A, upravo je od momka iz Vrane imao najveću podršku.
-Ma, Lovre je super čovik, i odličan golman. Dobio sam podršku od svih, ali najviše od njega. Svaka mu čast, pokazao je svojim obranama i ove sezone da ima kvalitetu, i nadam se da će to oploditi nekim unosnim transferom. Zaslužio je to – pun hvale za svog kolegu je Ðaković, koji je ponikao u školi nogometa sa Šubićevca.
Kalio se na posudbama u Zagori i Cibaliji, a sa Narančastima ima važeći ugovor do 2024.godine.
Pula nije njegov HNL debi, on se zbio u 14.kolu protiv HD u Zagrebu nakon što se Rogić ozlijedio u završnici susreta. A, branio je i u Kupu protiv Međimurja i Belupa.
No, vratimo se malo na subotnji sraz na Drosini, od prve lopte Antonio je pokazao mir, stabilnost i koncentraciju. Sve do uzbudljive završnice u kojima je skidao udarce Puljana.
- Šta mi je bilo najteže obraniti, pa onaj prodor Lisice jedan na jedan u prvom poluvremenu. Kada je gurnuo loptu pokraj mene pomislio sam gotovo je. Ali, uspio sam nekako uhvatiti tu loptu…Na kraju je bilo i zaleđe. Je, istina je, nakon te obrane dobio sam još više samopouzdanja do kraja utakmice.
Poslije gola Caceresa bilo je malo i panike.
- To je normalno, domaćin je svim silama pritisnuo, tražili su gol za 2:2. Ali, odoljeli smo svim naletima…
Imao je AÐ podršku kolega iz obrane, ali i desetak Funcuta iza njegovih leđa na tribinama.
-Svaka im čast, hvala im. Bodrili su me cijelo vrijeme. A, nije danas lako doći 300, 350 kilometara i navijati za svoj klub.
U zadnja dva kola Šibenik igra s Dinamom na Šubićevcu i s Lokomotivom u gostima. Možemo li Ðakovića očekivati i dalje na golu Narančastih?
- Pa, ne znam, možda protiv Lokomotive u zadnje kolu budem na golu. Vidjet ćemo što će odlučiti struka – kazao nam je na kraju nedjeljne ćakule junak pulskog trijumfa.
Koji je pokazao kako Šibenik barem na golu nema straha za budućnost, poglavito ako Lovre Rogić eventualno napusti narančasti brod…